CEES je, kako je saopšteno agenciji Mina-business, analizirao Elektroprivredu, Željezničku infrastrukturu (ŽICG), Željeznički prevoz (ŽPCG) Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS), Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES), Plantaže, Aerodrome Crne Gore, Institut “Simo Milošević”, Budvanska i Ulcinjsku rivijeru, Rudnik uglja, Regionalni vodovod Crnogorsko primorje, Luku Bar, Sveti Stefan hotele, Monteput, Poštu, Radio-televizija Crne Gore, Crnogorsku i Barsku plovidbu, kao i Montenegro Bonus.

“Analiza finansijskih izvještaja ovih preduzeća za 2022. godinu je pokazala da ona imaju najveći izazov sa profitabilnošću, odnosno povećani rizik profitabilnosti, a čak 20 odsto analiziranih preduzeća je poslovalo s gubitkom”, rekli su iz CEES-a.

Kako su objasnili, u osnovi, kada govore o "riziku profitabilnosti" na nivou tih 20 preduzeća, misle na to koliko su sposobna da ostvare dobit.

“Prethodno je, sumarno posmatrano za njih 20, bio manji rizik da neće biti profitabilni, ali sada je taj rizik veći, iako nije alarmantan”, dodali su iz CEES-a.

Oni su saopštili da je rizik povećanja nelikvdinosti, prema podacima iz 2022, i dalje nizak, ali je povećan kod nekoliko preduzeća.

“Kada se spomene "rizik povećanja nelikvidnosti", to znači koliko su preduzeća u stanju da brzo pretvore svoju imovinu u gotovinu kako bi pokrila svoje dugove. Većina preduzeća i dalje dobro stoji, ali neka od njih su počela da imaju problema s tim, što znači da im je teže da brzo dođu do novca”, poručili su iz CEES-a.

Ukupni rizik ulaska u zonu nesolventnosti na nivou svih 20 preduzeća je nizak, ali ukoliko bi se nastavili povećavati rizici profitabilnosti i likvidnosti, pogoršali bi se i pokazatelji solventnosti.

“Iako je opasnost od toga da sva ova preduzeća postanu nesposobna za plaćanje dugova trenutno mala, ako se nastavi trend smanjenja profitabilnosti i teže dostupnosti novca, moglo bi doći do većih problema. Dakle, ako se nastavi ovakav trend, situacija bi mogla postati ozbiljnija, što bi značilo da bi neka preduzeća mogla imati veće poteškoće u plaćanju onoga što duguju”, smatraju u CEES-u.

Posmatrano sektorski, kako su naveli, najveći rizik profitabilnosti, odnosno negativne stope povraćaja, je u sektorima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, trgovine na veliko i zdravstvene i socijalne zaštite.

Pri tome su rizici profitabilnosti povećani u sektorima snadbijevanje električnom enegijom, gasom i parom i klimatizacija, saobraćaj i skladištenje.

“Najveći rizik pogoršanja likvidnosti je u preduzećima u sektorima građevinarstvo, saobraćaj i skladištenje, snabdijevanje vodom i upravljanje otpadnim vodama, vađenje ruda i kamena”, precizirali su iz CEES-a.

Najveći rizici profitabilnosti i likvidnosti u 2022. godini, proistekli su iz poslovanja preduzeća CEDIS, Montenegro Bonus, Barska i Crnogorska ploviba, ŽICG, Plantaže i Regionalni vodovod.

Iz CEES-a su kazali da analizirani finansijski rezultati na nivou 20 preduzeća nijesu karakteristični samo za 2022. godinu, već i za prethodne.

“Uzroci u velikoj mjeri proističu iz nezavršene tranzicije i slabosti u korporativnom upravljanju”, poručili su iz CEES-a.

CEES je analizirao usklađenost korporativnog upravljanja u 20 najvećih javnih preduzeća sa smjernicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) o korporativnom upravljanju u javnim preduzećima.

“Iako je veoma otežano dobijanje podataka od svih 20 preduzeća, jer neka od njih ne odgovaraju na zahtjeve CEES-a, podaci su dobrim dijelom dobijeni iz drugih raspoloživih izvora. Dobijeni podaci ukazuju da određeni broj preduzeća bilježi napredak u korporativnom upravljanju, ali da kriterijumi dobrog korporativnog upravljanja dijelom nijesu ispunjeni u većini preduzeća”, saopštili su iz CEES-a.

Pri tome, ispunjavanje tih kriterijuma u velikoj mjeri zavisi i od države kao većinskog vlasnika.

“Tako jasne procedure i ciljevi države kao vlasnika u preduzećima nijesu jasno postavljeni”, ocijenili su iz CEES-a.

Kada je u pitanju uloga države kao vlasnika u preduzećima, iako je pravni okvir za njihovo poslovanje usaglašen sa EU acquis u velikoj mjeri, on u nekim oblastima otežava poslovanje državnih preduzeća - javne nabavke, imovinsko-pravni odnosi i slično.

“Takođe, jedan od problema je što nedostaju kriterijumi i potpuno transparentne procedure izbora nezavisnih odbora direktora, a te kriterijume treba da definiše Vlada. Neka preduzeća su korisnici subvencija i garancija države, što ih može staviti u povoljniji položaj na tržištu. Informisanost i uključenost manjinskih vlasnika u proces donošenja poslovnih odluka nije ista u svim preduzećima”, kazali su iz CEES-a.

Dakle, kako su poručili, jasno je da je ograničena, a u nekim preduzećima minimalna primjena OECD kriterijuma korporativnog upravljanja, uticala i na njihove nepovoljne poslovne rezultate.

Na pitanje koje su preporuke za unapređenje, iz CEES-a su naveli da država, prije svega, mora preciznije definisati i usaglasiti svoje ciljeve u preduzećima u kojima je većinski vlasnik sa strategijama na nacionalnom nivou.

“Takođe, mora donijeti propise sa kriterijumima za izbor odbora direktora i povećati transparentnost o finansijskoj podršci države i transakcijama sa državom, kao i naknadama članovima Odbora direktora”, rekli su iz CEES-a.

Takođe, kako su kazali, neophodno je donošenje strategije države o modelima nadzora nad poslovanjem državnih preduzeća.

“Takođe, jasan model za izvještavanje i procjena fiskalnih rizika njihovog poslovanja na agregatnom nivou, su važni koraci u unapređenju ukupnog stanja u državnim preduzećima”, zaključili su iz CEES-a.

Izvor:RTCG