Agonija zvana Željezara će očigledno još da potraje, dok kompanija niže gubitke na teret majke firme EPCG, koje će da plaćaju svi građani. Dok napokon istražni organi ne uđu u kompaniju.

Kada su u januaru prošle godine tadašnji premijer Dritan Abazović i predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović, “skinuli lance” sa nikšićke Željezare čime su simbolično najavili bolje dane za ovu kompaniju, Abazović se pohvalio da to jedan od najljepših dana u njegovom mandatu i da je ponosan što su skinuli lance sa kapije Željezare i što Željezaru vraćaju na stazu slave.

“Ona je u onakvom ili ovakvom obliku radila i u prethodnom periodu, ali uz brojne probleme i ne uz ono što je zaštita radnika i stvaranje profita. Vjerujem da su ti dani iza nas. Posle 30 godina Nikšiću je svanulo, otvaraju se fabrike, vi dobijate svoja radna mjesta”, rekao je  tada slavodobitno Abazović.

I predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović nije štedio riječi, pohvale i obećanja. On je kazao je da će u početku biti otvoreno 300 radnih mjesta, ali da se neće zadovoljiti sve dok njih hiljadu ne počne da radi.

“Često smo rekli da je Željezara duša Nikšića, ali kad ove emotivne komponente maknemo sa strane, ova imovina po posljednjoj procjeni vrijedi 54 milona eura, a mi smo je platili 20 miliona. I često nas pitaju što ste je kupili? Pa samo ovo izgovorimo dovoljno je”, istakao je Đukanović.

Koreografiju je upotpunio i neočetnički provokator Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikšić.

“I mi se nismo vodili razlikama već onim što je opšti interes i interes svih nas i što je interes ovoga grada i što je interes ove države. I uspjeli smo i pokazali smo Crnoj Gori i Nikšiću da možemo”, poručio je Kovačević.

PREDIZBORNA PREVARA

Da je sve bilo dio predizborne prevare, i da će o Željezari brinuti samo dok ne prođu predsjednički izbori, ubrzo se pokazalo kao tačno. Željezara ne radi, ni kao čeličana ali ni kao solarna elektrana, a zaposleni ni danas nemaju predstavu šta će na kraju biti sa njom. Od obećanja sa skidanja lanaca nije ostalo ništa, osim potvrde Agencije za zaštitu konkurencije da se u čitav posao ušlo suprotno zakonima.

Problemi su ubrzo isplivali na površinu, a kompanija zapala u teškoće. Zaposleni do plata dolaze štrajkovima, a neizvjesnost se nastavlja i nakon raspisavanja tendera za davanje u zakup čeličane i kovačnice.

Hoće li biti pokretanja proizvodnje, ili će se proizvoditi solarna energije ili nešto treće, tek godinu i po nakon predstave za naivne sa skidanjem lanaca, niko u državi ne zna kakva budućnost čeka nikšićku kompaniju. Od Milutinovih obećanja od hiljadu zaposleni došlo se do nešto malo više od 200, a i oni ne rade.

NI ŽELJEZARA NI SOLARNA ELEKRTANA VEĆ STANOVI

 

Da ne znaju šta će sa Željezarom pokazuje i podatak da je EPCG raspisala tender za idejno rješenje za projekat pitkog naziva Sunčani grad, nakon što je potpisan memorandum o saradnji sa Opštinom Nikšić. Projekat je, po šturim informacijama koje su dospjele u javnost, predviđen za izgradnju stanova na prostoru Željezare Nikšić.  Iz EPCG su saopštili da su se kupovinom Željezare i sticanjem vlasništva i nad zemljištem koje je van kruga fabrike, riječ je o oko 400.000 metara kvadratnih, a i Opština ima značajan dio zemljišnih površina u neposrednom okruženju, stekli uslovi da se krene u realizaciju pomenutog projekta. Planiraju da naprave 1000 stambenih jedinica sa svim pratećim sadržajima.

 

a.