Međutim, slijedeća država koja će se pridružiti ostalim članicama EU najvjerovatnije neće biti Turska već jedna od šest malih balkanskh zemalja od kojih je pet još uvijek bilo dio bivše Jugoslavije u vrijeme kada je Turska napravila prvi korak ka pridruživanju.
Nekoliko moćnih država EU ne želi otvoriti vrata ovoj velikoj, većinsko muslimanskoj državi i članici NATO saveza iz straha od problema s integracijom, dok male države glatko pristupaju Uniji.
Dok EU usmjerava svoju pažnju na drugu stranu, turska vlada i javnost se počela pitati da li im je članstvo u EU zaista potrebno.
„Pretpostavljam da niko ne želi reći da nećemo nastaviti sa pristupnim procesom, ni EU ni Turska“, rekao je Turski ambasador za EU Selim Yenel na konferenciji u Briselu u septembru ove godine.
„Ali doći će dan kada ćemo morati odlučiti šta učiniti u vezi s tim jer ovo ne ide nikamo“, dodaje Yenel.
Ulazak u EU donosi prednost lakog pristupa najvećem svjetskom trgovinskom bloku, slobodu kretanja radnika, financijska sredstva za siromašnije regije i infrastrukturu i pripadnost relativno stabilnoj političkoj uniji.
Tokom slijedećih decenija bi Srbija, Makedonija, Crna Gora, Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo mogle početi koristiti sve te povlastice, nakon što su Slovenija i Hrvatska već pristupile ovom europskom bloku.
Turski proces pristupanja je u međuvremenu zamrznut već gotovo tri godine zbog političkih prepreka i negodovanja velikih zemalja EU uključujući Njemačku, Francusku i Austriju.
Podrška članstvu Turske u EU je ove godine pala na 44 posto sa 73 posto 2004.godine, kako se navodi u nedavnom izvještaju njemačkog Marshall fonda.
Glavni turski pregovarač Egemen Bagis je prošlog mjeseca rekao da njegova država vjerovatno nikad neće pristupiti EU zbog stavova njenih postojećih članica.
Geografija
Visoki zvaničnik s jednaim pristupom informacijama vezanim uz proces pregovaranja kaže da europski lideri nisu usresređeni na Tursku koja bi bila najmnogoljudnija članica EU i samim tim bi imala najveći broj mjesta u Europskom parlamentu i veliki uticaj u ostalim europskim institucijama.
„Postoji realna otvorenost ka proširenju na Balkan i dalje na istok“, rekao je ovaj zvaničnik, ističući da bi „šest od sedam“ država regiona mogle postati članice EU te bi Unija u konačnici imala 34 ili 35 članica.
„Zapadni Balkan je vrlo blizak Europi, ali Turska se kvalitativno razlikuje iz mnogih razloga. Prvo je pitanje geografije, a onda i činjenica da se radi o muslimanskoj zemlji te činjenica da se javno mnijenje u nekim članicama EU snažno protivi članstvu Turske u EU“, dodaje on.
Turski premijer Recep Tayyip Erdogan
Turska i dalje pokušava osvojiti naklonost u Briselu. Paket reformi koji je predstavljen u ponedjeljak uključuje mogućnost obrazovanja na drugim jezicima, ne samo na turskom u privatnim školama i moguće snižavanje praga za političke partije koje se žele kandidovati za parlament, što je pozdravljeno od strane Europske komisije.
Koraci koji su pokrenuti s ciljem uspostavljanja mirovnog procesa sa kurdskim pobunjenicima bi mogli pomoći Turskoj da dobije više ocjene u godišnjem izvještaju Europske komisije o napretku 16.oktobra, što bi otvorilo prostor za razgovore u drugim političkim područjima ili tzv.poglavljima.
Međutim, otvaranje novog poglavlja od ukupno 35 neće promijeniti cjelokupnu sliku sporih pregovora.
Konzervativna partija njemačke kancelarke Angele Merkel se oštro protivi turskom članstvu s obrazloženjem da bi njena veličina „opteretila“ blok. Iako će oni biti prisiljeni na koaliciju sa Socijaldemokratima ili sa Strankom zelenih koji žele da EU nastavi pristupne pregovore sa Turskom, to nije njihov prioritet.
Neke članice EU kao što je Velika Britanija snažno podržavaju članstvo Turske u EU, smatrajući da bi ova dinamična ekonomija i moćan igrač na Bliskom Istoku mogla biti od koristi za EU.
Marietje Schaake, nizozemska zastupnica liberala u Europskom parlamentu smatra da EU mora nastaviti pregovore sa Turskom, instistirajući na reformama.
„Naš odnos prolazi kroz teško razdoblje, ali kao trgovinski partner, kao NATO saveznik, kao susjed komplikovanog Bliskog Istoka, moramo biti svjesni važnosti odnosa između EU i Turske“, kaže Schaake.
„To ne znači da ih ne trebamo kritizirati“, dodaje ona.
Organizacija za borbu za ljudska prava Amnesty International je u ponedjeljak optužila turske vlasti da su uveliko prekršile ljudska prava kako bi zaustavile ovogodišnje proteste u Istanbulu. Taj izvještaj će vjerovatno iskoristiti svi oni koji se protive pridruživanju Turske EU.
Egemon Bagis
Turska je 1960.postala saradnik bloka, ali pregovori o pridruživanju koji su započeli 2005.godine su zaustavljeni zbog spora oko podijeljenog ostrva Kipra, inače člana EU.
Diplomate kažu da bi napredak oko ponovnog ujedinjenja Kipra na razgovorima ovog mjeseca mogao biti ključan za nastavljanje pregovora s Turskom.
Turska je počela razmišljati o tome kako bi izgledali njeni odnosi sa EU ukoliko članstvo ne bude ostvareno.
Veza između Turske i EU je vrlo jaka. Turska je, kao saveznica SAD-a koja se priključila NATO-u 1952.godine sa drugom najvećom vojnom silom, vrlo značajan vanjskopolitički partner.
Trgovinske i ekonomske veze su takođe vrlo snažne. Turski ambasador Yenel je siguran da bi one ostale takve bez obzira na tursko članstvo u EU.
„Unutrašnja veza, složena veza sa EU će se nastaviti bez obzira na sve“, rekao je Yenel.
Međutim, ako propadnu pregovori oko Kipra, Turska bi trebala prepoznati da su njeni pregovori za pristupanje EU zaustavljeni i reći Briselu šta želi umjesto toga, primjerice ugovor o slobodnoj trgovini, zamjenu postojeće carinske unije, rekao je Yenel.
Glavni pregovarač Egemon Bagis je takođe uvjeren da će EU i Turska nastaviti raditi rame uz rame.
„Mislim da će Turska u konačnici završiti kao Norveška. Imati ćemo europske standarde i biti ćemo blizak saveznik, ali ne i članica EU“, rekao je Bagis.
(RSE)
