Vršnjačko nasilje, često u Crnoj Gori, seli se na internet. Posljednji primjer je dijeljenje seksualno-eksplicitnih snimaka maloljetne osobe. Dječaci osumnjičeni za to krivično djelo, mogli bi provesti u zatvoru i do osam godina. Iako je zaprijećena dugogodišnja robija po mišljenju struke, time se neće riješiti problem.

"Ne smatram da je mala kazna od jedne do osam godina, sama činjenica da jednu osobu osudimo na dugogodišnju kaznu zatvora, da li će značaj te kazne shvatiti druga malodobna lica, šta ćemo ako su oni ispod 14 godina, oni nijesu krivično odgovorni", kazao je advokat Spasoje Novićević.

Odgovornosti za svoje dijete roditelji ne mogu da se oslobode, kaže sagovornik TVCG.

"Mislim da moraju najprije roditelji da se zapitaju, sa obje strane, kako je moguće da se na eksplicitnim snimcima nalazi malodobna osoba i zašto je njihovo malodobno dijete je spremno da radi takve stvari", kazao je advokat Novićević.

Nije samo zakon prepoznao da je dijelenje seksualno-eksplicitnog sadražaja postalo sve popularnije među djecom, već to potvrđuje i istraživanje Juventasa i iskustvo školskih psihologa.

"40 posto ispitanih srednjoškolaca od njih 900 je reklo da ili ne želi da odgovori ili da je pretrpjelo neki oblik sajber nasilja, odnosno, osjećalo se povrijeđeno zbog neke objave na društvenoj mreži", kazala je Marija Ružić-Stajović iz NVO "Juventas".

"Imali smo dva slučaja internet nasilja a ima ga bojim se mnogo više i posljedice su mnogo teže. Ima i onih koji ne prijavljuju iz straha od neke odmazde i straha da će se to pogoršati. Imamo i veliki procenat djece koji znaju da se to dešava i oni su samo posmatrači", kazala je Milica Pušonjić, psihološkinja u OŠ „Savo Pejanović“ u Podgorici.

Prema istraživanju Juventasa, svaki peti srednjoškolac je žrtva, a više od polovine su svjedoci nekog oblika nasilja.

"Mi smo nekako u konstantnom strahu da će nas neko osuditi, bojimo se i nasilnika što je prirodno ali moramo o tome i da razgovaramo", kazala je Anja Vojvodić iz Unije srednjoškolaca.

I razgovara se kaže Vojvodićeva, ali se ne prijavljuje. Zbog toga je rješenje problema daleko, a struka ga vidi u prevenciji, epmatiji i zajedničkoj akciji. Osim toga, kažu da važno je da djeca imaju osobu od povjerenja.