Čak, pogrešno.
Naime.
To bi značilo da postoji politički antipod – unionistički.
Sva ta podjela, prestala je, uistinu, ulaskom Crne Gore u NATO i političkim novodjelanjem Bošnjaka i Albanaca koji su godinma bili dio stuba suverenista.
Sada su oni sa “unionistima” bez ikakvog problema, vidjevši po njih glavnu stvar, da i bez DPS-a neće biti “pojedeni za večeru”.
I da ih je baš briga, to jasno vidimo, za DPS,SD,SDP, koji su bili onomadni nosioci te legitimne političke ideje.
Po meni, logično.
Uostalom, ko još zastupa na politsceni ideje o unionizmu?
Niko.
Najmanje, PES, DEMOKRATE, URA.
Možda neki razmišljaju. Samo za sebe.
U praktičnom obnašanju politike – misli, kao u krivičnom pravu, nijesu kažnjive.
Sve dok ne počnu da se realizuju.
To bi značilo da moramo da ulazimo u dubinu duše svakog crnogorskog građanina, kao Berđajev u dubinu Dostojevskog.
Ili, recimo, neki čitalac, u lavirinte ledi Magbet i njenog supruga , kao izvršioca ubistva škotskog kralja, jadnog Dankana.
Šekspirov vojskovodja Magbet, pošto – poto, htio je da ispuni san koji su mu nagovjestile vještice.
Da će biti kralj Škotske.
Zbog čega je i ubio rodjaka.
Ima snova političkih.
Još od sna o ujedinjenju svih južnih Slovena.
Vjerovatno to sanjaju elite Srba i Albanaca.
Ali, nikada više neće biti istorijskog momenta, koji su svi Južni Sloveni iskoristili.
Bili su drugi vjekovi.
Ako slično nešto i dođe, nijedna država u Evropi neće više postojati, jer će se taj momenat rješavati atomskim oružjem.
A onda, od sna ništa.
Jer bi samo Ništa postojalo.
P.S: Promišljajte politiku svakodnevnu lišenu narativa sa početka teksta.
Jer, iz lošeg koncepta, samo loše slijedi.
Svako sa svakim, to je jedini mogući iskorak, uz samo jedno načelo:
Crna Gora iznad svega.
P.S.2: Onaj koji bi suvereniste okupio i drugi, koji bi to sa unionistima uradio, uspjeli bi samo u jednom: da su ih okupili.
P.S.3 Čemu žurba.
Ma koliko hodao brzo, ne znači da ćeš daleko stići.
Piše: Zoran Piperović
Izvor:Standard
Komentari