Šetnja kroz pljevaljsku čaršiju.

Ulica ispod velike džamije, par koraka do domaćinske kuće Ajanović.

Poštena kuća Ajanovića puna svega, u kojoj preliva svuda.

Milina u bašti u kojoj se mogu provesti sati, uz ukusnu hranu i nadaleko poznate pljevaljske ćevape, glas hodže kada sa minareta  uči akšam. Ljubazne gazde, a još ljubaznije osoblje.

IFTAR U TREBOVINI

Razmišljam, šta se sve u Pljevljima zbilo? Turska i austrougarska okupacija, balkanski ratovi i prvi svjetski rat, koji su ostavili  duboke tragove.

Sve u mojim Pljevljima ima svoju, boju, miris i ljepotu.

Zvuk potpetica niz pljevaljsku čaršiju, povratak u ranu mladost, najljepši dio mog života. Ljubavi naše, nevine i čiste.

-Hodža, sigurno čita nešto o ljubavi. Ne pitajte kako znam. Zašto bih plakala dok se s jeseni spuštam niz čaršiju, a suze teku same. Sjećanja naviru.

Slike ljudi koji nisu više sa nama i onaj osjećaj kada bismo se sretali, nesvjesni prolaznosti i svega što nam se može dogoditi.

U Pljevljima smo svi naši! Nema tamo tvoje moje.

Naš je Božić i Ramazan, a Pljevlja su  kuća naša.

Božić u Trebovini

U susret Ramazanu svakodnevno se organizuje Iftar.

 Stanovnici Pljevalja, prvenstveno  zajednica Muslimana čuvaju amanet koji su nam ostavili naši preci. Tradiciju, vjeru i kulturu.

Jasmin Ajanović poznati pljevaljski humanista koji svakodnevno organizuje gozbu poznatiju kao Iftar za sve ljude koji navrate , a posebno one koji to u ovim vremenima ne mogu da priušte. Čovjek koji zna za sevap i u dobru i zlu.

Pljevlja, grad koji ne pravi razlike! Takve misli daju snagu u ovim interesantnim vremenima!

Autor:J.M.