“Do sada je Ministarstvo finansija izdalo više serija obveznica na međunarodnom tržištu, a sve su bile u EUR kao domicilnoj valuti. S tim u vezi, sjutrašnja emisija dobija još više na značaju, jer ćemo brzo dobiti i cijenu tržišnog javnog duga Crne Gore u dolarima“, naveo je Maksimović u autorskom tekstu na svom Linkedin profilu.

On je podsjetio da to neće biti prvo zaključenje duga u USD, imajući u vidu kreditnu liniju sa kineskom Exim bankom.

“Planirano je da obveznica ima rok dospijeća od sedam godina, odnosno da joj dospijeće bude 2031. godine, a emisija se može očekivati u iznosu od 500 do 700 miliona USD, koliko bi iznosilo i maksimalno definisano zaduženje za ovu godinu, usvojeno kroz budžet Crne Gore”, rekao je Maksimović. 

On je objasnio da emisija obaveznica u različitoj valuti od domicilne nije neuobičajena transakcija na međunarodnim tržištima.

Neki od razloga za to su cijena zaduženja, odnosno postizanje boljih uslova na zaduženje u stranoj valuti u odnosu na domicilnu, generisanje budućih prihoda u stranoj valuti, kao i privlačenje nove grupe investitora u postupak finansiranja.

“U našem slučaju se prilikom donošenja odluke o emisiji u USD mogu izvući dva glavna razloga, koji i daju prednost i pozitivnu ocjenu navedene odluke. Prije svega, kroz emisiju u USD naša država kao emitent, dobija nove investitore koji ulažu u naš javni dug”, naveo je Maksimović.

Prema njegovim riječima, imajući u vidu da je do sada Crna Gora koristila samo izdanja u EUR, prvi put njen javni dug može biti dostupan za investiranje i investitorima koji imaju sredstva u USD, a koji žele da ih iskoriste u plasiranje u instrumente koji nose veći rizik, kao što su crnogorske obveznice.

“Na taj način se “otvara“ novo tržište, te sa novim investitorima se jača baza kupaca crnogorskog duga”, dodao je Maksimović.

On je saopštio da drugi razlog leži u cijeni.

Naime, uzimajući komparativne podatke sa tržišta, može se očekivati da se Crna Gora može sjutra zadužiti po efektivnom prinosu od oko 7,5 odsto na godišnjem nivou.

“Ovo svakako predstavlja „skuplju“ kamatu u odnosu na potencijalnu koja bi se mogla ostvariti na emisiju u EUR”, rekao je Maksimović.

On je naveo da je, prema njegovim projekcijama, namjera Ministarstva finansija da odmah nakon zaključenja sjutrašnje emisije, zaključi i sa stranim bankama valutni SWAP aranžman u ukupnom iznosu izdanja emisije, po kojem bi odmah odradili hedžovanje valutnog rizika.

“Navedeni instrument bi, sa jedne strane, omogućio državi da plaća dug u EUR, a sa druge da dobija priliv u USD. Iznos aranžmana bi se „poklapao“ sa iznosom zaduženja, a rokovi plaćanja bi odgovarali rokovima iz obveznice”, objasnio je Maksimović.

U konačnom bi Crna Gora, kako je rekao, dobijala USD po istoj stopi po kojoj se zadužila kroz emisiju obveznica, te bi realizovala transferisanje dobijenih USD za pokriće kamata po obveznici.

Sa druge strane bi plaćala EUR stranim bankama po osnovu zaključenog valutnog SWAP, pa bi u krajnjem neto efekat bio samo plaćanje u EUR, čime bi se izbjegao valutni rizik.

“Trenutna cijena navedenog instrumenta za period dospijeća od sedam godina za dobijanje USD po stopi od 7,5 odsto, oko 5,9 odsto u EUR”, dodao je Maksimović.

Konkretno to bi značilo da bi država od stranih banaka dobijala prilive u USD po stopi od 7,5 odsto i njih koristila za plaćanje obaveza po obveznici, dok bi imala obavezu plaćanja u EUR po stopi od oko 5,9 odsto.

“Na toj osnovi, neto efekat je dug u EUR po stopi od oko 5,9 odsto, čime se u krajnjem postižu značajno bolji uslovi u odnosu na potencijalno primarno zaduženje u EUR, koje bi moglo biti u rasponu od 6,5 odsto do sedam odsto, što će svakako dati reprekusije u manjoj rashodnoj strani budžeta”, objasnio je Maksimović.

On je naveo da glavni nedostatak i potencijalni problem predstavlja trajanje samog SWAP aranžmana.

“Prema informacijama sa tržišta, najduži rok za koji se može fiksirati aranžman može biti do četiri godine, što bi značilo da je u periodu od četiri godine državna kasa zaštićenja od valutnog rizika, a da se nakon navedenog perioda mora uraditi nova cijena ovog instrumenta u skladu sa tada važećim uslovima na tržištu. Ovo naravno predstavlja problem nakon isteka roka od četiri godine, ali treba svakako vidjeti nakon izdanja šta je Ministarstvo finansija u konačnom postiglo i koji je rok trajanja uslova iz SWAP aranžmana”, rekao je Maksimović.

Prema njegovim riječima, drugi nedostatak koji se javlja je potencijalna slaba likvidnost navedenog instrumenta na sekundarnom tržištu. Naime, prema podacima sa tržišta glavni kupci crnogorskih obveznica na međunarodnom tržištu su bili crnogorski rezidenti.

“Prevashodno kao kupci su se javljale finansijske institucije iz Crne Gore odnosno banke i osiguravajuće kuće, koje su plasirale sredstva u kupovinu navedenog instrumenta mahom iz razloga što on predstavlja bezrizičnu /risk free/ aktivu, po uspostavljenoj regulativi Centralne banke Crne Gore i Agencije za osiguranje. Imajući u vidu da ulog u crnogorske hartije u USD sa stanovišta regulative ne predstavlja bezrizičnu aktivu, očekujem da će navedeno ostaviti za posljedicu smanjenu aktivnost na tržištu koja će dolaziti iz Crne Gore”, saopštio je Maksimović.

On je zaključio da, imajući u vidu da se gotovo više od polovine svih izdanja crnogorskih obveznica izdatih na međunarodnom tržištu nalazi u vlasništvu crnogorskih rezidenata, sa budućim dospijećima mogla se očekivati veća tražnja za EUR izdanjima crnogorskih obveznica. S obzirom na to da se novi instrument izdaje u USD može se očekivati rast cijene trenutnih izdanja na međunarodnom tržištu, zbog osnovnih zakona ponude i tražnje.

Antena M, podsjetimo, ranije je objavila da je Vlada Crne Gore ovlastila Ministarstvo finansija da krene u zaduženje u skladu sa Zakonom o budžetu. 

Prema našim saznanjima, prije desetak dana na sjednici Vlade Spajićev kabinet naložio je Ministarstvu finansija da pronađe kreditora kod koga bi država mogla da se zaduži 700 miliona eura.