Nakon decenije života ovdje, Zoi kaže da se već navikla na naš tempo i način života. Kaže da nije stresno kao u Kini, Crnom Gorom je oduševljena, i voljela bi da ovdje ostane da živi.

Druži se uglavnom sa našim ljudima, ali i prijateljima iz drugih zemalja svijeta.U emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) Zoi se prisjetila svog prvog susreta sa malom Crnom Gorom, o kojoj nije mnogo znala.

"Prvi put sam došla u Crnu Goru 2014. godine. Došla sam da studiram, i bila sam prvi kineski student koji studira u Podgorici. Došla sam prvi put u Kotor, baš mi se svidjelo i tada sam imala 18-19 godina, kažem hajde da živim tu, da studiram, kako je lijepo. Zato sam i odlučila da studiram u Crnoj Gori", kaže Zoi.

Opisla je i kako je izgledalo kad je upisala Ekonomski fakultet u Podgorici: "Sjećam se da je fakultet bio premal. Jedna zgrada, dvije, a kod nas osam ili deset zgrada, ogromno. Svi su me gledali, kažu mi: 'Zdravo'. Meni se svidjelo, bilo je prijatno".

Drži časove kineskog jezika
Zoi sada radi na Institutu Konfucije pri Univerzitetu Crne Gore, gdje crnogorskim đacima drži časove kineskog jezika.

"Sada kod mene ima više od 45 učenika, oni su već učili šest, sedam mjeseci kineski jezik i ove godine će imati polaganje, pa ako polože, dobiće međunarodni setifikat za kineski jezik. Vole da uče kineski jezik, da upoznaju kulturu, da uče kako se koriste kineski štapići za jelo", kaže Zoi.

Dolazi iz grada Baodin, koji je od Pekinga udaljen oko 150 kilometara. U pitanju je milionski grad, pa se i tempo života mnogo razlikuje od ovog u Podgorici.

"Baš mi se sviđa ovdje, jer prvi put kad sam došla, bilo mi je čudno, mali grad, ali ima puno više kafića. To je u Kini nemoguće. Ali način i stil života mi se sviđa. Prijatno je, ima se vremena da se razmišlja, da se priča sa prijateljima, a ne samo rad i učenje, nego imate i vrijeme za sebe", kaže Zoi.

Teško se, kaže, navikla na duge procedure usljed sporijeg načina života u Crnoj Gori: "Ja sam mislila kad dođem da ću u dan, dva sve da završim...u Kini smo navikli da izađemo i samo nosimo telefon, nešto da kupimo, zovemo taksi, bus, sve telefonom. A kad sam došla ovdje uvijek zaboravim novčanik. Izađem sa telefonom i vidim nešto ne mogu da platim. Ali već sad možemo da platimo telefonom i sve ide brzo...sad je super".

Crnogorci veoma ljubazni
U Crnoj Gori, kaže, ne osjeća stres: "Ljudi uvijek kažu polako, završićemo, a u Kini mora odmah sve". Ljeti, ili s proljeća, voli da posjećuje primorje: "Meni se više sviđa Sveti Stefan, Petrovac, Budva, Kotor. Prelijepo je. A zimi idem u Kolašin, skijanje, ponekad Žabljak, Crno jezero".

Tokom kovida bila je u Kini, gdje je za vrijeme pandemije sve bilo zatvoreno. Tada je mislila da se više neće vraćati u Crnu Goru: "Plakala sam, i rekla da neću da idem iz Kine i da se vraćam u Crnu Goru. A čula sam se sa prijateljima ovdje, to je bilo 2022. da se uopšte ne osjeća Kovid, a u Kini još uvijek bilo. A kad sam izašla iz Kine sve je bilo OK. Kina je sporije malo prošla sve to, malo je dužo trajalo, osjećao se stres".

Crnogorci su, kaže, veoma ljubazni: "Na početku su me svi zvali da dođem da probam vašu hranu, to je stvarno bilo lijepo, u Kini je to nemoguće, da se tek upoznamo i idemo kući. Ljudi su ovdje baš ljubazni, pomognu, znaju da sam stranac, svaki put kad tražim pomoć žele da pomognu..."

Što se tiče planova za Crnu Goru, kaže da ih još uvijek nema: "Kod nas u Kini obavezno je da se čuva porodica, roditelji. Ako ja živim u drugoj zemlji, roditelji moraju sa mnom. Oni su bili ovdje, njima se sviđa i kažu da mogu da žive ili u Kini ili u Crnoj Gori".