entralna primjena citostatika u mjestu koje je nabliže mjestu stanovanja pacijenta počeće od jula, rekla je za Pobjedu Maja Gardašević iz NVO ,,Diši“, koja štiti prava ovih pacijenata.

- Ovo je nezvanična informacija, ali biće realizovana i samim tim značiće puno pacijentima – kazala je ona.

Dodaje da je priča o centralnoj primjeni citostatika trebalo da zaživi i vjeruje da će brzo i krenuti realizacija.

- Dakle, pacijentu se terapija priprema u Podgorici i u posebnim uslovima transportuje do mjesta boravka, odnosno najbliže bolnice gdje bi mogao da je primi. Na sjeveru je pomenuta OB u Beranama dok je na jugu pominjana OB Bar. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, za sada nemamo informaciju – rekla je Gardašević.

Pacijenti su se ranije učestalo žalili da im je naporno iz svih krajeva Crne Gore da dolaze na terapiju u Podgoricu, gdje provode skoro čitav dan, te da bi im bila olakšica da im se omogući da je dobiju u mjestu gdje stanuju.

Skratiti put odlaska od doktora do doktora

Gardašević kaže da nijesu to jedine poteškoće sa kojima se suočavaju oboljeli. Ukazala je i na administrativna opterećenja sa kojima se suočavaju kada idu i na kontrolne preglede.

- Potrebno je umrežiti sisteme i takvim pacijentima skratiti put odlaska od onkologa do izabranog doktora, a potom i specijaliste kod kojeg treba odraditi dopunske pretrage. Direktno nakon HT pacijentu treba omogućiti na istom mjestu da dobije upute ili da kod izabranih ljekara takvi pacijenti moraju biti primljeni bez zakazivanja po sistemu prioritetnosti – rekla je ona.

Kaže da se MR i CT za ove pacijente odvija relativno brzo, a u slučaju da onkolog traži hitno, a u nedostatku termina, upućuju se pacijenti u privatne klinike sa kojima postoje potpisani ugovori.

- Bilo je prigovora na čekanje kod reumatologa i kardiologa kao i na scintigrafiju – rekla je Gardašević.

Maja Gardašević

Upitana kakva imaju saznanja kada je riječ o kontrolnim pregledima koji podrazumijevaju PET sken, koji se radi u inostranstvu, a na teret Fonda za zdravstveno osiguranje, da li svaki pacijent može bez problema da dobije tu vrstu usluge, Gardašević odgovara – može.

- Svaki pacijent može ostvariti pravo na PRT CT kada konzilijum procijeni da je to neophodno. Postoje stanja kada onkolozi predlože da se isti uradi kako bi se ispratio efekat terapije ili kod postojanja sumnje na udaljene metastaze. Nekad pacijenti požele na ,,svoju ruku“ da urade isti, mimo preporuke ljekara, što za porodicu tad iziskuje dodatne troškove – rekla je ona.

Na pitanje da li su im se pacijenti žalili na pružanje psihološke podrške, da li s njima kontaktira psiholog ili su pacijenti prepušteni da se samoinicijativno jave ako procijene da im je potreban razgovor, Gardašević kaže da su svakog pacijenata, koji im je zatražio pomoć, uputili na Institut za onkologiju gdje se može obratiti svako ko prolazi kroz proces liječenja kao i porodice oboljelih.

- Tu su psihoonkolozi, koji rade najbolje što mogu i izuzetno smo zadovoljni rezultatima na tom polju – rekla je ona.

Teško do tuđe njege i pomoći

Ključni problemi onkoloških pacijenata, prema njenim riječima, počivaju na centru za socijalni rad, gdje pristiže najveći broj pritužbi na čekanje odgovora i podnesenog zahtjeva za dobijanje tuđe njege.

- Nedostaje i empatija dijela zaposlenih koji, na konstataciju da su u pitanju onkološki pacijenti, često odmahnu rukom. Smatramo da treba detaljno provjeriti kvalitet rada u određenim centrima u kojima znam da ima profesionalaca i ljudi koji savjesno obavljaju svoj posao – rekla je Gardašević.

Nevladina organizacija ,,Diši“ organizovala je u petak protest ispred Ministarstva rada i socijalnog staranja tražeći da se poštuju i unaprijede prava ovih pacijenata. Negodovali su što, kako su rekli, pacijenti mjesecima čekaju na potvrdu da im se produži primanje tuđe njege i pomoći...

Gardašević je rekla da su u novembru Ministarstvu poslali inicijativu kojom traže da se ovim pacijentima dodijeli neki vid novčane pomoći dok su živi. Zatražili su od ministarke da se riješi problem i za njih je, kako su rekli, neprihvatljiva ideja da im se revidira dodijeljena pomoć na pet godina.

- Čekamo da se oglase iz Ministarstva. Nećemo planirati još drugi protest – rekla je Gardašević.

Da bi onkološki pacijent, prema njenim riječima, dobio pravo na tuđu njegu i pomoć, koja iznosi oko 90 eura, dovoljno je da mu onkolog ispiše na izvještaju da mu je potrebna ta vrsta podrške. Pacijenti dobijaju subvenciju na vodu, struju, kablovsku, komunalije. Mogu da dobiju i ličnu invalidninu koja iznosi blizu 300 eura, a pravo na tu vrstu pomoći imaju oni koji imaju udaljene metastaze.

Gardašević kaže da se u praksi pravo na tuđu njegu i pomoć produžava na pola godine ili godinu, što, dodaje ona, predstavlja maltretiranje za pacijente, koji moraju da prikupljaju dokumentaciju i čekaju dok im se ne odobri pravo.

- Na jednom sastanku ministarka je nama obećala da će na pet godina da se dobija, ali nijesam bila saglasna sa tim, jer dijagnoza maligniteta zahtjeva doživotnu tuđu njegu. Ako imamo novca za političare, đe su pare za onkološke pacijente. Insistirala sam da tim ljudima doživotno obezbijedimo neki vid finansijske podrške – rekla je ona.

Nakon protesta, Gardašević je istakla i da je sporan sastav prvostepenih komisija koje odobravaju pravo na primanja, te da se dešava da ,,odbijaju pacijente kao da su zdravi ljudi“.

- Pacijent ima udaljene metastaze i vrate ga. Kažu - neka uloži žalbu. Ulože žalbu i onda čekaju tri-četiri mjeseca i većina premine. Kada dođe onkološki pacijent sa tri udaljene metastaze na prvostepenu komisiju dešava se da ga vrate ljudi koji nijesu onkolozi. Pacijentkinja koja ima tri udaljene metastaze dojke je vraćena sa prvostepene komisije uz obrazloženje da uloži žalbu. Skoro godina je prošla, nju niko nije zvao. Pacijentkinja je pozivala, informisala se, ali nije dobila odgovor. Zvala je i centre za socijalni rad, niko joj se nije javio – rekla je ona.

Kaže da se pacijenti u tom procesu žale i na neljubaznost zaposlenih u centrima za socijalni rad.

- Centri za socijalni rad su rak-rana svakog onkološkog pacijenta. Navodno treba da dobijaju podršku, a pacijenti su primorani da prikupljaju papire kako bi dobili ova primanja. I to se obnavlja skoro svake godine – rekla je ona.

Izvor:Pobjeda