Prenosimo post novinara Branka Čečena, koji je na Fejsbuku objavio:

Sam, u iznajmljenom stanu u Crnoj Gori, gdje se sklonio od Srbije i svog života, umro je Milivoje Miša Pantović, strastveni novinar sa očima i dušom djeteta, moj prijatelj.

Umro je od srca, izgleda, ali to je samo tehnički podatak. Zapravo je, kao mnogi od nas, bio vaspitan da bude dobar, prijatan, ljubazan, pristojan i bio podešen na svijet kakav želimo da bude. Taj svijet ga je slomio i doveo do potpunog očajanja. Miša se hrabro i uporno borio i nevjerovatnim naporom intervenisao na sebi dovodeđi sebe, nakon mnogo strašnih i očajnih mjeseci, do tačke sa koje je konačno stao ponovo da se konstruiše, potpuno svjestan koliko je oštećen, izranjavljen i umoran. Ponovo je, napokon, ugledao budućnost i sebe u njoj, kao novinara, čovjeka i oca.

A onda mu je, u tom stanu, tamo gdje nisam mogao da dođem da cijelu noć razgovaramo i blejimo u daljinu, kao što smo radili kada je bio u krizi, stalo srce.

Imao je još tako mnogo toga da nam da, toliko toga da doživi, volio je život i volio je da voli, imao je potrebu da snažno osjeća, vidio je nijanse života i nije pristajao na loš i nepravedan svijet. Pisao je i radio za svjetske i ovdašnje medije sa potpunim uvjerenjem u vrijednost i važnost pravog novinarstva, bio ponosan što je član našeg esnafa. U svom očajanju, tražio je pomoć i utjehu od prijatelja i kolega zato što bi je svakome od nas pružio u sekundi, bez zadrške i razmišljanja, po bilo koju cijenu. Učinio sam sve što sam mogao da mu je dam. Nije bilo dovoljno.

"Pišem već danima, Brano, imam fantastičnu priču“, rekao mi je, sav uzbuđen, prije nedelju dana kada smo se poslednji put čuli. Piši Mišo, piši velike priče tamo gdje si sada, pozdravi mi Slavka i Milana, poljubi Dadu, javi Denisu da mi užasno nedostaje i sačekaj nas ostale.

Nećemo dugo.