Na 15 stratišta u Pivi stradali su stanovnici Gornjih Brezana, Zaborja, Bukovca, Miljkovca, Rudinica, Gojkovića Dola, Stabana, Brljeva, Kručice i drugih mjesta. Stradale su čitave porodice i bratstva. Nema bratstva u Pivi koje nekoga nije izgubilo. Najviše je stradalo bratstvo Blagojevića, sa više od 230 žrtava, dok je bratstvo Verun ugašeno bez ijednog člana – kazao je Milojica Dakić, potpredsjednik Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore na jučerašnjoj akademiji ,,Nezaborav - Piva u plamenu“, održanoj u Dolima.

Akademiju je organizovao Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore u znak sjećanja na zlokobna ratna vremena kada je od polovine maja do polovine juna 1943. godine u Pivi ubijeno oko 1.300 stanovnika tog kraja.

Dakić je naglasio da su pivski Doli mjesto najstrašnijeg stradanja stanovništva, koje se dogodilo 7. juna 1943. godine, u toku Pete neprijateljske ofanzive.

– Njemačka Sedma SS divizija „Princ Eugen“, sačinjena od folksdojčera iz Vojvodine, potpomognuta divizijom „Handžar“ od ustaša iz Hercegovine, jednim dijelom bugarskih jedinica i djelovima italijanskih divizija „Ferara“ i „Venecija“, nalazili su se u pozadini ofanzivnih dejstava glavnine okupatorskih snaga. Trebalo je onemogućiti eventualno povlačenje partizanskih jedinica iz reona Sutjeske prema Crnoj Gori – rekao je Dakić.

MJESTO NEPREBOLA

Potpredsjednik SUBNORA Crne Gore podsjetio je da je cilj operacije bio uništenje i zastrašivanje preostalog stanovništva i spaljivanje svih naseljenih mjesta u Pivi, a veliki dio stanovništva izbjegao je u planinu Vojnik. Neprijatelj je uništavao sve pred sobom, palio sela, a preostalo stanovništvo zarobio, sabio u zbjeg, obigrao obručem sa jakim mitraljeskim utvrđenjima i otpočeo krvavi masakr.

– Ovdje je, za sat vremena, ubijeno 522 civila, među kojima 109 djece. Zločin nezabilježen u Crnoj Gori! Zarobljene je izdijelio u tri grupe i rasporedio u tri vrtače: muškarci preko 15 godina starosti u jednoj, žene i djevojke u drugoj, a djeca u trećoj. Ubijanje je otpočeo obrnutim redom: prvo djecu, da bi pogrom učinio još strašnijim, zatim žene i djevojke, čiji su leševi dovlačeni u zajedničku jamu i najzad muškarci. Nevini ljudi stradali su na najsvirepiji način. Ubijani su rafalima iz puškomitraljeza sa obližnjih visova, strijeljanjem ispred svojih kuća, zatvaranjem u kolibe živi spaljivani – kazao je Dakić.

Naglasio je da je nedužni i bespomoćni narod stradao samo zato što se našao na putu kretanja neprijateljske vojske.

Dugo se, istorijski nerasvijetljeni masakr u Dolima, zasnivao na svjedočenju jedinog preživjelog svjedoka Miloša Glomazića. Iako ranjen, uspio je da umakne neprijateljskim kuršumima. Njegov brat Sava izrešetan je na kućnom pragu zajedno sa suprugom, sinom i tri šćeri. Tu je stradala i njihova sestra sa osmogodišnjim sinom, koja se tih dana zadesila u rodu.

– Ovdje smo da osudimo zločin i počinioce. Da ukažemo na ovaj i sve druge zločine koji su učinjeni nedužnim građanima Crne Gore od strane okupatora i domaćih izdajnika. Zločini ne smiju biti zaboravljeni i moraju se pamtiti da se ne bi ponovili – poručio je Milojica Dakić.

Član Organizacionog odbora SUBNORA Crne Gore Zoran Simov Glomazić u emotivnoj besjedi podsjetio je na tragična stradanja prije 81 godinu i naglasio da ,,pivska nejač nije ni slutila da postoje zvijeri u ljudskom obliku koji ubijaju na ognjištima one koji iskreno vjeruju u pravdu, ljubav i ljudske vrline“.

– A Pivljani su samo htjeli da se vrate svojim skromnim ognjištima i da na toj oskudnoj, posnoj zemlji nastave kakav-takav život, zato su povjerovali u obmane da će dobiti legitimacije i nastaviti uobičajeni život i rad na svojim poljima i okućnicama – kazao je Glomazić, ističući da je Piva tada, u okrutnim odmazdama fašističke ideologije, izgubila više od deset odsto najvrednijeg kapitala - njenih ljudskih života!

DUG PRECIMA

Piva je, istakao je on, uspjela da se izdigne i uzdigne i nad tim neprebolom i da, gledajući u budućnost svog potomstva, nastavi borbu za svete ciljeve života i slobode. 

– Mnogi Pivljani su postali ugledni naučnici, autoriteti u društveno-političkom životu, značajni kulturni radnici, vrijedni operativci u preduzećima i industrijskim pogonima i uzorni domaćini, uvijek u sebi noseći ovaj pivski neprebol ničim zaslužene kazne, kao posljedicu jednog mračnog vremena i pomračenog uma – kazao je Glomazić.

Naglasio je da sadašnje generacije Pivljana nijesu uspjele da se oduže žrtvama svojih predaka na način kako to one zaslužuju.

– Nijesu uspjele da imena stradalih u tom pivskom paklu 1943. godine postave u sklopu ovog spomeničkog kompleksa, da opominju i podsjećaju da su oni postojali, da su možda nosili veći intelektualni i stvaralački potencijal od nas današnjih i da su nevino stradali shvatajući rat kao viteško nadmetanje, a ne surovu egzekuciju jačeg – poručio je Zoran Glomazić.

Zaključio je da se nezaborav ne smije svesti na čitanje opijela i prigodnih govora ovih junskih dana.

– Pivske žrtve mogu dobiti nezaborav ukoliko se njihova imena, konačno, nađu na mjestima na kojima su njihovi životi ugašeni i životni putevi prekinuti i ukoliko Crna Gora, kao država, prepozna obavezu organizovanja pomena njenim sinovima i kćerima koji su svoj život uzidali u njene temelje. Ova dolina tišine, vječnog mira i spokoja za preko pet stotina pivskih stradalnika, ne smije postati dolina zaborava – rekao je Glomazić.

Nakon polaganja vijenaca i cvijeća, u umjetničkom programu učestvovale su učenice Osnovne škole ,,Luka Simonović“ iz Nikšića Elena Vrbljanac i Mina Karadžić i estradni umjetnik Dejan Škuletić.

U prisustvu antifašista Nikšića, Podgorice, Cetinja, Plužina, Šavnika, Žabljaka, Danilovgrada i drugih opština na pivski zločin stigli su stihovi doktora Gorana Jovanovića i Moma Šaletića.

Sofija Kandić i Jaglika Adžić

– Brižna djevojčica Sofija Kandić nije htjela da se razdvaja od brata i sestre, iako nije bila zarobljena, već je skočila u plamen i zajedno s njima izgorjela. Dan ranije, u Gojkovića Dolu, zlikovci su zatvorili u kolibu 46 mještana i žive ih spalili. Otrgla se 17-godišnja Jaglika Adžić njemačkim vojnicima koji su je zlostavljali i uskočila u plamen da izgori zajedno sa ocem, majkom i trojicom braće. U Dolima nije ostalo ni novorođenče Mališe i Mitre Đikanović, rođeno na samom strelištu – kazao je potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić.