Crna Gora su za mene ljudi koje volim, za koje, pritom, ni tada ni sada ne mogu reći jesu li to ljudi Srbi ili ljudi Crnogorci, teško mi je da prepoznam. Ali mogu da prepoznam crnogorsku visprenost, duhovitost, širinu i duh – kazao je Kesić za Pobjedu nakon nastupa u kultnom podgoričkom lokalu ,,Ribnica“

Radujem se ljudima svih nacija koji spoznaju istinu da su ljubav, dobra zajebancija, kritika nepravde i zla jači od svakog vještačkog pokušaja da nas podijele – poručuje u razgovoru za Pobjedu Zoran Kesić, jedan od najpoznatijih TV voditelja i najcjenjenijih satiričara i humorista na prostoru bivše Jugoslavije.

Takve susrete Kesić zakazuje svake subote veče, okupljajući ,,bratstvo pravdoljubivih“ pored malih ekrana emisijom „24 minuta“ koju kreira duže od deceniju sa timom Njuz.net. Onda u kofer pod etiketom priredbe ,,Priče i pesme“ strpa pronicljivo skrojene skečeve, improvizacije, sebi svojstvene aforizme i stihove, naslagane na prepoznatljive melodije... I krene u misiju buđenja društvene svijesti kroz satirično poigravanje sa stereotipima i gorućim temama karakterističnim za podneblje Balkana.

Da je taj put, bez obzira na višedecenijsko-vještački nametnute prepreke sa onih visokih adresa, popločan uspjehom govori interesovanje za njegov program, doček i razumijevanje koji, gdje god da si pošao, zapravo te vode doma.

Na svoj način je kod kuće Kesić bio i u nedjelju, u Podgorici pred punim Centrom kulturnih zbivanja „Ribnica“.

Publika u "Ribnici" uživala u priredbi "Priče i pesme" (FOTO: Zoran Kesić/Fejsbuk)

MAJSTOR IMPROVIZACIJE

Čuveni američki voditelj Džon Sjuart, koji je „Dejli šou“ iz uobičajenog humorističkog programa pretvorio u kultnu emisiju, kazao je svojevremeno da je komedija jedini vid javnog izražaja gdje publika - ne zna šta je očekuje.

Kesićev gotovo dvosatni humorističko-satirično-muzičko-političko-edukativni spektakl savršeno se uklapa u tu definiciju jer doživljava transformaciju od nastupa do nastupa i biva prilagođen mjestu izvođenja i aktuelnom trenutku.

Tako je podgorička publika, samo u nedjelju i nikad više, imala privilegiju da, dan nakon finala Evrovizije, dočeka britkog majstora improvizacije, sa nešto tanjim glasovnim sposobnostima, uz taktove hita grupe No name „Zauvijek moja“.

Gosti Ribnice saznali su šta Kesić nosi u plavoj torbi, zašto hoće „da ga biju“ i jedni i drugi, kako je sticajem čudnih okolnosti zaboravio vic koji je smislio o „kavčanima“ i „škaljarcima“ neposredno pred dolazak u Crnu Goru, zašto su jednake atrakcije i žičara Kotor – Lovćen i tunel koji povezuje sud i stan, kao i zbog čega bi trebalo legalizovati korupciju, kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji...

Bez ustezanja, u interakciji sa publikom i služeći se stereotipima karakterističnim za naš prostor, govorio je i pjevao o politici, vjeri, seksualnim (ne)slobodama, teorijama zavjere, trendu lajfkoučinga, nacionalizmu, mržnji koju njeguju komšijske zemlje, medijima koji su u službi raspirivanja iste...

ISTINA KAO NEPROBOJNI PRSLUK

Zajedničkim traganjem za istinom, kroz minute kvalitetnog smijeha, ogoljena je jedna za drugom fabrikovana laž servirana sa vrha, besmislenost podjela, predrasude i bizarne situacije koje svakodnevno živimo zvali se Crnogorci, Srbi, Hrvati, Bošnjaci… Na kraju puta čeka ljubav koja je sve vrijeme tu, samo treba upaliti baklju. I cilj – da dobrota nadjača glupost i zlo.

,,Crnu Goru volim zbog ljudi koji su moja Crna Gora“, reče ne tako davno Kesić za jedan beogradski medij, a za Pobjedu je, nekoliko trenutaka nakon programa pred Podgoričanima, otkrio kako Crnogorci uzvraćaju ljubav.

– Ja ne poznajem ove ljude, ali ih istovremeno i poznajem. Osjetio sam bliskost, razumijevanje, isto ono koje sam osjetio kada nisam bio poznat, kada sam bio običan klinac koji ljetuje na Rosama, ode na zidić u Herceg Novom i pije pivo, upoznaje ljude itd. Crna Gora su za mene ljudi koje volim, za koje, pritom, ni tada ni sada ne mogu reći jesu li to ljudi Srbi ili ljudi Crnogorci, teško mi je da prepoznam. Ali mogu da prepoznam crnogorsku visprenost, duhovitost, širinu i duh – kazao je Kesić za naš list.

Kesić se dotakao i medijskih manipulacija i targetiranja (FOTO: Jasmina Milošević)

Sa priredbom „Priče i pesme“ je obišao region, predstavio se na tri kontinenta, više puta i u našoj državi, i svuda je imao istovjetan - prijateljski doček. Po reakcijama se uvjerio da i nijesmo toliko različiti, da nas muče slični problemi, radujemo se jednakim stvarima...

– Mržnja je blagovremeno uspješno proizvedena u lukrativnom cilju opstanka nekih dupeta na poziciji, zgrtanja novca i ličnog interesa, a nusproizvod toga su poludjeli ljudi koji su omrzli druge ljude, oni bez perspektive, nade sa jedinom i najvažnijom stavkom u CV-ju da je Srbin, ili Crnogorac, ili Hrvat, ili Bošnjak. To zamjeram političarima svih nacija, a istovremeno se radujem ljudima svih nacija koji spoznaju tu istinu da su, ipak, ljubav, dobra zajebancija i kritika nepravde i zla jači na kraju dana i biće jači od svakog vještačkog pokušaja da nas podijele – uvjeren je Kesić.

Satisfakciju da govori istinu u društvu u kojem je dominanta politička laž i manipulacija, Kesić sa Njuzovcima ostvaruje kroz satirični TV format „24 minuta“ koji nema snagu da izazove tektonske promjene, niti mu je to cilj, ali jeste da bude korektiv i ostavi trag na pojedinca koji nije samo puki konzument sadržaja.

– Osjećam da ljudi prepoznaju naš rad i razumiju našu iskrenost. Ne mogu biti pretenciozan i reći da uvijek govorimo istinu, ali mogu da potpišem i da kažem da uvijek govorimo ono u šta vjerujemo da je istina. Nikada ne govorimo nešto planski, iz pobuda da bi nešto moglo dobro da zvuči, ili da dobro prođe. Kažemo i stvari koje je upitno izgovoriti, zbog kojih godinama dobijam puno prijetnji i meni i mojoj porodici. Ali, istina je neprobojni prsluk, kao neka droga na koju se navučeš. Jako je ugodan osjećaj ne morati da lažeš. To je privilegija u novinarstvu danas. Ja sam se izborio za tu privilegiju i uživam na tom talasu govorenja istine i kada ljudi prepoznaju da sam iskren ili da je moja ekipa sa kojom radim iskrena, da nismo zlonamjerni i da nam pričinjava zadovoljstvo da zajebavamo zlo, laž, patetiku i obmanu – ističe naš sagovornik.

UJEDINJENJE ZDRAVE MISLI

Ljubav prema onome što radi čini da uvijek bude aktuelan, kritičan i zabavan, bilo da je to u studiju bez publike ili u neposrednom kontaktu sa njom.

Kako kaže, privilegija mu je kada može da vidi ljude na njegovim priredbama i upozna ih kroz reakcije i komunikaciju.

– Ponekad kad nastupam po salama, pa mi ne upale svjetlo da vidim publiku, hoću da poludim. Želim da vidim ljude, njihove oči, kako reaguju, da se upoznamo i uspostavimo komunikaciju. Pomenuli ste Džona Sjuarta koji je uzor našoj emisiji. Mislim da je tako voljen, ne zato što je dobar satiričar, već što je prije svega moralan, iskren, dosljedan svojim ubjeđenjima. To je ono čime on zrači i što ljudi prepoznaju. Satira, politička kritika i istraživački rad dolaze uz to, ali on ima ono što mnogi drugi ljudi nemaju, a to je iskreni poriv da društvu bude bolje. Zato je Džon Sjuart ono što jeste, a mi ako smo na malom tragu tog čovjeka, ja sam ponosan – priznaje Kesić.

Dok i naše društvo ne „stane na noge“, Kesićeva emisija i priredba nikada neće izaći iz mode, a njemu će izmaći prilika da ostvari svoj prvi televizijski san – kreiranje putopisnih reportaža. Očekuje, ipak, da u nama postoji potencijal da premostimo uvriježene nacionalne mitove i stvaramo bolje sjutra.

– Bilo bi lijepo da u jednom trenutku u cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji bude više zdravih ljudi, a manje onih koji su vještački načinjeni bolesnima. Bolesnima, u smislu da mrze nekog samo zbog onog što je taj – Hrvat, peder, liberal, konzervativac, šta god. „Mrzim te apriori zato što vjeruješ u to“. Volio bih da ima više ljudi širokih shvatanja. Ne govorim o nekom novom ujedinjenju, već o ujedinjenju zdrave misli, kulturnom, umjetničkom, zajebantskom prepoznavanju i povezivanju. Gdje god da odem prepoznajem te ljude i znam koliko na isti način rado „kenjaju“ po zlu kao što mi to radimo. I volio bih da nas bude više takvih i da pravimo djecu koju ćemo vaspitavati u smislu ljubavi, poštovanja, ne u nekom sterilnom kontekstu, već brutalne kritike zla. Uvijek je zlo glasnije, uvijek je glupost jača i zatupljenost dominantnija. Mislim da je vrijeme da dobrota postane malo glasnija. To mi je zapravo cilj - da dobrota postane glasnija – zaključio je Kesić.

Ponekad ne možeš drugačije, nego reći pravo u glavu!

„24 minuta“ davno je postala mnogo više od humorističke emisije i puke političke satire. Česti su segmenti kada duhoviti Zoran Kesić ostane samo čovjek pogođen nepravdom, tragedijom, budalaštinama onih od čijih odluka zavisi naša budućnost. Misli koje tada „ispaljuje“ kao strelice direktno u kameru ostaju urezane duže od šaljivog prikaza realnosti.

– Nerado moja ekipa i ja obrađujemo teške teme, ali ponekad je to neophodno. Nije lako poslije takvih momenata vratiti se u satirični model sljedeće teme, ali ne možeš drugačije nego reći u glavu. Privilegija naše emisije je što možemo i to. Koristimo mogućnost da dođemo do ljudi i kažemo ono što mislimo. To oni prepoznaju i znam da im je značajno jer nam govore da porodično gledaju našu emisiju. U obavezi smo prema njima da ne idemo ispod našeg nivoa i da ne postanemo nešto što ne treba da budemo – kaže Kesić.

Izvor:Pobjeda