Ovaj tekst će biti ogledalo ljubavi! Alegorija za pravi put,a možda i zamka.

Kuda i kako dalje, znaćemo jedino uz pomoć ljubavi koju nosimo u sebi.

Životne lekcije znaju biti mnogo teške i naporne, ali sve što dolazi pd Boga, ma koliko bilo teško treba prihvatiti, jer ćemo u suprotnom izgubiti mnogo više.  Kada se okrenemo, gdje smo bili, šta smo radili, još uvijek nesvjesni prolaznosti i brzine do samog kraja, da li ćemo biti tužni i razočarani?

Ako smo svi pod istim nebom i Suncem, ako smo svi od krvi I mesa, isto se smijemo i plačemo, čemu onda mržnja?

Jedino u čemu vidim opravdanje za ljude koji mrze je mizerna glupost.

Zašto bi naš focus bio na ljudima koji mrze, kako druge, tako i sebe. Zašto bismo blokirali put za našu sreću, slogu i ljubav!

Sigurna sam da je na ovom svijetu mnogo više dobrih i poštenih ljudi, samo što su zli I nepismeni glasniji.

Pravi i posebni, nose Boga u sebi. Jednog jedinog Boga pred kojim smo svi jednaki. Mi nismo ni zrno prašine u Svemiru, ali smo itekao jaki I pametni da tokom kratkog bitisanja  na zemlji, najbolje znamo ko je Srbin, ko je Musliman, ko su Šiptari a ko Ustaše.

Sigurna sam da nam se Bog slatko smije. Ali je blagorodan i ne dijeli kazne kao što bi mnogi od nas da smo na njegovom mjestu.

Raskosi ovo klasje suvo, po zemlji popadalo!

Ako svi mi vjerujemo da imamo jednog Boga, ako vjerujemo u Alaha, Isusa I sve druge Božije poslanike, onda smo mi braća! I kako nismo ako neko misli suprotno.

Svi oni koji su do skoro Boga spominjali u psovkama i uvredama, danas će uvrijediti svakog ko misli suprotno i daj Bože da ostanemoo na uvredama, Psi laju karavani prolaze. Sjajno zvuči, sve dok je bez incidenata.

Mi smo jedno! Svi smo mi braća od rođenja do smrti. Isto nebo, isto sunce! Ista krv i isti problemi!

Zašto više nismo bratstvo i jedinsto?

Zašto svojom ljubavlju i dobrotom ne uplašimo Zlobne  nesrećnike?

Autor:J.M.