Kako je Pobjedi potvrdio pravni zastupnik tužilje, advokat Danilo Vujanović, razlog odgađanja je što uprkos pozivu iz Osnovnog suda, koji je upućen nakon pripremnog ročišta 12. aprila, niko iz Instituta za javno zdravlje nije preuzeo spise na osnovu kojih je trebalo da uradi stručni nalaz o uticaju zagađenja na zdravlje.

Prijedlog za vještačenje je podnio Vujanović kao pravni zastupnik Hrković, a sutkinja u postupku Tamara Brnović je uputila zvanični poziv IJZ.

Vujanović je Pobjedi kazao da je riječ o neuobičajenoj situaciji, ali ipak očekuje da IJZ do narednog ročišta pripremi nalaz kako bi postupak mogao normalno da se nastavi, a sud sasluša njegovu klijentkinju.

Prethodno, u aprilu, tokom pripremnog ročišta sud je odbio prigovor zaštitnika imovinskih interesa države o mjesnoj nadležnosti suda u Podgorici i zakazao javnu raspravu na kojoj će biti saslušana tužilja.

Ujedno je najavljeno da će biti omogućeno građanima, javnosti i zainteresovanim medijima nesmetano praćenje postupka.

Hrković je, podsjetimo, tražila od suda u Podgorici da utvrdi da je država povrijedila njeno pravo na zdravu životnu sredinu propuštanjem da preduzme mjere za poboljšanje kvaliteta vazduha u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom.

Advokat Vujanović je ranije ocijenio da je sud ispravno utvrdio nadležnost, budući da se tužbom traži utvrđivanje odgovornosti za nepreduzimanje mjera od strane zvaničnih institucija države.

Kako do činjenica

On je uoči pripremnog ročišta ocijenio za naš list da Osnovni sud u Podgorici nema težak zadatak u ovom slučaju ukoliko, polazeći od nepobitnih i dokazivih činjenica, utvrdi nedopustiva prekoračenja srednjih godišnjih vrijednosti zagađujućih materija u vazduhu, koje godinama ugrožavaju zdravlje ljudi.

Hrković tužbom traži da joj država nadoknadi nematerijalnu štetu koju je već pretrpjela zbog povrede svojih prava.

-Radi se o simboličnom iznosu koji ne odgovara visini štete, koja je tužilji zaista učinjena, ali njena namjera nije da se obogati – njena jedina želja je da natjera državu da se beskompromisno posveti ekološkoj katastrofi u Pljevljima. Imajući u vidu da će se zagađenost vazduha izvjesno nastaviti sve dok država ne preduzme aktivne korake da se suoči sa problemom, tražimo da joj država ubuduće plaća određeni iznos novca, sve dok se zagađujuće čestice ne svedu ispod granica koje su propisane radi zaštite zdravlja ljudi. Uvjeren sam da je to jedini način da se država motiviše da pomogne građanima Pljevalja – pojasnio je ranije Vujanović sadržaj odštetnog zahtjeva.

On smatra da naruku tužilji, pored podataka o zagađenju, ide i to što bogata praksa Evropskog suda za ljudska prava, koju naši sudovi moraju neposredno primijeniti, „pokazuje da su ljudska prava najgrublje povrijeđena kada narušena životna sredina utiče na čovjekov kvalitet života, što je u Pljevljima, nažalost, odavno slučaj“.

Vujanović je ranije kazao da se tužba zasniva na međunarodnom i domaćem pravu koje propisuje da država mora preduzimati sve mjere, neumorno i konstantno, kako bi građanima obezbijedila zdravu životnu sredinu, uključujući čist vazduh.

Evropska praksa

Kako je ranije Pobjedi kazala Diana Milev-Čavor, programska direktorica za pitanja klime i energije u nevladinoj organizaciji Eko tim, slučaj iz Pljevalja suštinski odražava univerzalnu težnju građana očuvanju i poboljšanju kvaliteta životne sredine, kao i spremnost pojedinaca da koriste pravne puteve kako bi zaštitili svoja prava i interese.

Prema njenim riječima, ključ u postupcima u kojima se traži utvrđivanje povrede prava na zdravu životnu sredinu je da se dokaže uzročno-posljedična veza, odnosno da je zbog propuštanja određenih aktivnosti došlo do zagađenja životne sredine ili opasnosti po nastanak štete, odnosno ako govorimo o ljudskim pravima, do ugrožavanja prava na zdravu životnu sredinu.

-Sud u Strazburu, odnosno Evropski sud za ljudska prava, u nekoliko je slučajeva odlučivao u korist pojedinaca ili grupa koje su tvrdile da su države članice povrijedile njihova prava na zdravu životnu sredinu. Ovi slučajevi često su se odnosili na pitanja industrijskog zagađenja, emisije štetnih materija ili neadekvatne zaštite prirodnih resursa – navela je ona.