“Koliko ima nerazumijevanja o važnosti upotrebe rodno osjetljivog jezika dovoljan je podatak da, do sada, nije izrečena nijedna kazna, a svakodnevno svjedočimo o neopštovanju ove zakonske norme”, ističe Drobnjak.

Ona smatra da ako znamo da upotreba nekog jezika pokazuje kako njegovi/e govornici/e vide svijet oko sebe, onda nema dvojbe da se naše društvo vidi kao dominantno muško, bez potrebe za vidljivošću žena i njihovog doprinosa razvoju društva.

“I opet se vraćamo na to da su stereotipi važan činilac u realaciji između razmišljanja i govorenja, što potvrđuje veliki broj istraživanja”, naglašava ona i dodaje da u svakom trenutku moramo biti svjesni/e da je jezik koji koristimo/e odraz stanja u društvu i da moramo snažnije da se angažujemo za bolji položaj žena u društvu, što će uzročno posledično povećati vidljivost žena i u jeziku.

Podsjećajući da je Zakon o rodnoj ravnopravnosti stvorio osnov za pravni okvir koji je trebao da značajno unaprijedi nivo ostvarivanja rodne ravnopravnosti, Drobnjak navodi da je njegovo usvajanje doprinijelo većoj vidljivosti neravnopravnosti zasnovane na rodnoj osnovi i manjem nivou poštovanja ženskih ljudskih prava.

Takođe je osvijetlio postojanje rodnih stereotipa u sferi javnog života i ukazao na potrebu da država jače i organizovanije djeluje na sprječavanju i suzbijanju mizoginije, seksizma, nasilja nad ženama i u porodici, stvori uslove za ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim sferama života i rada, za promovisanje i ostvarivanje principa jednakih mogućnosti.

“Istraživanja o njegovoj primjeni su pokazala da, na žalost, mnogi koji treba da ga primjenjuju ne poznaju suštinu ovog Zakona, da do sada na osnovu njega nije izrečena nijedna propisana kazna, a ima ne mali broj razloga za takvo što”, istakla je Drobnjak.

Važna adekvatna primjena Zakona
Premda smatra da je Zakon, iako ne onoliko koliko je trebalo, doprinio poboljšanju položaja žena u društvu i njihvom većem učešću na pojedinim mjestima odlučivanja, ipak ocjenjuje da bi se o stvarnoj moći i uticaju moglo razgovarati. Dodaje i da je zato pred svima zadatak da se radi na adekvatnoj primjeni Zakona, što bi trebalo da bude realna i normalna praksa nakon usvajanja bilo kog zakona, pa i ovog. 

Veliki je broj protivnika/ca upotrebe rodno osjetljivog jezika, smatra Drobnjak.

“Razlozi su, mislim, među njima različiti. Jedan broj njih po inerciji nastavlja da govori koristeći muški rod kao generički neutralne forme za muški i ženski rod i treba ih osvijestiti. Dok, ne mali broj njih insistira na nekorišćenju rodno osjetljivog jezika slijep na diskriminaciju i, nadam se nesvjesno, podržavajući mizoginiju”, kazala je Drobnjak.

Ocjenjuje i da ne smijemo zanemariti činjenicu da mizoginija ne „stanuje“ samo kod neukih, neobrazovanih ljudi.

“Nekada je u Rečniku srpskohrvatskog jezika pod odrednicom muškarac stajalo “osoba muškog pola”, a pod odrednicom žena “osoba po polu suprotna muškarcu”, a rečnike nijesu pisali ljudi “bez škole”. To se promijenilo, pa se nadati da će jezik kao živa kategorija promijeniti, povećanjem frekfencije upotrebe rodno osjetljivog jezika, promijeniti mnogo toga”, navodi naša sagovornica.

Opravdanja pojedinaca koji imaju otpor prema upotrebi rodno senzitivnog jezika, kada navode da to naprimjer podrazumijeva upotrebu riječi koje “paraju uši“, ili da su ti oblici riječi rogobatni, Drobnjak smatra smiješnima.

“Toliko riječi para uši pa se koriste. Nećemo sporiti da je npr. riječ interoperabilnost, koja se poslednjih godina često upotrebljava kod nas i niko se ne buni, teška za izgovoriti i para uši. Ali, “moderna” je i ne bunimo se. Smatram da se iza ovakvog opravdanja, osim neznanja, krije svjesna potreba da žena ostane drugo i nevidljivo biće, te da se njihov doprinos razvoju marginalizuje. Naravno, uvijek se promoviše par žena i njihov rad kako bi se potvrdilo da uvijek postoji izuzetak koji propituje pravilo i da to njihov mali broj nije sistemska diskriminacija, već “nema dovoljno kvalitetnih žena”, objašnjava Drobnjak i dodajući citat “Mnogi kad se suoče sa nekom novom stvari ne kažu ne znam već to nije tako. Kako je? Onako kako smo i do sad znali.” ( Radivoje Pešić)

Čini se takođe da izvjesni činioci u društvu mogu da podnesu žene na nižoj statusnoj funkciji, dok na nešto višoj, za koju vjeruju da je predodređena za mušarce to teže mogu da “progutaju”.

  “Krajem 19. vijeka na ovim prostorima se govorilo o učiteljima. Učiteljica nije bilo. Kada je to zanimanje, nepravedno, palo na ljestvici društvene moći muškarci su se povukli i to je postao prostor u koji su ušle žene. Profesija se feminizovala i nije bio problem da se prihvati i koristi izraz učiteljica. U principu, to je model kako se u pojedinim zanimanjima lako koriste ženski oblici i za tu upotrebu “nema pobune”, navodi naša sagovornica. 

Ona podsjeća na to da kada se normirao Zakon o rodnoj ravnopravnosti (dio o rodno osjetljivom jeziku), bili smo svjesni/e da ne postoji pravilo u jeziku koje kaže da se sva zanimanja na nižem dijelu ljestvice društvene moći govore i u ženskom rodu, a ona gdje postoji realna društvena moć, samo u muškom rodu i zato smo i propisali da je nekorišćenje rodno osjetljivog jezika diskriminacija po osnovu pola, a što je povezano sa položajem žene u društvu.

Naš govor bi trebao da bude takav da čini žene vidljivim u profesijama, u zanimanjima, u titulama i da kroz jezik izrazimo njihovu ravnopravnost i dostojanstvo.

Popularizacija upotrebe rodno osjetljivog jezika je vid borbe za vidljivost žena i ženskog rada. Međutim ako govorimo o mizoginiji, Drobnjak smatra da nije dovoljno samo insistiranje na upotrebi rodno senzitivnog jezika kako bi se ta pojava iskorijenila. 

“Mizoginija je, još uvijek, veoma izražena pojava koja otežava proces unaprjeđenja položaja žena u Crnoj Gori. Ona se ne može iskorijeniti samo insistiranjem na upotrebi rodno osjetljivog jezika. Neophodno je raditi na promjeni kompletnog kulturnog konteksta da bi došlo do vidljivih i održivih rezultata. Govor mržnje, netolerantan, mizogin, seksistički i diskriminatorni govor, posebno u onlajn sferi, i dalje su generalno veliki problemi na koje nema efikasnog odgovora u Crnoj Gori”, uvjerena je Drobnjak.

Smanjiti rodne stereotipe
Ona ukazuje na to da će upotreba rodno osjetljivog jezika svakako uticati na smanjenje rodnih stereotipa i doprinositi rodnoj ravnopravnosti. Takođe će pokazati da na taj način svoj maternji jezik (crnogorski, srpski, bosanski, hrvatski, albanski…) pravilno govorimo, jer su to rodno osjetljivi jezici (koji u promjenljivim riječima razlikuju kategorije roda, odnosno imaju nastavke i sufikse koji obilježavaju rod).

Osvrćući se na stav SANU čiji je Odbor za standardizaciju srpskog jezika svojevremeno ocijenio da “upotreba rodno senzitivnog jezika narušava strukturu srpskog jezika i sprovodi jezički inženjering”, kao i na stav Srske pravoslavne crkve, koju ilustruje izjava njenog poglavara patrijarha Porfirija, koji je nedavno izjavio je da je "pitanje rodno senzitivnog jezika, kako je definisano u zakonu, esktremno nasilje i najradikalnija reforma srpskog jezika od Vuka do danas", Drobnjak ocjenjuje da su baš ti i takvi stavovi upravo argumenti koji pokazuju koliko je za postizanje rodne ravnopravnosti i društva koje stvara jednake mogućnosti za žene i muškarce važna upotreba rodno osjetljivog jezika.

“Standardizacija jezika i pisma je uvijek političko pitanje. Kada pogledamo u kom se vremenu javlja otpor za upotrebu rodno osjetljivog jezika uočljivo je da je otpor modernog porijekla i da ima ideološku pozadinu. Potvrda za to su i poruke iz SPC. Na djelu je pokušaj retradicionalizacije društva, vraćanje žena u sferu privatnog i potlačenog”, decidna je Drobnjak.

Ona smatra i da bi bilo očekivano da iz crkve stigne upozorenje na govor mržnje, nasilje u porodici, femicid, duhovnu zapuštenost i još mnogo čega što jeste problem društva.

“Ali, ne. Po njima je problem rodno osjetljivi jezik koji afirmiše uspjehe žena i ukida diskriminaciju. Pametnom dosta, uz zabrinutost kako će se te poruke primiti kod vjerujućih ljudi. Kako cio region djeluje po sistemu spojenih sudova, za očekivati je da se uskoro i u Crnoj Gori glasnije čuju stavovi protiv rodno osjetljivog jezika, jer su do sada tek sporadični i ne preglasni”, smatra ona.

Za kraj navodi da je uloga medija u popularizaciji trenda podrške rodno osjetljivom jeziku ogromna. 

“O značaju i uticaju medija na kreiranje javnog mnjenja ne treba trošiti riječi. Takođe, ne treba podsjećati ni na njihovu zakonsku, ali i etičku, obavezu da koriste rodno osjetljivi jezik i promovišu rodnu ravnopravnost. Podrška rodno osjetljivom jeziku je ogromna podrška i borbi protiv diskriminacije i govora mržnje u javnom prostoru, a medijima je valjda to važna misija”, zaključuje Drobnjak.