To potvrđuju koeficijenti tekuće i ubrzane likvidnosti, koji ukazuju da ima sve manje prostora da se iz tekuće imovine pokriju povećane kratkoročne obaveze EPCG, što utiče na povećanje rizika likvidnosti.

Odluka Agencije za zaštitu konkurencije da je Elektroprivreda Crne Gore nezakonito dala državnu pomoć nikšićkoj željezari, odnosno 6,5 miliona eura za pokretanje proizvodnje čelika, nije iznenadila nikoga. Pitanje je šta je Agencija čekala do sada, kada su i laici znali da je državna pomoć koja je nezakonito dodijeljena privrednim subjektima Toščelik, koje je osnovano i posluje u skladu sa zakonima i propisima Turske, od strane Elektroprivrede Crne Gore od 19. januara 2023. godine, neusklađena sa Zakonom o kontroli državne pomoći.

Evropska Unija ima stroga pravila o državnom intervencionizmu, jer dovodi do poremećaja na tržištu. Osnovni postulat EU u dodjeli državne pomoći je jednostavan „prvi put je i posljednji put“ a na taj način se uvodi kontrola nad raspodjelom sredstava koju država ili njena preduzeća prikupljaju od građana.

Da su odluke EPCG u slučaju Željezare Nikšić nelegalne, potvrdila je i Agencija posljednjim rješenjem. Osim što su nezakonite, nijesu ni profitabilne, jer su ozbiljno opteretile EPCG, a nijesu pomogle nikšićkoj fabrici. Epilog trgovine Željezare je poznat – ona ne radi, niti kao solarna elektrana, što je bilo inicijalno obrazloženje za kupovinu, ali ni kao Željezara. Trenutno su u procesu traženja novog vlasnika, u nedefinisanom postupku izbora partnera od koga se još uvijek ne zna šta će da radi u kompaniji.

Od kada su nove vlasti preuzele upravljanje EPCG, ova kompanija pravi seriju poteza kojima samu sebe vodi u propast. Likvidnost EPCG je od 2020. godine u kontinuiranom padu. To potvrđuju koeficijenti tekuće i ubrzane likvidnosti, koji ukazuju da ima sve manje prostora da se iz tekuće imovine pokriju povećane kratkoročne obaveze EPCG, što utiče na povećanje rizika likvidnosti. Koeficijent tekuće likvidnosti EPCG je smanjen sa 3,55 u 2020. na 1,94 u 2022. godini. Konkretnije, smanjenje kratkoročnih finansijskih plasmana je najviše uticalo na smanjenje ukupne tekuće imovine u 2022.  godini u odnosu na prethodni period, dok su s druge značajno povećane kratkoročne obaveze i to na 157,8 miliona eura u 2022. godini, sa 63,5 miliona eura u 2020. i 54,3 miliona eura u 2019. kao godini prije pandemije. Takođe, obaveze prema dobavljačima u 2022. godini su skoro udvostručene, sa 27,7 miliona eura u 2021.godini na 51,3 miliona u 2022. godini, dok su u odnosu na 2019., kao pretpandemijsku godinu veće za blizu 300 odsto. Takođe, povećane su i obaveze po osnovu kredita, kao i obaveza prema zavisnim pravnim licima.

I analiza solventnosti pokazuje rastuće obaveze kompanije. Ukupne obaveze u 2022. su povećane u odnosu i na imovinu i na kapital, a naročito u odnosu na EBITDA. Ukupne obaveze su 2022. godine povećane na blizu 270 miliona eura ili za 119 miliona eura u odnosu na 2021.godinu, dok su u periodu 2019-2021. godina prosječno bile na nivou od oko 150 miliona eura godišnje. Navedeni koeficijenti solventnosti ukazuju na umjerene, ali rastuće rizike nesolventnosti EPCG.

Kakvi će parametri biti za 2023. znaće se u narednih nekoliko dana, kada je kranji rok za objavljivanje bilansa stanja. Ono što je već poznato je da kompaniju ozbiljno opterećuju povećani troškovi zarada, kako u EPCG kao matičnom društvu, tako i na nivou grupe kao i negativan poslovni rezultat nekoliko društava u vlasništvu EPCG (CEDIS d.o.o, EPCG-Solar Gradnja d.o.o), ali i izazovi u poslovanju novoosnovanih društava poput EPCG-Solar -Gradnja d.o.o. i neizvjesnosti vezane za EPCG – Željezara Nikšić d.o.o osnovanog u 2023. godini. Uz sve ovo, partijska zapošljavanja su dovela do značajnog porasta broja zaposlenih sa 975 u 2020. na 1.109 u 2022. godini, ne računajući EPCG Solar i nikšićku Željezaru kao kćerke firme.

Iako su i neki dodatni faktori koji su doveli do ogromnog pada profitabilnosti u sektoru energetike kao što su nepovoljna kretanja na međunarodnom tržištu, regulisana cijena električne energije, otežana naplata potraživanja i sl. ipak glavne uzroke pogoršanja rezultata poslovanja na nivou sektora energetike treba tražiti katastrofalnom korporativnom upravljanju, koje se ogledaju u odsustvu postojanja jasnih kriterijuma za izbor odbora direktora društava, nedovoljnoj transparentnosti, nedovoljnoj odvojenosti vlasničke i upravljačke uloge u pojedinim društvima koje se reflektuje kroz direktno miješanje vlasnika u odluke menadžmenta društva čiji je osnivač. Slabosti u korporativnom upravljanju su uticale na smanjenje prihoda i povećanje troškova poslovanja, posebno troškova zarada zbog ogromnog rasta zaposlenosti u Grupi EPCG, ali i povećanja ukupnih obaveza.

Ono što građani ne znaju je da je upravljački kadar odgovoran pred zakonom za poslovanje kompanija. U slučaju EPCG, odluka Agencije o nezakonitoj pomoći je samo vrh ledenog brijega. Posla za istražne organe ima, samo ako budu htjeli da rade.