Osobito Vučiću, koji se svako malo, prenemaže brigom o "sirotim" Srbima van granica Srbije, koji su na vlasti ili dio vlasti, upravo u zemljama na koje atakuje.

Kneževićeve opaske u programu beogradske Prve TV: da bi crnogorsku vojsku moglo da porazi jedno lovačko društvo, te da s takvom vojskom Crna Gora ne bi mogla ni u " lov na zečeve", šeretski je način da se posredstvom Vojske Crne Gore nametne onom duhovitošću koju je, bješe li, Andrić zapazio kao "malu pamet i jeftinu ironiju".

Vučiću je svaki izvanjski podanik i k' tome sklon Putinu - dobrodošao. Jedan Dodik je malo. Tu se Knežević, vidjeli smo nakon Dodikovog nedavnog upada u Skupštinu Crne Gore neposredno po povratku iz Rusije i Bjelorusije, toplo preporučio, uručujući lideru RS reprodukciju Njegoševog portreta.

Knežević sve čini da Srbima približi putinovsko-vučićevsku "demokratiju".

Toliko je veza između naših i beogradskih političara familijarna i snažna… Toliko su i vlast i najveći dio opozicije u Srbiji, da ne pominjem SANU i Crkvu, ponešeni za nama, kao da je voz Beograd-Bar u kvaru, prelaz Brodarevo zazidan, Autoput "Princeza Ksenija" i Aerodrom Podgorica zatvoreni; te da nas jedino mogu "zagrliti" s cjelokupnom istorijom, kulturom i teritorijom, čiji bi, kako reče strateg Antić, centar bio u Nikšiću.

Nikad da potrefiš đe će se utaborit...

Prvi je Bato Carević sa svojim popovsko- bagerskim kapacitetima preporučio Budvu, potom beranska vlast odanošću Pavlu Đurišiću Berane; zatim Vraneš posvećenošću Svetoj Petki, Šiljku, Maci i ambasadoru Srbije Nebojši Rodiću Pljevlja.

Vraneš je pred Rodićem postrojio, prilikom njegove nedavne posjete tom gradu, đecu sa šajkačama i u srpskoj narodnoj nošnji, kao u najboljoj praksi Kim Džong Una. Niko se, pritom, nije zapitao, je li to bila zloupotreba đece u političke svrhe. Sudeći po sve većem iseljavanju stanovništva iz Pljevalja, tamo se ubuduće jedino može vraćati Rodić, rode nažalost neće imati na čijem dimnjaku da sviju gnijezdo.

Nakon spaljivanja lutke s likom jednog od najpoznatijih crnogorskih pisaca Andreja Nikolaidisa na hercegnovskom karnevalu, i nakon proglašenja crnogorske književnosti "fekalnom", očekivalo se da to bude Herceg Novi s Demokratom Stevanom Katićem na čelu. Katić se, tom prilikom, pokazao kao jedinstven poznavalac mediteranskog svijeta i duha, da bi mu i F. Brodel pozavidio.
Ali, Čedomir Antić je presudio - favorit je ipak Marko Kovačević, kao čovjek i fan Milice zavjetnice, svojski obuzet Zetskom banovinom. Njegov performans sa himnom i prstom bilo je, dakle, vraćanje kazaljki na '918.

Antić ostavlja u amanet posrbljavanje Crne Gore odsad, pa do stotinu godina ako treba, Šešelj u svom testamentu podvlači da se nikad ne odustane od Crne Gore; Bećković je još precizniji: "Crnogorska nacija rođena je poslije mene, a umrijeće prije mene".
Zen budista bi suznih očiju rekao - Žao mi je ovih slučajeva. Žao mi je što ne mogu da im podarim malo razboritosti, prije nego ih napuste lakovjerne duše.

Vladino zaduženje od gotovo milijardu dolara po visokoj kamatnoj stopi od 5,88 posto, zbog nepovjerenja investitora, tvrde analitičari, prošlo je u sjenci borbe premijera Spajića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića za direktora uprave policije. Za objašnjenje posljedica zaduženja ostali smo zakinuti očitavanjem detektora laži, preznojavanjem kandidata i "lomljenjem ruku" Demokrata i PES-a. Prekršen je zakon, letjele su uvrede i prijetnje, a na kraju sve se završilo običnim šegačenjem s institucijama, ovlastima i pravom, "kao nikad dosad", kako reče kriminolog, profesor Pravnog fakulteta Velimir Rakočević.

Demokrate, kad su pozicije u pitanju, imaju istančan nerv za neočekivan obrt, kao ono s UROM - od mržnje do ljubavi. Zato je i sad malo vjerovatno da će s PES-om doći do druge varijante - od ljubavi do mržnje. Ne, sve će proć u tihovanju, jer je ulog velik. Kod Demokrata sve je zatajno, nedorečeno, neodređeno; frazeološki i kuso...Usko i kratko (čak i odijela), samo su im ambicije i mržnja prema bivšoj vlasti pregolemi.

Onomad im je američki izaslanik Gabrijel Eskobar jasno sugerisao da treba slušati premijera Spajića, a Mandiću, ako je on dobro shvatio, da je nepoželjan u rekonstruisanoj Vladi. Čini mi se da naš dalaj lama nije dobro razabrao razlog Eskobarovog dolaska i upozorenja na njegove poslove s Vučićem i Dodikom.

Crkva Srbije, vidjeli smo u Beranama, nastavlja djelovanje u "drečećem stilu". Pop i popadija crkve druge države, bračni par Crnogorčevići, dali su se u prepravljanje crnogorske himne u propagandnu velikosrpsku sabornicu. To je vriska ideologije "krvi i tla" nakon svih zala, ispoljenih i proživljenih u posljednjoj deceniji 20. vijeka na jugoslovenskim prostorima.

Vjerujem da će se pravosudni organi uskoro pozabaviti plodovima Dritanovog "velikog doprinosa pomirenju" u ovoj zemlji, potpisivanjem Temeljnog ugovora s crkvom koja grubo i drsko nastoji nametnuti koncept velikosrpskog nacionalnog projekta u Crnoj Gori.

Kalendar nacionalnog Javnog servisa (RTCG-a) nadmašio je tvrdnjom da su braća Grim od Vuka Karađžića posudila "Pepeljugu", sva dosadašnja šegačenja, a za Crnogorsku pravoslavnu crkvu u toj medijskoj kući (nikome više nije jasno čijoj), izgleda, ni rukovodstvo, ni uredništvo nikad nijesu čuli, ili pred Joanikijem nije umjesno pominjati temelje crnogorske države - Crkvu, Jezik, Zastavu i Himnu, i to, kako nadmoćno najaviše u "istorijskom razgovoru" "Vjerski poglavari - suživot u Crnoj Gori".

Nije bilo reakcije ni kad je barski nabiskup Rok Đonlešaj, kazao da osim njih, u studiju, ima još vjerskih zajednica u Crnoj Gori.
DPS je prije silaska s vlasti (2020) "vidio mnogo toga, a da ništa nije zapazio". Sad podvlači greške i odveć oprezno ulazi u opozicionu utakmicu s vladajućom većinom , dok se vremenu šegačenja sa sudbinom države već četvrtu godinu ne nazire kraj.
Šegačenje je slabost i nezrelost da se odgovorno rješavaju stvari i djeluje u korist naroda.

Izvor:AntenaM/piše: Ana Zmajevac