Nastup Milana Kneževića na jednoj televiziji iz Srbije podigao je veliku prašinu u Crnoj Gori. Osim njegovih tradicionalnih poređenja kojima je zasmijavao voditeljku i konstantnog pominjanja Aleksandra Vučića i Rusije, Knežević je iznio niz uvreda na račun crnogorske vojske.

Pred sam kraj emisije na pitanje novinarke kako komentariše geopolitičku situaciju u svijetu Knežević je rekao da je zabrinut i onda okrenuo priču prema mogućem slanju crnogorskih vojnika na ukrajinsko ratište, nakon čega je krenuo sa nizom uvreda i degutantim poređenjima.

No, osim pošalica i uvreda na račun crnogorske vojske Knežević je iznio i niz neistina o slanju vojnika, jer je samo dva dana kasnije demantovan od strane ministra odbrane Dragana Krapovića.

Postavlja se pitanje zašto Knežević sada insistira već nekoliko dana na ovoj temi o slanju vojnika. Iako on svoje izjave temelji na najavama da će u Ukrajini NATO poslati svoje trupe, takve informacije niti su zvanične niti su provjerene.

Od svih NATO članica takvu mogućnost su jedino najavile Francuska i Poljska, i to kao kao posljednju liniju odbrane Kijeva, ako do takvog razvoja situacije u ratu u Ukrajini dođe.

Izjava Makrona jasno ukazuje da bi slanje francuskih vojnika bila isključivo odluka Francuske, a ne na nivou NATO te bi ostale članice same odlučile da li bi poslale svoje trupe u odbranu Ukrajine.

Već jutros je na najave Francuske, da bi bila voljna ako do toga dođe da pošalje svoje trupe da se bore u Ukrajini, predsjednik Volodimir Zelenski saopštio da njegovoj zemlji nije potrebna ta vrsta vojne pomoći i da ukrajinska vojska ima dovoljno vojnika da se odbrani od ruske agresije, te da im kao i do sada treba municija i naoružanje.

Iako su jasna pravila vojne intervencije NATO u nekoj zemlji za koju moraju glasati sve članice, što bi sa ovakvom Mađarskom i Turskom teško bi slučaj, Knežević nastavlja da manipuliše informacijom da će crnogorski vojnici ratovati i kako kaže ginuti u Ukrajini.

Odgovor na forsiranje ove priče od strane Kneževića valja tražiti i u aktuelnom političkom trenutku u Crnoj Gori. Jasno je iz njegovog prethodnog djelovanja da ljubav sa Andrijom Mandićem više nije bezuslovna i da bi njegove izjave valjalo gledati u kontekstu mogućih prijevremenih parlamenetarnih izbora, te njegovog što boljeg pozicioniranja u srpskom galsačkom tijelu pred buduće izbore.

Jasno je da je Knežević tvrda struja, da forsira priču o povlačenju priznanja Kosova, saradnje sa Srbijom i Rusijom i da su mu EU integracije zadnja rupa na svirali.

Iz njegove jučerašnje izjave se vidi da je njegov fokus kontra EU integracija. Uprkos demantu ministra odbrane Dragana Krapovića, Knežević je i juče kazao da je ministar odbrane dužan da na svaki način izbjegne jednostrane i zapaljive izjave usmjerene protiv Srbije i Rusije, kao što je to uradio nedavno na konferenciji Atlantskog saveza.

Poruka je jasna, čak ni na konferencijama NATO ministar odbrane NATO zemlje ne smije da kritikuje Srbiju i Rusiju.

Ovim Knežević šalje poruku da je on to tvrdo desničarsko krilo i jedini pravi zaštitnik Srba i sprstva u Crnoj Gori, lagano pripremajući teren za potencijalno samostalni nastup na sljedećim parlamentarnim izborima.