Mogu da uslijede burne reakcije porodice i odbacivanje zajednice.

U nekim zemljama, dodatni pritisak predstavljaju zakoni.

Iranski parlament usvojio je kontroverzni zakon kojim su pooštrene zatvorske i novčane kazne za žene i djevojke za kršenje strogog kodeksa oblačenja.

Žene su odgovorile masovnim protestima - izašle su na ulicu i skinule hidžabe.

Proteste je pokrenula smrt Mahse Amini, koja je 2022. godine preminula u pritvoru, nakon što ju je privela policija za moral, jer hidžab, navodno, nije bio pravilno namješten.

U svijetu ima oko milijardu muslimanki, a mnoge se odlučuju da nose hidžab.

Žene koje žele da ga skinu, ponekad se godinama bore sa pritiskom prije nego što se odluče na takav korak.

„Moj san je da imamo jedan dan nedeljno kad samo žene smiju da izađu na ulice i kada možemo da nosimo šta god poželimo", kaže Ribel, čije je pravo ime poznato redakciji.

Imala je devet godina kad ju je njena porodica, koja je živjela u gradu nadomak Teherana, iranske prestonice, natjerala da počne da nosi čador.

To je jedan od konzervativnih tipova hidžaba, koji prekriva i glavu i tijelo.

Od njene šeste godine, njeni roditelji su je pripremali da počne da se pokriva.

„Uporno su mi govorili da ću morati da počnem da nosim hidžab, da je to moja obaveza prema Bogu, i da ću, ako odbijem, biti vječno kažnjena posle smrti - da ne pominjemo da bih navukla sramotu na moje roditelje i uznemirila ih", kaže ona za BBC.
Ribel sada ima 23 godine i napustila je Teheran da bi zatražila azil u Turskoj, gdje radi kao tetovažerka.

Ona kaže da je kao dijete sanjala da nosi šorceve i majice kratkih rukava.

Sjeća se kako je bila prestravljena onim što su joj govorili roditelji.

„Živjela sam sa stalnim osjećajem krivice. Nisam znala odakle je on potekao, ali je bio prisutan", kaže ona.

Ribel je zavidjela drugim djevojkama koje je viđala u svojoj zajednici a koje su nosile skromnije tipove hidžaba.

Nošenje hidžaba na javnim mjestima u Iranu je obavezno, ali na privatnim okupljanjima i u domovima mnoge žene odlučuju da ga ne nose.

Ribelina porodica je bila veoma religiozna i konzervativna.

„Moja majka bi mi govorila da ne pokazujem gole ruke ili noge čak ni pred braćom koji su bili tinejdžeri, zato što bi to moglo da ih navede na grijeh", kaže ona.

Kad je Ribel imala 17 godina, njeni roditelji su je upisali u islamsku vjersku školu.

„Ili to, ili sam morala da se udam", kaže ona.

Mrzjela je tu školu, kaže ona, a ustanovila da je školski plan i program osmišljen protivu žena.

To je uništilo njenu vjeru u hidžab.

Onog dana kad je odlučila da prestane ga nosi, imala je na sebi kaput koji je sezao tik do iznad kolena, sa labavim šalom, otkrivajući djelove njene svježe ofarbane drečavo crvene kose.

Direktorka vjerske škole pozvala je njene roditelje i rekla im da joj ne dozvole da hoda po ulici izgledajući kao „prostitutka", kaže Ribel.

Njena baka je pozvala njihov dom i poručila njenim roditeljima da se nada da će „mi polomiti noge da ne bih mogla da izađem iz kuće".

Ribel kaže da joj je majka rekla da bi „voljela da Bog uzme život njene Ribel kako naša porodica ne bi morala mnogo da se pati".

Kad se zlostavljanje nastavilo, Ribel je pokušala da se ubije.

Probudila se u bolnici sa ocem koji je stajao kraj njenog kreveta i vikao na nju.

Na kraju je prelomila da je za nju jedina opcija da napusti Iran i ode u Tursku, gdje sada živi otvoreno bez hidžaba.

Nije više u kontaktu sa porodicom.

Ribelina priča možda zvuči kao ekstreman slučaj, ali ona nije jedina kojoj se to dogodilo.

Iako njena porodica nije bila tako stroga kao Ribelina, za Monu Eltahavi, egipatsko-američku feminističku aktivistkinju i autorku, i dalje je bilo teško da skine hidžab.

Nosila je hidžab devet godina, a kaže da je „od njih osam provela pokušavajući da ga skine".

Jedan od razloga zašto je to bilo toliko teško je zato što se njena porodica protivila tome.

„Kad sam konačno skupila hrabrost, izašla sam iz kuće sa hidžabom napola preko glave. Nisam naprosto mogla da ga skinem cijelog", kaže Mona smijući se.

Nije se osjećala opušteno da hoda bez vela duži period vremena.

„Trebalo mi je nekoliko godina da mogu da kažem ljudima da sam nekada nosila hidžab, zato što me je bilo toliko sramota što sam ga skinula", kaže ona.

Mona, koja je napisala knjigu o ženskim pravima na njihova tijela, Marame i himenovi, pažljivo prati proteste u Iranu.

Na tim protestima žene su bile viđene kako skidaju hidžab, spaljuju ga ili vrte njim u vazduhu skandirajući: „Žena. Život. Sloboda."

Mona kaže da je ono što se dešava u Iranu više od pukog poziva na političku promjenu.
„Istina je da država tlači i muškarce i žene", kaže ona, „ali ulica, država i kuća svi zajedno tlače žene i kvir osobe, a borba iranskih žena protiv obaveznog hidžaba je borba protiv sva tri."

BBC je razgovarao sa velikim brojem žena u Iranu koje potiču iz religioznih i konzervativnih porodica a koje kažu da su posle skorašnjeg ustanka njihove porodice počele da podržavaju njihov izbor da skinu hidžab.

Muslimanka koja je pronašla inspiraciju u protestima u Iranu je Bela Hasan, novinarka koja radi za BBC svjetski servis.

Ona je rođena i odgojena u Mogadišu, glavnom gradu Somalije, i nosila je hidžab veći dio života.

Tokom vrhunca protesta u Iranu 2022. i posle godinu dana života u Londonu, odlučila je da ga i sama skine.

„Imam mnogo iranskih prijatelja i oni su me obavještavali kako žene dižu glas za svoja prava da žive kako žele i to me je istinski nadahnulo", kaže ona.

„Pomislila sam: nisam više u Mogadišu, ja sam u Londonu. Imam slobodu da radim šta hoću."

Njena porodica u Mogadišu nije bila zadovoljna njenom odlukom da odbaci hidžab, ali poštuje njenu odluku.

Pošto radi za BBC, Bela je prepoznatljivo lice u Somaliji.

Odluka da skine hidžab izazvala je burnu reakciju, pa se Bela zapitala da li je možda trebalo da sačeka još malo.

„Više se ne osjećam prihvaćeno u vlastitoj zajednici i ne osjećam se bezbjedno", kaže ona.

„Nakon što sam skinula hidžab, muškarci su počeli da mi prijete smrću i silovanjem. Kritikovali su me, da sam nemoralna - i to muškarci koje ne poznajem."

„Ne postoji konkretna kazna za žene koje ne nose hidžab. U Kuranu stoji da će se Bog razračunati sa njima, ali muslimani u mojoj zemlji su odlučili da će se oni razračunati sa mnom, a ne Bog", dodaje.

Bela kaže da tradicija nošenja hidžaba u Somaliji ima veoma duboke korjene. Mnoge žene koje ne žele da nose hidžab, ali nikada ga ne skinu.

„Nadam se da će jednog dana žene u mojoj zemlji smoći hrabrosti i uraditi ono što žele, a ne da slušaju šta drugi žele, a pogotovo muškarci", kaže Bela.