Treba ostati fokusuran na cilj i ne trošiti energiju na vatromete i ostale spektakle koji su kreirani da skreću pažnju. Ako je EU – a jeste – ultimativni cilj, kompromisi napravljeni da bi se do tog cilja stiglo nisu nešto od čega treba bježati. Naprotiv.

Postoje situacije u kojima kompromis nije akt slabosti, nego mudrosti i snage. Kompromis kojim završavaš posao je dobar. Tačka. Poza ispraznog kurčenja i busanja u prsa već nas je dovoljno koštala. Mi ćemo ovo, mi ćemo ono. Mi nećemo nikad dati, mi nećemo nikad pristati… E, i?

Crna Gora je toksično – ali zaista toksično – patrijarhalno društvo u kojem se muda tradicionalno cijene više od mozga. Pogledajte gdje nas je to dovelo. Kako bi bilo da, za promjenu, malo budemo racionalni? Muda su, naime, precijenjena. Imaju ih, šta da vam rečem, i magarac i konj. I to znatno veća od naših.

Ulaskom u EU Crna Gora bi napokon izašla van gravitacionog polja lokalnih imperijalnih politika. Crna Gora u EU je doviđenja, prijatno, bajbaj, aufiderzen zakivanju Crne Gore u Balkan – bio on otvoren ili ne. Oslobođena od malignog uticaja iz susjedstva Crna Gora bi prodisala. I da – napokon bila pomirena. Grč u kojem Crna Gora živi, sav strah kojim je otrovano crnogorsko društvo, nestao bi. Dakako, otvorili bi se drugi problemi, no barem bismo izašli mrtvog čvora, iz ove sekvence koja je odveć nalik na lošu beskonačnost.

I baš zato jaki igrači sprječavanje ulaska Crne Gore u EU vide kao svoj vitalni interes.

Zar neko zaista misli da će oni skrštenih ruku gledati kako Crna Gora prva iz ragiona ulazi u EU, kako se priče o regionalnim velikanima pretvaraju u prah i pepeo?

Naravno da neće.

Potencijal anti-EU agenture za destruktivne akcije u Crnoj Gori je praktično neiscrpan. Mnogo je dugmića koje oni u svakom trenutku mogu pritisnuti. Kvarenje igre i širenje konfuzije – u tome su oni majstori. Ako budemo igrali ovako kako smo činili do sada – oni su sigurni pobjednici.

Ili ćemo biti pametniji, ili ćemo biti donji.

A zapravo, nije osobito komplikovano. Dovoljno je prije svake odluke prisjetiti se šta je konačni cilj – članstvo u EU, dakle. I pitati se: ono što se spremam da učinim, udaljava li nas od cilja ili nas cilju približava?

Danas, kada se crnogorskim patriotizmom proglašava ne samo mnoga gadost, nego i notorna glupost, valja podsjetiti: manite se takmičenja kome je veći. Nego svoj patriotizam, slava mu i milost, izvolite pokazati posvećenošću ideji evropske Crne Gore. Ostalo je tek još jedna, izlišna uostalom, manifestacija crnogorskoga licemjerja. Takav patriotizam je kao falus: naoko moćan, a unutra šupalj.

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Izvor:CDM