Kako naglašava Mirel, Crna Gora teži da postane 28. država članica Unije. 

"Crnu Goru ohrabruju evropski ministri koji dolaze u Podgoricu. Iako su pregovori u toku već 12 godina, zatvorena su samo tri poglavlja od trideset tri otvorena. Nedostatak napretka u poglavljima 23 i 24 – što uslovljava ukupan napredak pregovora – objašnjava ovaj zastoj", navodi se u tekstu.

Ističe se da se postavlja pitanje kako bi Milo Đukanović – koji je na vlasti bio trideset godina – reformisao pravosudni sistem i borio se protiv korupcije i tako otkinuo granu na kojoj je bila njegova partija, DPS. 

"Poraz na parlamentarnim izborima njegove stranke u avgustu 2020. godine otvorio je političku nestabilnost sve do pobjede u aprilu 2023. godine mladog predsjednika Jakova Milatovića pa koalicije u okviru pokreta Evropa sad. Nakon parlamentarnih izbora u junu 2023. godine i imenovanja premijera Milojka Spahića u oktobru, pristupanje Evropskoj uniji prikazano je kao sastavni i prioritetni dio programa", istaknuto je u tekstu koji je potpisao Mirel.

Integracija srpskih političkih struktura u koaliciju i izbor Andrije Mandića za predsjednika parlamenta pokrenuli su pitanja, navodi se. Do sada blizak Beogradu i sa ispoljenim proruskim simpatijama, neki sumnjaju da on radi na članstvu EU, iako je potpisao koalicioni sporazum i program, kaže autor.

"Međutim, nije li ovo najbolji način da se premosti podjela nastala na referendumu iz 2006. godine gdje je 45 odsto građana odbacilo nezavisnost jer se smatraju Srbima? Podjela je to koja je koristila Đukanoviću sve dok njegov sukob sa pravoslavnom crkvom nije okrenuo dio zemlje protiv njega. Integracija srpske stranke stoga može pomoći Crnoj Gori u njenoj potrazi za sopstvenim identitetom. Heterogena koalicija je ipak krhka. A zadatak će biti teško ispuniti, vezano za uslove o vladavini prava, sa DPS-om u zasjedi. Ako bi ova koalicija propala, neki već zamišljaju savez PES-a sa renoviranim DPS-om. Politička evolucija koja se od 2020. uglavnom zasniva na aktivnom civilnom društvu izaziva divljenje u regionu zamrznutom u svojim stereotipima. Mnoge države članice računaju na njen uspjeh, što bi dalo kredibilitet procesu za region", istaknuto je u tekstu.

Prednosti su očigledne, mala zemlja od 600.000 stanovnika, sa političkom kulturom u procesu pacifikacije, uz zajednice koje žive u dobroj harmoniji, u miru sa susjedima a članica je NATO-a, naglašava se. Ali, pored unutrašnjih rizika, pita se Mirel, neće li vlast Aleksandra Vučića u Srbiji biti u iskušenju da spriječi da crnogorska država postane sledeća koja će biti članica Unije. 

"Očigledno, sadašnja metodologija pristupanja se ne može primijeniti na Ukrajinu, Moldaviju i još više na Gruziju. Isto važi i za zapadni Balkan, sa mogućim izuzetkom Crne Gore", naglasio je Mirel. 

Pod osnovnim uslovima za članstvo, kaže, podrazumijevaju se kriterijumi iz Kopenhagena.

"Procjena Evropske komisije je oštra: postoji određeni napredak, ali, u većini zemalja, pravosuđe je i dalje ranjivo i podložno političkom pritisku, kredibilitet je nizak sa osećajem nekažnjivosti, korupcija i dalje zabrinjava, a zarobljavanje države i dalje traje", dodaje se u tekstu.