Ubistvo koje je uzburkalo tadašnju Jugoslaviju je osveta oca Rada Đukićaza za ubistvo osamanestogodišnje kćerke Branke.

Branka Ðukić (18) iz sela Meteha kod Plava pošla je 2. septembra 1975. godine da se upiše u četvrti razred gimnazije u Peći.

 Istog dana po podne vratila se autobusom na Čakor.  Pošto je autobus saobraćao samo do vrha planine, jedan dio puta morala je da pređe pješke.

Na tom putu su je presreli Albanci Rustem Hasanmetaj i Gani Kurmehaj iz okoline Peći pokušavši da je siluju.

Nakon žestoke borbe sa siledzijama, Branka je uspjela da se otrgne i da jednog od njih pljune u lice.

Dok je bježala ispred njih, oni su na krajnje kukavički način uspjeli da je upucaju u leđa.

Nakon višečasovnog uzaludnog  čekanja kod kuće, Rade Đukić, otac neserćne djevojke je krenuo da traži svoju kćerku.

Nažalost na tom putu pronalazi tijelo svoje ubijene kćerke, za koju je mislio da je ostala u Peći.

Svoju mrtvu kćerku na rukama je donio do kuće.

Ubice su brzo otkrivene i krajem godine izvedene pred sud u Bijelom Polju.

U nastojanju da sačuva idiličnu sliku o međunacionalnim odnosima u zemlji, jugoslovenske vlasti obavile su ovo suđenje medijskom tišinom, a predsjednik suda nije dozvolio ulazak publici u sudnicu iako je pred zgradom bilo nekoliko stotina revoltiranih ljudi.

Roditelji ubica su u svojim iskazima napadali su I policiju, negirajući krivicu njihovih sinova.

Poslednji dan suđenja bio je 4. decembra 1975. godine. 

Rade se na mjestu ubistva svoje kćeri zakleo da ubicama neće ostati dužan.

U trenutku kad je advokat jednog od optuženih u završnoj riječi zatražio oslobađajuću presudu, Rade Ðukić, koji je do tada ćutke pratio proces, izvukao je pištolj koji je u sudnicu unio sakriven ispod pojasa i sa dva metka ubio Rustema Hasanmetaja.

Ispostavilo se da se Rade dugo spremao za ovaj čin. čak je i smršao da bi pištolj mogao da sakrije ispod rebara.

U nekim dijelovima Jugoslavije građani su peticijom tražili slobodu za Rada Ðukića, a advokati Veljko Guberina i njegov mlađi kolega Milan Vujin prihvatili su se njegove odbrane - besplatno.

Prvostepeni sud kvalifikovao je ovo djelo kao „ubistvo iz bezobzirne osvete“ i odmjerio mu kaznu od osam godina zatvora, ali je Vrhovni sud Crne Gore prihvatio zahtjev odbrane da se Ðukiću sudi za „obično ubistvo“, pa je osuđen na pet godina.

Pošto je do trenutka donošenja ove odluke već bio izdržao pola kazne, Rade Ðukić je pušten kući.

Pogibija Branke Đukić

Guslar Božidar Ðukić ispevao je pjesmu „Pogibija Branke Ðukić“ u znak sjećanja na veliku nesreću koja je potrsla cijelu Jugoslaviju. Kaseta sa ovom pjesmom dostigla je tiraž od 750.000 primeraka i tako postala najprodavanija guslarska kaseta u bivšoj SFRJ.

Autor:J,M.