- Smatramo veoma važnim da se u narednom periodu ovo pitanje riješi na način da se maloljetnicima i njihovim porodicama omogući neki vid podrške i savjetovanja kako bi ranom intervencijom prevenirali teške posljedice koje progresija ove bolesti sa sobom nosi (dugovi, kriminalne aktivnosti, gubitak prijatelja, psihičke smetnje, anksioznost, depresija, nekada i suicidalne ideje) - objašnjava Kerović.

Rad sa klijentima, kako kaže, podrazumijeva individualne i grupne psihoterapije, koje čine osnov tretmana, zatim psihološke radionice, radno-okupacionu terapiju, sportsko-rekreativne aktivnosti što, prema riječima Kerović, zahtijeva aktivno uključivanje klijenata u proces oporavka.

- Trenutno je na tretmanu ukupno 28 klijenata i klijentkinja, a od tog broja njih desetoro prepoznaje da ima problema sa kockom (prekomjerno, učestalo, sa većim ulozima) a da je kocka primarni problem zbog kojeg su se javili na tretman ističe njih pet - dodaje.

Navodi i kako se u praksi često srijeće udružena zavisnost - najčešće kocka i alkohol ili kocka i kokain.

- Takođe, u anamnezi zavisnosti od drugih supstanci naši klijenti su imali epizode problematičnog kockanja ili povremenog kockanja sa većim ulozima - objašnjava Kerović i napominje da bi formiranje registra zavisnika od kocke značajno uticalo na smanjenje dostupnosti kanala za klađenje svima onima koji su u problemu.

Zabraniti reklamiranje
Kerović upozorava da sve učestalije reklame za igre na sreću šalju poruku da je to -nešto bezazleno i igra. Istina je, kako kaže, drugačija. Kao i zavisnost od psihoaktivnih supstanci, objašnjava Kerović, i zavisnost od kockanja ima hronični, recidivirajući tok.

- Kockanje kao zavisnost loše utiče na život kockara. Kao i drugi zavisnici kockari najveći dio svog vremena troše na razmišljanje o kockanju, na njegovo planiranje, upražnjavanje i oporavak od posljedica. Kockar nije u stanju da prestane da razmišlja o kockanju, i ova preokupiranost je opsesivnog karaktera. Veliki procenat kockara ima ozbiljne probleme sa alkoholom i drogama, te napominje da je kockanje povezano i sa većim zdravstvenim problemima kao što su srčani problemi i oboljenja jetre. Patološko kockanje je hronična bolest. Tokom tretmana koji pružamo kroz individualne i grupne psihoterapije radimo na eliminisanju destruktivnih i autodestruktivnih obrazaca koji su sastavni dio kliničke slike - pojasnila je.

Kerović ukazuje da online klađenje predstavlja jedan vid sive zone u kojoj kontrolni mehanizmi nijesu prisutni u dovoljnoj mjeri, te apeluje da se pronađe načina uspostavljanja određene kontrole.

Ona smatra da zakonske norme moraju biti strože i kontrola njihovih poštovanja intenzivirana.

- Smatramo da zakonska rješenja moraju pratiti i društvene promjene koje se dešavaju u ovoj oblasti, posebno cijenimo važnim onemogućavanje dostupnosti igara na sreću maloljetnim osobama - navela je Kerović.

Ona je kazala kako to postoji kao zakonska norma, ali da se iz iskustva može zaključiti da se ona krši.

Maloljetnicima nema ko da pomogne
Psihološkinja Maja Lješnjak navodi kako djeca, većinom, prvi put odigraju neku igru na sreću u ranom periodu, čak u 7. ili 8. godini i to najčešće uz nekog od članova porodice.

- Najmlađa osoba koja je bila u procesu tretmana ima 17 godina i to je minimalna starosna granica za rad sa njom u Savjetovalištu – dodala je.

Ističe da je jedan od problema taj što je Crna Gora prilično liberalna kada je riječ o reklamiranju ove industrije, što dodatno stimuliše ljude da se okrenu ovom načinu zarade.

Lješnjak je istakla kako u posljednje vrijeme, sve češće, poznate ličnosti učestvuju u snimanju reklama kojima se promoviše kockanje što, smatra ona, može imati negativan uticaj na djecu i mlade.

Ograničavanje uplata elektronskim putem bi, prema riječima Lješnjak, bilo važno jer, kako navodi, 85 odsto osoba koje kockaju čine to na društveno prihvatljivom nivou, dok u preostalih 15 odsto spadaju osobe koje imaju problema sa kockanjem i osobe kod kojih se razvila zavisnost.

Brojni su primjeri kladionica u blizini škola, što odaje utisak nezainteresovanosti državnih institucija da se tome ozbiljnije pristupi.

Iz Uprave za igre na sreću upućuju na Zakon o igrama na sreću, kojim je propisano da udaljenost objekta u kojima se priređuju lutrijske igre na sreću i posebne igre na sreću od obrazovnih ustanova (osnovnih i srednjih škola) ne može biti manja od 250 metara.

Upitani u čijoj je nadležnosti utvrđivanje uslova o udaljenosti, iz Uprave su objasnili da se ispunjenost tih uslova utvrđuje na osnovu elaborata licenciranih geodetskih organizacija.

Trenutno u Crnoj Gori, prema podacima Uprave, 18 privrednih društava priređuje posebne igre na sreću - kladioničke igre, dok 25 njih priređuje posebne igre na sreću – igre na automatima i elektronskim ruletima.

U ovom trenutku, na nivou države, registrovano je 996 sportskih kladionica u kojima se priređuju posebne igre na sreću - kladioničke igre i 153 automat kluba u kojima se priređuju posebne igre na sreću – igre na automatima i elektronskim ruletima.

Članovi porodice zavisnika prvi traže pomoć
Lješnjak navodi da savjetovalište u kojem radi najčešće kontaktiraju članovi porodice, te da se u malom broju javljaju lično oni koji su u problemu.

Slična situacija je i u JU Kakaricka gora, gdje, prema riječima Kerović, veoma često prvi kontakt uspostavljaju članovi porodice potencijalnog klijenta sa potrebom da saznaju informacije o uslugama koje pružamo i načinima na koji se sprovodi tretman.Sagovornice Pobjede saglasne su da ishod tretmana u velikoj mjeri zavisi od motivacije klijenta i njegove spremnosti na promjenu.