Narodnooslobodilačke borbe i nosioci Partizanske spomenice - oslobodili Crnu Goru od okupatora. Danas imamo takvu situaciju da su se pojedini njihovi potomci priključili okupatorima i 1998. godine tražili oružje da napadaju građane Crne Gore albanske nacionalnosti.

ažalost, vraćaju se nama događaji iz devedesetih godina. U tim teškim godinama za Crnu Goru i okruženju bilo je tada, kao što postoji i sada, političkih snaga i pojedinaca koji su vodili politici razaranja multietničkog sklada građanstva naše zemlje.

Pojedini su se na čudan način otrgli od svoje tradicionalne crnogorske porodice i izjasnili se da su postali Srbi. Iako su njihovi preci, a većina njih su bili učesnici Narodnooslobodilačke borbe i nosioci Partizanske spomenice, oslobodili Crnu Goru od okupatora. Danas imamo takvu situaciju da su se pojedini njihovi potomci priključili okupatorima i 1998. godine tražili oružje da napadaju građane Crne Gore albanske nacionalnosti.

Njihovo djelovanje dobro pamte građani Malesije i svi vide da su oni i danas nastavljači iste te politike, koja je razarala ovu našu divnu zemlju. Što se tiče politike njihovih mentora prema Crnoj Gori ništa se nije promijenilo. Isti su izvođači radova, ista matrica djelovanja, samo se mijenjaju akteri koji glume protagoniste. Pojedini od njih zagovaraju danas pomirenje i miroljubivost, ali to ostaje samo na nivou neozbiljnih i nekonkretnih izjava. Kada su u pitanju djela, u tom pravcu vidi se da ista ne prate to što isti tvrde, nego ostaju uvijek u okvirima provokacije i razaranja.

Crna Gora može da opstaje, odbrani i prosperira samo kao građanska država. U njoj ne treba da postoji prebrojavanje po nacionalnoj osnovi. Ista može da bude srećna i bogata država samo ako će građanin biti na prvom mjestu.

Sjećam se da je tadašnji predsjednik Albanije Salji Beriša, nakon susreta sa predsjednikom opštine Tuzi i predstavnicima političkih partija u SO Tuzi 2011. godine, rekao da je Milo Đukanović arhitekta mira na Zapadnom Balkanu i najčvršći stub građanske i evropske Crne Gore.

Glasači su, na prošlim predsjedničkim izborima, većinski odlučili drugačije. Ipak, od toga što gledamo na sjednicama Skupštine CG jasno rezultira da je politika Mila Đukanovića bila antiratna i miroljubiva, koja je manjinske narode štitila u najtežim trenucima za njih. Da nije njega bilo u tim teškim vremenima ne znam šta bi bilo sa manje brojnim narodima u Crnoj Gori.

U prilog tome ide i izjava Eskobara koji upozorava da ulazak nekadašnjeg DF-a u Vladu nije dobra vijest i očigledno takva vlada neće imati podršku SAD.

Ipak, duboko sam uvjeren da niko ne može poljuljati, a kamoli srušiti, nešto što je vjekovima građeno. Crna Gora predstavlja primjer suživota različitih naroda i konfesija što potvrđuje da smo kroz istoriju uspjeli da sačuvamo mir, multietnički i muktikonfesionalni sklad i toleranciju, što može da služi na čast i ponos naših građana.

IZVOR: Pobjeda(autor je član Glavnog odbora DPS-a)