Istorija Rima se proteže kroz 28 stoljeća, a grad je osnovan 21. aprila 753. p.n.e. Iako rimska mitologija datira od osnivanja grada, ovo mjesto je bilo naseljeno mnogo duže, što ga čini velikim ljudskim naseljem gotovo tri milenijuma i jednim od najstarijih gradova u Evropi koji su neprekidno okupirani.

Rano stanovništvo grada poteklo je od mješavine Latina, Etruščana i Sabina. Na kraju je grad sukcesivno postao glavni grad Rimskog kraljevstva, Rimske republike i Rimskog carstva, a mnogi ga smatraju prvim carskim gradom i metropolom.

Nakon pada Carstva na zapadu, koji je označio početak srednjeg vijeka, Rim je polako potpao pod političku kontrolu papstva, a u osmom vijeku je postao glavni grad Papske države, koja je trajala do 1870. godine.

Počevši od renesanse, gotovo svi pape od Nikole V (1447–1455) su pratili koherentan arhitektonski i urbanistički program tokom četiri stotine godina, koji je imao za cilj da grad učini umjetničkim i kulturnim centrom svijeta. Na taj način, Rim je prvo postao jedan od glavnih centara renesanse, a zatim je postao rodno mjesto i baroknog stila i neoklasicizma. Poznati umjetnici, slikari, vajari i arhitekti učinili su Rim središtem svojih aktivnosti, stvarajući remek-djela širom grada. Godine 1871. Rim je postao glavni grad Kraljevine Italije, koja je 1946. godine postala Italijanska Republika.

Izraz "Vječni grad" za označavanje Rima koristi se stoljećima, a to se može pratiti do antičkih vremena. Ovaj izraz su koristili različiti pjesnici, pisci i historičari kroz historiju u pokušaju da se obuhvati trajna suština rimskog naslijeđa i njegovog značajnog istorijskog, kulturnog i duhovnog doprinosa.

Nekolicina pisaca i pjesnika je kroz istoriju govorilo o Rimu kao o "Vječnom gradu". Prvi put kao "vječni grad" ( latinski - Urbs Aeterna, talijanski - La Citta Eterna) nazvao ga je rimski pjesnik Tibula u 1. stoljeću p. n. e.. Potom su naziv preuzeli rimski pjesnik Vergilije, koji u svojoj epskoj poemi "Eneida" (29-19. p.n.e.), opisuje Rim kao "grad vječne sudbine" i upućuje na njegovu naizgled beskrajnu prirodu. Također, i rimski pjesnik Ovidije u svom djelu "Tristia" (8. n. e.), naziva Rim "Urbs Aeterna" (vječni grad) i naglašava njegovu vječnu prisutnost.

Pored naziva "Vječni grad", Rim je poznat i kao "Caput Mundi" odnosno kao "Glavni grad svijeta".

"Caput Mundi" je latinski izraz koji se prevodi kao "prijestonica svijeta". Izraz odražava percepciju da je Rim, kao glavni grad Rimskog carstva, a kasnije kao globalni centar moći i utjecaja, imao vodeću poziciju u antičkom svijetu.

Za vrijeme vrhunca Rimskog carstva, Rim se smatrao centrom civiliziranog svijeta. Izraz "Caput Mundi" je obuhvatio ideju da Rim, sa svojim ogromnim carstvom i dominacijom, vrši kontrolu nad značajnim dijelom poznatog svijeta.

Koncept Rima kao "Caput Mundi" također je odražavao centralnu ulogu grada u upravljanju, administraciji, trgovini i kulturnoj razmjeni. Utjecaj Rima proširio se izvan njegovih granica, oblikujući politički i kulturni pejzaž antičkog svijeta.

Legenda o osnivanju Rima

Jedan od važnijih, ali i interesantnijih detalja iz  povijesti Rima je i sama legenda o njegovom osnivanju. Tradicionalne priče koje su prenijeli sami stari Rimljani objašnjavaju najraniju istoriju njihovog grada u smislu legendi i mitova.

Najpoznatiji od ovih mitova, a možda i najpoznatiji od svih rimskih mitova, je priča o Romulu i Remu, blizancima koje je dojila vučica. Odlučili su da izgrade grad, ali nakon svađe Romul je ubio svog brata i grad je dobio njegovo ime. Prema rimskim analistima, to se dogodilo 21. aprila 753. p.n.e.

Ova legenda je morala biti pomirena s dvojnom tradicijom, postavljenom ranije u vremenu, prema kojoj je trojanski izbjeglica Eneja pobjegao u Italiju i pronašao lozu Rimljana preko svog sina Iula, imenjaka iz dinastije Julije-Klaudije. To je postigao rimski pjesnik Vergilije u prvom vijeku p.n.e..

Osim toga, Strabon spominje stariju priču, da je grad bio arkadijska kolonija koju je osnovao Evander. Strabon takođe piše da je Lucije Kolije Antipatar vjerovao da su Rim osnovali Grci.

Prošlost na dohvat ruke

Koloseum je zasigurno jedna od najpoznatijih zdanja u Rimu. Sagradio ga je rimski car Vespazijan koristeći hiljade robova. Inače, Koloseum je najveći amfiteatar na svijetu.

Vatikan je najmanja država svijeta, omeđena zidinama i okružena gradom Rimom. Grad-država je stvoren 1929. godine Lateranskim ugovorom, kao nasljednik nekada moćne i velike Papinske Države. Vatikan je izborna monarhija kojoj je na čelu biskup Rima – Papa. Vatikan je središte Katoličke crkve i njenog poglavara Pape. Papinska je katedrala bazilika sv. Ivana Lateranskog, a nalazi se izvan vatikanskih zidina.

Jedna od najpopularnijih atrakcija u Rimu je Fontana di Trevi. Prema legendi, ako u nju ubacite jedan novčić, jednog ćete se dana vratiti u Rim. Ako bacite dva, zaljubit ćete se u Rimljanku ili Rimljanina. Ako bacite tri, zazvonit će svadbena zvona.

Panteon je jedna od najbolje očuvanih građevina u Rimu, nekad paganski hram koji je s vremenom prenamijenjen u hrišćansku crkvu, predstavlja arhitektonski i inženjerski pothvat, što zbog proporcija, što zbog nevjerovatne kupole.

Veliku ulogu u tom zdanju igra i sama svjetlost, a da biste je doživjeli na najbolji mogući način, pokušajte posjetiti Panteon posjetiti 21. aprila, koji su Rimljani obilježavali kao dan nastanka grada i na koji ideja Sunčeva sata u ovom zdanju dolazi do posebnog izražaja.

Izvor KLIX.ba