– I neka niko ne pomišlja da naše unutrašnje političke antagonizme može iskoristiti da ugrozi mir koji smo uspjeli sačuvati i u mnogo težim vremenima – poručio je naizgled iznervirani lider DNP-a.

UPLAŠEN
On u saopštenju ističe da „tekst obiluje neistinama, glupostima, zluradošću, tabloidnošću“, ali da je „njegova namjera opasnija i tendencioznija“.

– A sve se dešava nakon saopštenog stava Predsjedništva DNP-a o suspenziji podrške Vladi Milojka Spajića kroz ispostavljene zahtjeve među kojima je izglasavanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu – naglašava Knežević.

Ističe kako je u dosadašnjem političkom angažmanu „jasno i beskompromisno saopštavao svoje stavove, vodio političke borbe, robijao zbog svojih uvjerenja, griješio u nekim situacijama, primao i zadavao udarce“, da mnogima nije simpatičan, da kod mnogih izaziva i agresiju, ali da „ono što je sigurno, svoje političke protivnike“ je, tvrdi, „isključivo posmatrao kao 'političke' i nikako drugačije“, navodeći da „među njih spada i Milo Đukanović“.

Kategoričan je da „policija, tužilaštvo i sudovi treba da rade svoj posao bez zloupotreba, i da svakog, uključujući Mila Đukanovića“, ali i njega, „u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore - procesuiraju ako za to imaju osnov“.

- …Ovo targetiranje Jutarnjeg lista doživljavam veoma ozbiljno, jer ono ima za cilj da doprinese daljem podizanju tenzija i vrlo mogućim građanskim sukobima u Crnoj Gori. Nijedna funkcija, nijedan mehanizam moći, nije vrijedan jedne suze, a kamoli kapi nečije krvi – poručio je zabrinuti Milan Knežević.

Lider DNP-a jedan je od optuženih i prvostepeno osuđenih u slučaju „državni udar“, predmetu koji je vodio bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić sa svojim saradnikom, specijalnim tužiocem Sašom Čađenovićem.

TEŠKO NASLJEĐE IZ 2016.
Prema optužnici i prvostepenoj presudi, koja je oborena nakon što su vlast u Crnoj Gori preuzele proruske i prosrpske društveno-političke snage, predvođene Crkvom Srbije, okrivljeni su pripremali krvavi prevrat vlasti u našoj zemlji u izbornoj noći 16. oktobra 2016. godine, kao i ubistvo tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.

Plan, koji su pravili agenti Kremlja, je osujećen, dio osumnjičenih uhapšen, ali je izvjesno, nakon odluke Apelacionog suda da ukine prvostepenu presudu i zabrani da sudski proces ponovo vodi sutkinja Suzana Mugoša, te poslije hapšenja Čađenovića, koji je utamničen još krajem 2022, a polovinom aprila ove godine nove vlasti „lisice“ na ruke stavile su i Katniću, presuda teško da će biti osuđujuća.

DNP je 2016. godine na izbore izašao u prorusko-prosrpskoj koaliciji nazvanoj Demokratski front, čiji lideri su bili Andrija Mandić, aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore, Milan Knežević i Nebojša Medojević.

DOLARI, DOLARI...
U septembru 2022. godine neimenovani zvaničnik Stejt departmenta saopštio je na brifingu, na kojem su objavljeni djelovi izvještaja američkih obavještajnih službi, da je Rusija od 2014. godine uplatila više od 300 miliona dolara političkim strankama, zvaničnicima i političarima u više od dvadeset zemalja, među kojima i Demokratskom frontu u Crnoj Gori 2016. i vjerovatno uoči izbora 2018. godine.

On je rekao da su saradnici ruskog oligarha Olega Deripaske, koji je poznat po bliskim vezama sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, tajno finansirali tu političku organizaciju „putem neadekvatnih ugovora i ofšor kompanija“.

Mandić i Knežević, nakon što su se našli među okrivljenima za pokušaj državnog udara 2016. godine, poručili su da će se osvetiti, prvenstveno – Đukanoviću, Katniću i Čađenoviću.

OSVETA
Od kada su u avgustu 2020, kao dio parlamentarne većine, preuzeli vlast u Crnoj Gori zahtijevali su hapšenje ove trojice.

Na slobodi je danas jedino Đukanović, ali Specijalno tužilaštvo na čijem je čelu Vladimir Novović vodi intenzivne istrage u nekoliko slučajeva, ne bi li našli osnov da i njega utamniče.

Velika nada im je donedavno odbjegli kontroverzni biznismen Duško Knežević, koji je iz Crne Gore nestao u decembru 2018. godine, svega nekoliko dana prije nego je Specijalno tužilaštvo, kojim je tada rukovodio Katnić, izdalo nalog za njegovo hapšenje. Od tada je boravio u Londonu, a ispostavilo se i da ima britansko državljanstvo.

Sa novim vlastima je uspio da dogovori uslove pod kojima je pristao na izručenje Crnoj Gori.

Katnić je protiv Kneževića podigao čak osam optužnica, a tereti se za teška krivična djela povezana sa malverzacijama u milionskim iznosima.

Crnoj Gori je izručen 30. aprila, a najavio je da dolazi sa dokazima protiv Đukanovića.

Jutarnji list u srijedu je objavio da su „iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih“ Đukanoviću doznali da bi on narednih dana mogao biti uhapšen.

- Konačno, predstavnici radikalne prosrpsko-proruske opcije Milan Knežević i četnički vojvoda Andrija Mandić, sada na poziciji predsjednika Skupštine, stalno su u predizbornim nastupima obećavali da će „Đukanovića smjestiti iza rešetaka“, a sada kada imaju potpunu vlast u svojim rukama, moguće je da su se odlučili na taj korak – navedeno je, pored ostalog, u tekstu Jutarnjeg.

Konstatuje se da hapšenje Đukanovića „nije samo borba s kriminalom i korupcijom nego i, možda i prije svega, politički obračun s bivšim vlastima, a pogotovo se želi dotući procrnogorsku struju kojoj je Milo Đukanović simbol, bez obzira na optužbe zbog kriminala i zlouporabe položaja“.

- Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao neovisne države – upozorava se u tekstu.

Navodi se i da bi „uhićenje Mila Đukanovića bilo prvorazredni događaj s mogućim dalekosežnim posljedicama jer evidentno je da to hapšenje i eventualni proces ne bi imali samo 'kriminalni biljeg' nego bi nosili i veliki politički teret obračuna sadašnjih prosrpskih vlasti da razbiju svoje procrnogorske suparnike“.

Tekst Jutarnjeg lista izazvao je pažnju ne samo u Crnoj Gori, već u čitavom regionu, jer je Milo Đukanović jedan od najznačajnijih političkih figura Jugoistočne Evrope, državnik koji je stao iza mnogih krupnih odluka, rizikujući i sopstveni život.

Đukanović je na vrhuncu moći Slobodana Miloševića napravio otklon od njega i njegove politike, potom je Crna Gora bila utočište srpskim opozicionarima kojima je prijetila smrt u Srbiji, izvinio se Hrvatskoj zbog učešća crnogorskih trupa i podrške crnogorskih vlasti, čiji je on bio jedan od nosilaca, oružanoj agresiji na ovu državu. Odlučno je ostao na stanovištu da se organizuje referendum 2006. na kojem je naša zemlja vratila nezavisnost, iako su zapadne adrese bile, najblaže rečeno, prilično suzdržane.

Jedna od najdelikatnijih Đukanovićevih odluka bila je učlanjenje Crne Gore u NATO savez, čemu se žestoko protivila Moskva i zbog čega je i planiran državni udar u našoj zemlji 2016. godine i njegovo ubistvo.

Sada ga više ne žele mrtvog, ali ga žele utamničenog.

Izvor: Pobjeda