Premijer Milojko Spajić, osvrćući se na posjetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića Briselu, baš nije štedio riječi hvale: „Sjajne poruke, ni Dalaj Lamine nijesu toliko miroljubive kao njegove. Drago mi je zbog toga“.

Četnički vojvoda i Putinov heroj, koji obavlja funkciju predsjednika crnogorskog parlamenta, možda je našeg nezainteresovanog premijera i još nezainteresovaniju briselsku administraciju mogao svojom mantrom ,,o potrebi sveopšteg pomirenja“ da uvjeri da se, nekadašnji ratnik srpstva iz temelja promijenio. Samo, teško da će u to „čudo nebesko“ iskreno povjerovati bilo ko u Crnoj Gori, pa ni Mandiću najbliži.

Jer, teško da se pod savremenim metodama Dalaj Lame može tumačiti onaj Mandićev poklič na protestima u Podgorici protiv priznanja Kosova, 14. oktobra 2008. godine; i ono kliktanje: „Nema odustajanja“. A kada su mase povikale - „Idemo na vladu, idemo na vladu“ - Mandić ih je osokolio: „Nećemo dozvoliti da nam sa nekoliko litara suzavca unište tu većinsku volju“.

Epilog tog „miroljubivog“ Mandićevog govora bio je – trideset četvoro povrijeđenih građana, novinara i policajaca, 28 privedenih i centar Podgorice sav u dimu suzavca.

Ima tih slika iz Mandićeve ,,rane faze“ poprilično. Prisjetimo se, recimo, „miroljubivog“ i ,,blaženog“ Mandićevog poziva demonstrantima protiv ulaska Crne Gore u NATO, u noći 24. oktobra 2015. godine.

- Ako se na prevaran način u Skupštini ili na nekom drugom mjestu mimo volje građana pokuša donijeti odluka da skrenemo sa istorijskog puta, to će dovesti Crnu Goru do ivice sukoba – zaprijetio je vojvoda na čelu kolone.

A onda su demonstranti poslušali vođu i krenuli u nasilno rušenje vlastite države za račun Rusije koja je po svaku cijenu željela zaustaviti put Crne Gore u NATO. I opet posljedice: te noći, tokom nereda, povrijeđeno je 15 policajaca, od kojih jedan teže, a 24 građanina zatražila su ljekarsku pomoć.

Među povrijeđenima nije bilo Andrije Mandića, ali ne zato što je bio mirotvorac poput Gandija ili budistički miran kao Dalaj Lama: dok se „goloruki srpski narod tukao sa policijom“ ispred zgrade Skupštine, kilometar dalje, vođa demonstranata je bio u gastronomskom egzilu - gostio se koljenicom u podgoričkom restoranu „Kristal“. Poslije su ga, vjerovatno zavidni i frustrirani zbog neuspjeha protesta, prozvali - Vojvoda od Koljenice.

I tako, godina za godinom, sve mirotvoračke akcije Andrije Mandića. Da sad ne kvarimo istorijsku sliku otkrivanjem njegove uloge u novom pokušaju nasilne smjene vlasti i izazivanja krvoprolića u Crnoj Gori u izbornoj noći 16. oktobra 2016. godine ili da ružimo biografiju prvog čovjeka crnogorskog parlamenta koji je, baš iz skupštinskih klupa - tokom rasprave o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti 26. decembra 2019. godine - prijetio krvoprolićem!

– I ako ne odustanete od ovoga, vjerujte da će ovo biti katastrofa za Crnu Goru. Ja vam to kažem i pozivam sve moje ratne drugove iz 1991. i 1999. da budu spremni. Možete da računate na ono najgore – poručio je Mandić.

Pukom srećom onog najgoreg nije bilo, ali je Andrija Mandić bio uporan u slavljenju – velikosrpstva: za njega su ratni zločinaci Radovan Karadžić i Ratko Mladić heroji, čak je bio u Beogradu da oštro protestvuje protiv njihovog izručenja Hagu.

A njegov „pomiriteljski“ odnos prema Bošnjacima najbolje oslikava njegova reakcija na usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore: ,,Glasanje rezolucije koju nije izglasao ni parlament Bosne i Hercegovine, doživljavamo kao politički predstavnici srpskog naroda, kao jednu vrstu teške izdaje od strane Zdravka Krivokapića, kao i onih drugih političkih predstavnika za koje je glasao srpski narod 30. avgusta ovdje u Crnoj Gori!“

Ovo je samo skica za portret, tek detalji „minulog rada“ četničkog vojvode i Putinovog heroja, kojeg premijer Spajić sada upoređuje, zamislite, sa Dalaj Lamom, tibetanskim vjerskim vođom, koji je 1989. godine dobio Nobelovu

nagradu za mir zbog nenasilnog zalaganja za okončanje kineske vlasti nad Tibetom.

Teško je povjerovati da naš premijer ne zna da je Dalaj Lama inspiracija za sve borce za ljudska prava koji ne priznaju silu kao način borbe, već ljubav i toleranciju. Tvrditi da je Mandić bolji od tibetanskog vođe, nije tek velika glupost. Mnogo je gore: nečuveni bezobrazluk i ruganje istini!

Jer, za razliku od Spajićevog ,,Mandaj Lame“, onaj pravi Dalaj Lama poručuje: „Istina, hrabrost i odlučnost naše su oružje. Naša borba mora i dalje biti nenasilna bez mržnje,“ ili: „Budi ljubazan kad god je to moguće, a moguće je uvijek“...

Da li premijer ima „vremena“ i „mentalnog kapaciteta“ da uoči razliku i ubuduće ne upoređuje neuporedivo - teško je reći. Ovaj njegov pokušaj da ,,prekreči“ Mandićevu biografiju i uvjeri briselske „naivčine“ da je „vuk promijenio i dlaku i ćud nikada“ još više pokazuje da je četnički vojvoda istinski gazda u novoj parlamentarnoj većini. Zna mlađani Spajić da se bliži rekonstrukcija vlade, pa će ponavljati: Mandić je miroljubiviji od Dalaj Lame – neka se pripremi Mahatma Gandi… Pogađate – Milan Knežević, kao potpredsjednik budističke vlade.

Izvor:Pobjeda