I zato je odlučila da preduzme nešto po tom pitanju - počela je da objavljuje video snimke njenog života kod kuće i usput stekla sledbenike, ali i kritičare.

„Zašto si ponosna na njih? Ona su luda. I uprkos njihovom stanju, ti zarađuješ novac na djeci."

To je neprijatan komentar, tipičan za one ljude koji žele da posrame Šaimu na Instagramu.

Razni trolovi komentarišu video snimke koje postavlja majka dvoje autistične i slijepe djece, razbijajući društvene tabue djeljenjem djelića njihovog porodičnog života u Bagdadu.

Šaima zrači spokojem i sada ima 144.000 pratilaca, ali bilo je to dugo putovanje.

„Prije sedamnaest godina, nismo znali mnogo o autizmu, mislili smo da dijete samo sjedi u ćošku, nije društveno i vrlo malo govori", kaže ova majka troje djece.

Aja (17) i Muhamed (11) su na spektru autizma.

Oni su i slijepi zbog nedovoljnog razvoja spoljnog sloja mozga što je uticalo na njihov očni nerv.

Šaima kaže da je Aja imala četiri godine kad je počela da pokazuje znake autizma, kao što su obrtanje oko sebe i hodanje na prstima.

Ne postoje zvanične brojke o tome koliko je djece sa autizmom u Iraku, a često je teško dobiti i dijagnozu.

Šata Ali Kadum, psihološkinja i direktorka Centra za autizam, govor i poteškoće u učenju Vavilon u Bagdadu, procjenjuje da je u Iraku oko 20.000 djece autistično.

Međutim, brojka je sigurno viša jer u Iraku vlada osjećanje sramote u vezi sa invaliditetom i roditelji ne žele da se njihova djeca „etiketiraju" kao takva.

„Trenutno ne postoji podrška vlade konkretno za ovu grupu i ne postoje vladini centri ili prihvatilišta za njih", kaže Kadum.

Incident koji je Aja doživjela u jednom od tih centara kad je imala 11 godina naveo je Šaimu da preuzme stvari u sopstvene ruke i školuje je kod kuće.

Šaima vjeruje da je postojao pokušaj zlostavljanja Aje kad je jednog dana zakasnila da dođe po nju.

Aja je bila ostavljena sama u čuvarevoj kućici.

Kad je Šaima pregledala Ajino tijelo u potrazi za bilo kakvim znacima zlostavljanja ili borbe, kaže da je na njenom licu neprijatnost bila očigledna i da je Aja čak odgurnula majčinu ruku.

„Do dana današnjeg kad pokušamo da zagrlimo Aju, ona napravi mali odmak, a kad je privijemo uz sebe, ona uzmakne", kaže Šaima.

Majka kaže da nijedna specijalna škola ne želi da primi njenu djecu zato što su oboje slijepi i autistični.

Iako ima mogućnosti da djeci priušti privatnu školu, zbog lošeg iskustva roditelja druge djece sa autizmom pri upisu, Šaima isključuje tu mogućnost.

Roditelji su ispričali Šaimi da njihova djeca nisu bila dobrodošla na časovima.

„Ne želim da dovodim sebe ili svoju djecu u tu situaciju", kaže Šaima.

„Kad pošaljete autističnu djecu u školi i ona budu srećna, a potom im oduzmete taj osjećaj, znate šta to njima uradi?"

To je navelo Šaimu i njenog muža da ulože vrijeme, trud i novac u obrazovanje njihove djece.

Šaima je stupila u kontakt sa stručnjacima u Velikoj Britaniji, Švedskoj i SAD, a dovela je i nastavnika Brajevog pisma za Muhameda.

Uprkos tome što je mlad, Muhamed ima veliku ulogu u porodičnom životu, naročito što se tiče sestre Aje.

„Ako se Aja unervozi, Muhamed je smiri, a ako se uznemiri, on je utješi", kaže njihova majka.

Bolni susreti
Kad Šaima i njena porodica izađu iz kuće, ljudi ih često gledaju.

Ona se prisjeća incidenta na dječjem igralištu kad je Muhamed pokušao da se popne na tobogan, ali nije koristio stepenice.

Neke majke su se zabrinule da će njihova djeca oponašati Muhameda i povrijediti se.

„Kao majka, voljela bih da postoji zakon koji će pozvati te ljude na odgovornost, naročito budući da su takve situacije uticale na moje mentalno zdravlje", kaže Šaima.

„Odlazila bih kući i ne bih željela da više ikada izađem sa djecom."

Kao posledica toga, Šaima je Aji i Muhamedu stavila bedževe na kojima piše: „Imam autizam, imajte strpljenja sa mnom."

Jake emocije se vide na Šaiminom licu dok mi priča kako je jedna druga majka jednog dana prišla Muhamedu da pročita šta piše na njegovom bedžu.

Majka se potom vratila do njeno troje djece i rekla im da pomognu Muhamedu ako mu bude bila potrebna pomoć.

To je pokazatelj promjene u društvu.

Šaima je otvorila Instagram nalog @autistic_iq 2020. godine kada je zbog pandemije iračka vlada zatvorila sve centre.

Ispočetka je dobijala mnogo komentara kao što su: „Zašto ova djevojčica govori tako sporo?"

Šaima je pokušala da ih ignoriše, ali je onda primijetila da su njeni pratioci počeli da odgovaraju objašnjavajući da Aja ima spektar autističnih poremećaja.

Još jedan pozitivni korak u inkluzivnijem svijetu.

Jedna od skrivenih strana autizma su fizički i mentalni pritisci sa kojima se suočavaju roditelji.

Muhamedu su bile potrebne dvije godine da nauči da svira klavir, a Šaima ponavlja riječi Aji nekoliko puta dnevno da joj pomogne u sposobnosti da komunicira.

„Prije sam imala stravičan strah od onoga što nas čeka, zbog stanja moje djece, pitanja šta će biti s njima ako mene ne bude", kaže Šaima.

„Takve misli proganjaju majku svaki dan. Ali sada više ne. Umesto toga, imam nadu i motivaciju. Aja je sposobna da se osloni na sebe 70 odsto vremena, a Muhamed 90 odsto."

Šaimin glavni savjet roditeljima je strpljenje.

„Kad ih prekorite ili osjete da ste iznervirani, sve je gotovo. Možda će biti teško ostvariti napredak sada, ali za godinu-dve, ko zna."

Izvor BBC NEWS na srpskom