Umjetnički direktor Muzičkog centra Crne Gore (MCCG) Marko Simović nije krio zadovoljstvo ističući da su se trud u prevazilaženju prepreka u organizaciji, Zbor je putovao punih 14 sati od Zagreba do Podgorice, isplatio svakim minutom koncerta dva tako nadahnuta ansambla.

Ovakav koncert, u ovo vrijeme, između dva Vakrsa, nije slučajan već je plod dubokog promišljanja menadžmenta MCCG, koji je želio da podari publici tako grandioznu duhovnu muziku i tako muzikom izgradi most između istočnog i zapadnog hrišćanstva.

– Nadljudski napori su bili u pitanju, 14 sati puta. Međutim, divna energija, svi su bili prisutni stopostotno od početka do kraja. Smatram da smo napravili veče za pamćenje - kazao je Simović. Izrazio je i uvjerenje da saradnja dva ansambla neće stati na ovome naglašavajući da je ovaj hor ponosan što je dio ovog projekta.

– Voljeli bismo današoj publici da predstavimo stvaralaštvo koje se dešava i u Ljubljani, i u Beogradu itd. A ono što je osnovna intencija cijele ove priče jeste da još jedanput ukažemo društvu da je neophodno osnivanje našeg hora, koji bi radio u sastavu naše kuće, i u dogledno vrijeme održavao slične koncepte - kazao je Simović.

Šef-dirigent CSO Mark Korović je istakao da je za njega najljepši momenat ovog koncerta, dio koji se zove "Love and death" ("Ljubav i smrt") "to da razumiješ da čak i u smrti postoji ljubav".

– I da se u Mocartovom Rekvijemu nekako osjeća njena moć. I osjeća se, naravno, moć sudbine, straha u "Dies Irae", ali kada čujete "Lacrimosu", možete čuti borbu za ljubav, a ta ljubav je za mene muzika koja poručuje više od riječi. Poruka koju sam želio da poručim sa Mocartovim Rekvijemom jest da čak i u smrti možeš da nađeš ljepotu i svjetlo. To je za mene najvažnija priča večeras - poručio je Korović.

Član hora Vjekoslav Hudeček, koji je u Rekvijemu otpjevao bas dionice, kazao je da je na cijeli hor dubok utisak od momenta kad su izašli iz autobusa, ostavio prijem, kako je rekao, dragih ljudi, pa put od 14 sati na kraju nije ispao težak. Ako se doda da Korovića, sa kojim sarađuju i vide se bar jednom godišnje, smatraju istinskim prijateljem, onda motiva za koncert nije falilo.

– Mislim da smo večeras to isto pokazali i mislim da je publika odreagovala najbolje što je mogla. Znači ovakav pljesak, to je za pamćenje - prokomentarisao je on.

Hudeček je rekao da je poseban izazov za njega i ostale soliste Moniku Cerovčec, Nikolinu Virgej Pintar i Andra Bojanića, bilo to što su pjevali i kao dio hora, na šta on nije nailazio.

– To je bio poseban izazov. Ali nakon stvarno kratkog promišljanja, rekli smo - mi to možemo i da ćemo to napraviti, i drago nam je da smo napravili. Dokazali smo da se stvarno može kada je dobra muzika - kazao je on.

U nastavku sezone, najavio je Simović, podgorička publika moći će da čuje koncert posvećen Mendelsonu, na kojem će CSO-om dirigovati Iva Marcano, te nastup pijaniste Žan-Pol Gasparijana.

Za kraj sezone rezervisan je koncert muzike višestrukog oskarovca Džona Vilijamsa, koji će biti održan 21. juna na Svjetski dan muzike.