Kad se tako nešto desi, kažu iz podgoričkih škola, najprije upozore učenike i zamole ih da se vrate kući i presvuku. Ukoliko se ponovi, učeniku ili učenici je tog dana zabranjeno da pohađa nastavu.

Ima roditelja, tvrde sagovornici “Vijesti”, kojima se ta vrsta sankcije ne dopada, pa pribjegavaju i medijskom eksponiranju škole, kao ustanove koja ne poštuje pravo djeteta.

Ipak, ocjenjuju da obavezno nošenje đačkih uniformi ne bi smanjilo isticanje materijalnih razlika među učenicima, niti bi bilo opšteprihvaćeno.

Tvrde i da bi se na taj način bi uticalo na individualnost i autentičnost učenika, a mnogi bi pružili otpor obaveznoj školskoj uniformi.

Poštovanje autentičnosti učenika znači više posla za dežurne profesore, odjeljenjske starješine, uprava škole, koji moraju paziti na to da su đaci pristojno obučeni tokom školskog dana.

U civilnom sektoru su svjesni da ne poštuju svi đaci pravila. Poručuju da, ako bi se uvodile uniforme, one treba da budu na nivou pojedinačnih škola i da se tako omogući roditeljima, ali i djeci da se izjasne.

Kroz dres kod se čuva autentičnost gimnazijalaca
Direktorica Gimnazije “Slobodan Škerović”, Biljana Vučurović kazala je “Vijestima” da u toj školi često vrate učenika ili učenicu kući jer se nepristojno obukao. Objašnjava da su đaci navikli na pravila te obrazovne ustanove, ali da “pokušavaju da šire granice”.

“U torbama nose odjeću koju moraju da obuku prije ulaska u školu. Kada radite sa mladim ljudima u periodu njihove adolescencije, možete uvijek da očekujete buntovni stav kada je u pitanju postavljanje pravila. Individualizam i kritičko mišljenje koje odlikuje gimnazijalce neminovno dovode i do povremenih odstupanja u poštovanju propisanog. Osim toga, učenici nisu imuni ni na brojne trendove u oblačenju”, rekla je Vučurović, dodajući da je ponosna na saradnički odnos koji gaji sa učenicima.

Ističe da nijesu razmatrali opciju obaveznog nošenja uniforme, niti žele da planiraju bez “sveobuhvatnijeg sagledavanja atmosfere i vrijednosti u društvenoj zajednici”.

Ona napominje da je, prije svega, neophodno definisati cilj koji se želi postići, pa riješiti problem na pravi način.

“Mnoge kulture i društva širom svijeta imaju definisana stroga pravila oblačenja, propisano nošenje uniformi, dok su mnoge prilično liberalne. Čuveni univerziteti i privatne škole su poznate po tome da imaju svoje uniforme i one su simbol te škole, a s druge strane potrebno je redefinisati načine za njegovanje individualnosti i autentičnosti kada je i stil oblačenja u pitanju. Sve u svemu, rekla bih da ima dosta razloga i za, i protiv ove ideje, ali u oba slučaja potrebno je imati granice, određenu mjeru i stil”, kazala je Vučurović.

Đaci moraju poštovati pravila pristojnog oblačenja
Direktorica OŠ “Savo Pejanović” Milja Božović kazala je da zaposleni u toj vaspitno-obrazovnoj ustanovi insistiraju da đaci časove pohađaju pristojno odjeveni.

“Škola kao vaspitno-obrazovna institucija ima ulogu da podstiče i razvija vrijednosti, vještine i vrline kod učenika. Pa, ponašanjem i izgledom učenici i te kako doprinose ugledu škole i očuvanju njenih vrijednosti. Svi zaposleni u školi redovno podsjećaju učenike na pravilan ponašanja i oblačenja koja su usvojena i poštuju se”, kazala je Božović.

Napominje da ne zna “koliko je danas popularno uvesti đačke uniforme kao obavezni kodeks oblačenja”.

“Uniforme predstavljaju tradicionalni kodeks oblačenja, kojima se ističu jednakost i zajedništvo među učenicima i iskazuju pripadnost školi, razredu i odjeljenju. Mišljenja na ovu temu podijeljena su širom svijeta”, rekla je Božović.

Zamjenica direktorice OŠ “Radojica Perović” Marina Andrijević Petrović “Vijestima” je kazala da je kodeks oblačenja, u toj školi istaknut na vidnim mjestima. Ističe da se kodeks zimi uglavnom poštuje, a da čim otopli, učenici na nastavu dolaze u “neadekvatnoj obući i odjeći”.

“Ukoliko učenik dođe neadekvatno obučen prvo ga upozorimo i dajemo mu šansu da svoju grešku ispravi. Ovo se naročito odnosi na učenike koji žive blizu škole. Učenici se vrate kući, adekvatno obuku i onda mogu prisustvovati nastavi. Međutim, ukoliko učenik drugog dana ponovi svoju grešku, onda ih vratimo. Ovdje moram istaći da smo na početku školske godine imali loša iskustva sa roditeljima koji nisu shvatali da je škola ustanova u kojoj su propisana pravila oblačenja. Pojedini roditelji su nas vrijeđali, dovodili televizijske ekipe koje su osuđivale naše ‘ponašanje’ odnosno zahtjeve da učenici budu lijepo obučeni”, rekla je Andrijević Petrović.

Ističe da bi dobra alternativa uniformama bili “mantili iste boje sa logom škole”. Oni su, kaže sagovornica “Vijesti”, dobro prihvaćeni u određenim školama, pa je to praksa koja bi mogla zaživjeti. Međutim, nijesu svi protiv uvođenja obavezne đačke uniforme.

Direktorica zetske OŠ “Vladika Danilo” Lidija Rašović smatra da ozbiljne razlike u stilu i robnim markama izazivaju društveni jaz među učenicima.

Prema njenim riječima, taj problem bi, djelimično, riješila đačka uniforma.

“Prije nekoliko godina bila je pokrenuta inicijativa nošenja uniformi. Sad trenutno nijesmo radili ništa po tom pitanju. Smatram, a tako misli i moj kolektiv, da bi nošenje uniforme donekle riješilo problem, svima: nastavnicima, djeci, školi, roditeljima, institucijama. U našoj školi, većinom, se poštuje kodeks lijepog i pravilnog oblačenja”, kazala je Rašović.

Iako kućni red škole bude pročitan i okačen na vidno mjesto na početku školske godine, Rašović naglašava da se dešava da učenika ili učenicu vrate kući zbog nepoštovanja pravila.

“Nažalost, bilo je slučajeva kada smo zbog nepoštovanja pravila bili primorani da vratimo učenike kući. Ako cijele godine ponavljamo da se ne smije dolaziti u kratkim majicama, šortsu, pocijepanim farmerkama, a oni ipak dođu, onda smo primorani”, kazala je ona.

Uniforme bi naišle na otpor mnogih
Iz nevladinog sektora ističu da je neophodno unaprijediti poštovanje pravila pristojnog oblačenja.

Predsjednik Upravnog odbora Mreže savjeta roditelja Crne Gore Slaviša Delić kazao je da je važno da se djeca dodatno edukuju o značaju poštovanja pravila pristojnog oblačenja. To, kaže on, nije samo pitanje izgleda, nego i poštovanja škole kao važnog društvenog faktora.

“Nivo poštovanja uspostavljenih pravila i normi nažalost u konstantnom opadanju. Mi kao društvo treba da pokažemo da nije u pitanju samo pristojno oblačenje nego da je u pitanju i prihvatanje pravila i poštovanje istih. Svjedoci smo da je puno primjera u našem dnevnom životu koja usmjeravaju našu djecu da ta pravila izbjegavaju. Iz tog razloga neophodan je sistemski pristup poštovanja uspostavljenih normi ili njihovo prilagođavanje potrebama djece i škola”, kazao je Delić. Sagovornik “Vijesti” kazao je da je pitanje đačkih uniformi specifično i da nemaju svi roditelji istu reakciju. To je, kaže on, tema čiji prijem varira kod roditelja.

“Ovo je tema koja i kod roditelja nailazi na različite reakcije od odobravanja do protivljenja uniformisanju djece u školama. Jaz koji postoji se neće riješiti uniformama jer uzroci razlika nisu u načinu oblačenja nego su to samo posljedice razlika koje se tiču materijalnog statusa porodica, vaspitanja, kulture življenja. Živimo u vremenu gdje se promovišu ne samo kolektivna, nego i individualna prava i obaveze tako da je poštovanja principa slobode izbora, ali i poštovanja pravila nešto što bi trebao biti princip kada je ova tema u pitanju”, zaključuje Delić.