Koncept svemirskih liftova nije nov, ali inženjering takve strukture ne bi bio lak podvig. Zato je ambicija da se jedan ozbiljan svemirski toranj sa liftom izgradi, a prema najavama to planira da uradi jedna japanska kompanija poznata po izgradnji najvišeg tornja na svijetu, Tokio Skajtri. U pitanju je projekat vrijedan 100 milijardi američkih dolara, a izradnja bi počela do 2025. godine i da bi mogla da počne sa radom već 2050. godine.

Jodži Išikava, koji je dio budućeg odjeljenja za kreiranje tehnologije kompanije, naveo je da kompanija vjerovatno neće započeti izgradnju sljedeće godine, trenutno se „bave istraživanjem i razvojem, grubim dizajnom, izgradnjom partnerstva i promocijom” ove pomalo luckaste ideje.

Jeftiniji put do svemira

Lansiranje ljudi i objekata u svemir na raketama je izuzetno skupo. Na primjer, NASA je procijenila da će njene četiri misije na mjesec Artemis koštati 4,1 milijardu dolara po lansiranju. Razlog je nešto što se zove raketna jednačina. Potrebno je mnogo goriva da se stigne u svemir, ali gorivo je teško, što povećava količinu goriva koja vam je potrebna.

Sa svemirskim liftom, nisu potrebne rakete ni gorivo. Prema nekim projektima, svemirski liftovi bi prevozili teret u orbitu na elektromagnetnim vozilima zvanim penjači. Ovi penjači bi mogli da se napajaju na daljinu – poput solarne energije ili mikrotalasa – eliminišući potrebu za gorivom u vozilu. U svom izvještaju Išikava je napisao da bi ova vrsta svemirskog lifta mogla pomoći da se smanje troškovi premještanja robe u svemir na 57 dolara po funti. Druge procjene za svemirske liftove uopšteno su dale cijenu od 227 dolara po funti. Čak i Spejseks Falkon 9, koji je sa oko 1.227 dolara po funti jedna od jeftinijih raketa za lansiranje, i dalje je oko pet puta skuplji od viših procjena troškova za svemirske liftove. Osim troškova, postoje i druge prednosti. Nema opasnosti od eksplozije rakete, a penjači bi mogli biti vozila sa nultom emisijom. Išikava je rekao da korporacija Obajaši vidi svemirski lift kao novu vrstu projekta javnih radova koji bi koristio čitavom čovečanstvu.

Trenutno, jedna od najvećih prepreka za izgradnju svemirskog lifta je od čega da se napravi privez ili cijev. Da bi izdržala ogromnu napetost pod kojom bi bila, cijev bi morala da bude veoma debela da je napravljena od tipičnih materijala, poput čelika. Međutim, za ovaj posao bilo bi potrebno više čelika nego što postoji na Zemlji.

Išikavin izvještaj sugeriše da bi korporacija koju predstavlja mogla da koristi ugljenične nanocijevi. Nanocijev je smotani sloj grafita, materijala koji se koristi u olovkama. Mnogo je lakši i manja je vjerovatnoća da će se slomiti pod naponom u poređenju sa čelikom, tako da bi svemirski lift mogao biti mnogo manji.

Druge prepreke

Osim materijala odnosno njihovog izbora, postoje i drugi problemi. Na primjer, veza svemirskog lifta bila bi pod takvom nevjerovatnom napetošću da bi bila sklona pucanju, udar groma bi mogao da bude veoma opasan, a treba uzeti u obzir i tornada, monsune i uragane.

“Naravno“, rekao je Išikava, a prenosi Science Alert “prikupljanje sredstava je veoma važno".

To je, kaže, za sada mnogo prepreka koje treba prevazići da bi se počela izgradnja na vrijeme za funkcionisanje do 2050. godine, posebno pošto je za izgradnju potrebno 25 godina.