DA SE PODSJETIMO KO SMO

DA SE PODSJETIMO KO SMO

U susret 21. maju

Srbija 1918. godine aneksira  Crnu Goru.  Tim činom gubi sve sto je vijjekovima sticala: državnost, vojsku i dinastiju.

 Stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca koja 1929.g. postaje Kraljevina Jugoslavija.

 U ovoj novoj državi Južnih Slovena Crna Gora nije postojala ni kao geografski pojam, već je dobila naziv Zetska banovina, u proširenim administrativnim granicama.

Padom Kraljevine Jugoslavije pred fašističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu, Crna Gora još jednom dokazuje da duh slobode koji nosi njen narod nije nestao. 13. jula 1941. god.

 Crnogorci u velikom broju dižu ustanak protiv italijanskih okupatora. Ovo je prvi opštenarodni ustanak u okupiranoj Evropi.

Nakon Drugog svjetskog rata Crna Gora popravlja svoj državno-pravni status i postaje jedna od šest ravnopravnih republika jugoslovenske federacije.

 Crnogorska državna i nacionalna posebnost u potpunosti je uvažena.

 To je bilo i vrijeme do tada najvećeg društveno-ekonomskog i kulturnog napretka Crne Gore u njenoj istoriji.

Nakon burnih godina krajem XX vijeka, i raspada SFR Jugoslavije, Crna Gora ostaje u savezu sa Srbijom, te dvije republike čine savez država Srbija i Crna Gora.

Građani su na referendumu održanom 21. maja 2006.g. izglasali nezavisnost Crne Gore. Ovaj dan je proglašen Danom nezavisnosti a Crna Gora je danas međunarodno priznata nezavisna država. Ujedinjene nacije su primile Crnu Goru kao 192. članicu 27. jula 2006.g.

2016.g. Crna Gora slavi 10-godišnjicu obnove nezavisnosti.

21. maja održana je centralna proslava u Podgorici, glavnom gradu. Priređen je i gala program na Trgu nezavisnosti na kojem su glavni govornici bili predsjednik Vlade Crne Gore i predsjednik Evropskog savjeta.

U našoj zemlji žive najbolji ljudi!
U našoj zemlji se pjevaju najljepše pjesme!
Zašto bismo bili skromni, kada smo najbolji! 
Raduj se Crna Goro! 


JA PROŠETAH ZELENIJEM LUGOM

Ja prošetah zelenijem lugom
Sa đevojkom, nevjernijem drugom,
I sa mojim pelivan đoginom.
Svezah đoga za jelu zelenu,
A đevojku za bijelu ruku;
Malo trenuh, pa se opet krenuh,
Аl mi nema đoga ni đevojke:
Đogata mi rastrgnuli vuci,
A đevojku odveli hajduci!

Autor:J.M

Komentari

Komentara: (0)

Novi komentar

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.