Tako, kako je rekao, za Rusiju definitivno ne bi bilo povoljno da se pronađe rešenje za kosovsko pitanje u nekom doglednom vremenu, jer bi joj to praktično izbacilo iz igre Srbiju.
“Ali isto tako, bilo koji problem da se pojavi u regionu, da li je to u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori, na Kosovu, to je nešto što Rusiji ide na ruku. I u tom pogledu ona možda ne mora da bude direktno involvirana, tako da bude vidljiva, kad postoje lokalni akteri koji će to da urade za nju”, rekao je on za Televiziju E.
Dodaje da je u svemu bitan faktor i Srpska pravoslavna crkva, koja je najveći saveznik Ruske pravoslavne crkve, koja zapravo sprovodi i populariše narative, iza kojih stoji kako Ruska pravoslavna crkva, tako i Ruska država.
“Znači, u tom pogledu Rusija će ostati vrlo prisutna na Balkanu i u regionu, a i u Crnoj Gori”, kaže Garčević.
TV E: Posljednje istraživanje pokazuje da podrška NATO-u u Crnoj Gori pada. Šta nam to govori? Jesu li podaci alarmantni?
Garčević: Situacija kad je u pitanju podrška NATO-u nikad nije bila jednostavna. To je jedna kompleksna priča i ona zavisi od niza faktora. Moj utisak je da se nakon ulaska Crne Gore u NATO vrlo malo radilo na tome da se nastavi takozvana kampanja i da se nastavi jedna vrsta dijaloga sa građanima o tome zašto je NATO važan za Crnu Goru i na koji način Crna Gora kroz čanstvo u NATO zapravo može da obezbjedi sebi i dugoročne koristi. Osim toga moram reći da se nijedna vlada, pa ni ova nije ozbiljno time bavila.
Na drugoj strani, takođe, na to je uticao rat u Ukrajini i ako ste ukrstili ove informacije sa, na primjer, istraživanjima javnog mnjenja koje govore da, na primjer, skoro 40 odsto ljudi u Crnoj Gori misli da je Ukrajina kriva za rat onda vam može biti jasno zašto se tako postavlja u odnosu na NATO.
Na drugoj strain, postoji jak uticaj Srpske pravoslavne crkve i Beograda koji šire takođe njihovu vrstu narativa koji su jednaki kao i ruski kada je u pitanju porijeklo rata u Ukrajini, a i takođe stavovi u odnosu na NATO i to je dominantno na medijskom prostoru u Crnoj Gori. Sve to utiče na stavove građana u odnosu na to.
TV E: Često se čuju ocjene da desne snage jačuju u cijelom svijetu. Neka istraživanja u Sjedinjenim Američkim Državama kažu da je Donald Tramp na pragu da opet uđe u Bijelu kuću, bez obzira na niz optužnica sa kojima je suočen. Hoće li to značiti novi zaokret na svjetskoj političkoj sceni i da li to može biti potvrda navedene ocjene?
Garčević: Definitivno, slažem se sa vama da desne strane, tzv. desnica ili konzervativna desnica, ili kako ga god odlučimo da ih zovemo ili lberalne snage, imaju zamah u zapadnom svijetu. Pogledajte šta se dešava u Evropi, na primjer izbori u Holandiji i tako dalje, rast desnice u Njemačkoj.
Ne možemo da isključimo čak i mogućnost da LPN pobjedi na predsjedničkim izborima u Francuskoj. Kad to kažem, taj trend je sigurno prisutan i u Americi. Još je rano da bi pravili neke definitivne zaključke ko može da pobjedi na izborima. Ima još dovoljno dugo vremena i mnogi faktori su u igri. Ali Trampova popularnost nije mala i njegova popularnost je stalno prisutna. Zapravo, Republikanska stranka na neki način postaje, da kako kažem, taoc Trampa, jer mora da slijedi njegovu politiku čak i onda kada to ne želi. Zbog toga što je on vrlo, popularan među glasačima.
Rekao bih da optužbe uopšte ne utiču na njegovu popularnost. Naprotiv, one se često vide kod glasača kao još jedan pokušaj da se on spriječi da ponovo bude u trci za predsjednika. Ostaje da se vidi šta će se desiti, ali ukoliko pobijedi, to će sigurno promijeniti u velikoj mjeri odnose na globalnoj ravni.
TV E: Novi mandat za Vladimira Putina u Kremlju. Šta to znači za globalnu politiku, ali i za zemlje Zapadnog Balkana, naročito za Crnu Goru?
Garčević: Ovo nije iznenađenje da je Putin pobjedio. Bilo bi iznenađenje da nije. Znate da je skoro 90 odsto glasača glasalo navodno za njega. U ovom pogledu, to znači nastavak politike koju je Rusija do sada sprovodila.
Znači, neće biti nekog velikog iznenađenja. Ali ne isključujem razna iznenađenja u okviru pojedinačnih akcija koje Rusija može da preduzme u Evropi, a možda čak i van Evrope. Prema tome, Rusija će da nastavi tu svoju politiku u kojom će se pokazivati da je ona super sila.
Kada je u pitanju Balkan, možemo očekivati da Rusija koristi svoje, kako da kažem, političke aktere na Balkanu koji podržavaju rusku politiku i prije svega preko Srbije da nastavi, svoj uticaj u regionu. Definitivno, za Rusiju ne bi bilo povoljno da se pronađe rešenje za kosovsko pitanje u nekom doglednom vremenu, jer bi je to praktično izbacilo iz igre Srbiju.
Ali isto tako, bilo koji problem da se pojavi u regionu, da li je to u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori, na Kosovu, to je nešto što Rusiji ide na ruku. I u tom pogledu ona možda ne mora da bude direktno involvirana, tako da bude vidljiva, kada postoje lokalni akteri koji će to da urade za nju.
Na kraju krajeva tu je još jednom da kažem Srpska pravoslavna crkva, koja je najveći saveznik Ruske pravoslavne crkve, koja zapravo sprovodi i populariše narative, iza kojih stoji kako Ruska pravoslavna crkva, tako i Ruska država. Znači, u tom pogledu Rusija će ostati vrlo prisutna na Balkanu i u regionu, a i u Crnoj Gori.
TV E: Kakva se globalna politička kretanja mogu očekivati ukoliko Amerikanci izaberu Trampa na jednoj strani i ukoliko imamo u vidu da će Putin još pet godina biti na čelu Rusije?
Garčević: Sigurno se mogu očekivati velika iznenađenja ako bude Tramp izabran. Sigurno da Amerika možda neće raditi sinhronizovano sa Evropskom unijom, kao što je to bilo u slučaju sa Bajdenom, nego će pokušavati da ima neke svoje inicijative koje će možda biti čak i u suprotnosti sa onima za šta se Evropska unija zalaže.
Na primjer, na Kosovu ne bih se iznenadio da se ponovo oživi ideja o razmjeni teritorija, jer je to bila ideja koju je Tramp podržao u jednom periodu. Znači, ne bih mogao da isključim da se to ponovo dogodi. Svjesni ste gdje bi to moglo da odvede i na koji način bi to moglo poslije da se razvije po cijelom Balkanu. Prvu stvar koju bih mogao da zamislim je ohrabrenje. Takva jedna politika bi ohrabrila odvajanje Republike Srpske, od Bosne i Hercegovine, itd.
Kada je u pitanju globalni nivo, Tramp možda, prije svega ako ostanem u Evropi, vjerovatno će biti težak ili još teži partner nego što je bio kada je u pitanju NATO. On će vjerovatno pokušati na određeni način da smanji nivo saradnje između Amerike i NATO-a, što će definitivno pogodovati Rusiji, ali i Kini. Mogu da očekujem da će pokušati da se izvrši pritisak na Ukrajinu, da se nađe rješenje sa Rusijom, odnosno, barem da se zamrzne ovaj konflikt, na način da će se priznati Rusiji ono što je do sada osvojila. S tim bi se zapravo de facto stanje na neki način prevelo u de jure. Ali ostaje da se vidi, treba prvo da vidimo hoće li on da pobjedi.
TV E: Gdje je u svemu tome Crna Gora? Kako vidite njenu poziciju i kakva bi njena politika trebalo da bude orijentisana u ovom trenutku?
Garčević: Kada je u pitanju Amerika, ne samo Crna Gora, nego Balkan u cjelini, definitivno nije prioritet i neće biti prioritet, budimo potpuno realni. Ali to ne znači da mi kao zemlja ne treba da pokušamo da sebe na svoj način zapravo pozicioniramo. Crna Gora mora sebe pozicionirati, ako želi da se drži ovog takozvanog proklamovanog kursa prema zapadu, onda to mora jasno i stalno da dokazuje. Znači, mora da se drži onoga što bi bila Evropska unija i njena vanjska politika u odnosu kako na Rusiju, tako i na Kinu, da se nastavi intenziviranje reforme da bi se stvorila šansa da se uđe u Evropsku uniju, jer ova pozitivna klima koja je u ovom trenutku u Evropskoj uniji prisutna, a koja može da dovede do toga da čak dobijete članstvo, iako niste sproveli reforme, ne mora da traje puno.
Evo možemo da zamislimo scenario, da dođe do neke vrste zamrzavanja konflikta u Ukrajini. To će odmah promijeniti klimu u Evropskoj uniji prema proširenju i to nas može staviti odmah u onu poziciju u kojoj smo bili samo prije dvije godine.
Znači, mi moramo da nastavimo reforme kako bi pojačali svoje prisutstvo u tom pogledu. I konačno moramo takođe da se pridržavamo ili učestujemo aktivno u onome što je NATO politika, ako želimo da budemo jedna pouzdana članica Alijanse.
TV E: Očekuje se i izbor novog generalnog sekretara NATO-a. U igri je nekoliko kandidata. Koliko je zapravo mjesto generalnog sekretara važno za države članice i zbog čega?
Garčević: Generalni sekretar je definitivno jedna važna osoba, da tako kažem karika u samoj toj organizaciji. Međutim, ovdje moram da stavim do znanja da zapravo NATO funkcioniše na takvoj osnovi da su zapravo članice glavne u NATO, članice odlučuju o tome na koji način će se NATO postaviti u odnosu na krize.
Članice donose odluke o akcijama i tako dalje. Generalni sekretar je vidljivo lice organizacije. On definitivno može da utiče, ali on ne donosi odluke, odluke su na članicama. U tom pogledu mislim da će definitivno NATO članice voditi računa ko bi mogao da bude generalni sekretar NATO-a. U svakom slučaju proces odlučivanja, i načina djelovanja NATO-a se neće promijeniti i generalni sekretar nema mogućnost da utiče na to.
Komentari