Najbolji dokaz za tu tvrdnju je Milojko Spajić, koga je Gabrijel Eskobar prilikom posljednje posjete Crnoj Gori otvoreno promovisao kao svoj projekat i poslušnu marionetu.

Iako se već godinama javnost ismijava nadimku ”oslobodioci” koje su partije pobjednice izbora 30. avgusta 2020. godine same sebi, ničim izazvane, nadjenule, mora se priznati da je Crna Gora zaista ”oslobođena”.

To se prije svega odnosi na vladajuću strukturu koja je potpuno ”oslobođena” bilo kakve mogućnosti da iole samostalno, bez svakodnevnih direktiva iz zapadnih ambasada, regionalnih i istočnih hegemonističkih centara, donosi odluke važne za crnogorsko društvo i građane.

Ovakav vid ”slobode” dostigao je kulminaciju nakon što je Milojko Spajić, marioneta američko-srpskih lobija postao premijer, a eksponent velikosrpske politike sa neskrivenim afinitetima prema Moskvi i Vladimiru Putinu, Andrija Mandić izabran na poziciju predsjednika Skupštine.

Osim toga partije bivših konstituenata Demokratskog fronta daju manjinsku podršku Vladi, u vlasti su i salonski velikosrbi iz Demokrata, a predsjednik države Jakov Milatović gaji čudni oblik strahopoštovanja i divljenja prema srpskom autokrati Aleksandru Vučiću. Kad sve to uzmemo u obzir, čini se da je ”državni udar” u Crnoj Gori iza kojega je prije nešto manje od osam godina stajala ruska Vojna obavještajna služba (GRU), ipak uspio nakon avgusta 2020.

Crna Gora je prinuđena da se vraća na pitanje pokušaja terorizma u oktobru 2016. godine, jer je zbog krajnje traljave istrage uhapšenog bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog tima, ostalo mnogo otvorenih pitanja. Iako su u suštini Katnić i ekipa uspjeli samo da obesmisle čitav ovaj postupak diletantizmom i nizom kardinalnih grešaka, njima se iz nejasnih razloga pripisuju zasluge za zaustavljanje pokušaja terorizma.

Američka diplomatija dovela na vlast u Crnoj Gori Putinove ljude koji čine sve da od članice NATO-a naprave ekspozituru ”srpskog sveta” i satelit Kremlja

Jedino što je jasno je da je ”državni udar” za cilj imao nasilnu promjenu režima i ubistvo tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, i trebalo je da ga sprovede zavjerenička mreža predvođena ruskim agentima Eduardom Šišmakovom i  Vladimirom Popovom. Njihov pokušaj nije uspio, ne zbog traljavog Katnića i njegovog tima, već prije svega jer je u zaštitu Crne Gore 2016. godine aktivno stao Zapad.

Dovesti poslušnike

Kako je Portal Aktuelno već pisao,  nakon što ruske službe nijesu uspjele u svom naumu 2016. godine, tada je  počela operacija ‘državni udar broj dva’, kada su Rusi odlučili da ostvare svoje ciljeve rukama Amerikanaca, što im je uspjelo 30. avgusta 2020. godine.

Isto kao 2016. godine, Zapad je i 2020. imao informaciju da se planira rušenje vlasti u Crnoj Gori, samo je 2020. godine, umjesto Rusije i direktno njenih agenata, Vučić preko SPC i Amfilohija Radovića, agenta srpskih službi koje su samo filijala ruskih, pripremao preuzimanje Crne Gore.

Kako su kazali naši diplomatski izvori, odluka američke diplomatije da podrži smjenu vlasti u Crnoj Gori imala je dva osnovna motiva.

”Odluka američke diplomatije da podrži promjenu vladajuće strukture po svaku cijenu je bila motivisana ne samo željom da se smijeni vlast DPS-a i Đukanovića nakon 30 godina vladavine, već i težnjom da se dovedu poslušnici koji bi izvršavali apsolutno sve naloge bez pogovora”, rekli su naši izvori.

Najbolju potvrdu ovih tvrdnji dao je zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Gabrijel Eskobar, koji je do nedavno bio američki čovjek za region. Prilikom posjete Crnoj Gori u martu, na zajedničkoj konferenciji za medije sa Spajićem, maltene je naredio da aktuelnog premijera svi treba da slušamo, poručivši da je ’’Vlada pod vođstvom Spajića već učinila ogromne korake’’. U prevodu – Spajić je dobio pohvale jer je odličan poslušnik.

Amerikanci, njihovi poslušnici i strah od Moskve

Pokušaja od strane Amerikanaca da potčine crnogorsku vlast postavljanjem poslušnika na najviše državne funkcije, bilo je i ranije. Bivša državna sekretarka SAD Madlen Olbrajt pokušala je 2000. godine da nagovori Mila Đukanovića da izađe na crtu  Slobodanu Miloševiću kao protivkandidat i lider opozicije na izborima za predsjednika Jugoslavije. S obzirom da on to nije prihvatio jer je već u planu imao pripreme za vraćanje crnogorske nezavisnosti, Amerikanci su ”zamrznuli” komunikaciju sa Đukanovićem.

”Zamrzavanje odnosa sa Đukanovićem se manifestovao i preko toga što su Amerikanci indirektno podržali lansiranje montiranih afera koje su prilično uzdrmale vlast u Crnoj Gori – prvo ‘duvansku aferu’ zatim i ‘aferu S.Č.’ I tada je bio po srijedi pokušaj da se dovedu njihovi poslušnici – vječiti marginalac Ratko Knežević i kompromitovani Andrija Jovićević. Nijesu uspjeli tada da instaliraju svoje poslušnike i obore Đukanovića, ali hladni odnosi su trajali sve do referenduma 2006. godine, ali i nakon toga, kad je stav američke administracije po pitanju Crne Gore bio u najmanju ruku uzdržan”, rekli su naši izvori.

Tek 2014-2015. godine, kako ističu naši izvori, Amerikanci su shvatili da je vrag odnio šalu i da bez zapadne podrške Đukanoviću i DPS-u, postoji izvjesna mogućnost da Crna Gora padne pod direktni uticaj Rusije.

Milan Knežević, Amfilohije Radović i Andrija Mandić: Bili na vezi sa ambasadom SAD u Podgorici

”Rusija je tražila od Đukanovića i DPS-a da izgradi vojnu bazu, i da im se omogući pristup Luci Bar. Moskva bi zauzvrat Đukanoviću garantovala da će doživotno vladati u Crnoj Gori po modelu Lukašenka u Bjelorusiji, a SAD i NATO bi izvisili. Đukanović je ipak to odbio, pa su 2016. Amerikanci i NATO stali na našu stranu”, rekli su naši izvori.

U ambasadi SAD postojala kontakt-osoba za DF i SPC

Ali 2020. kad su Đukanović i njegov režim završili sve što je bilo potrebno na spoljnopolitičkom planu, od otklona od Rusije, pristupanja NATO-u, otvaranja svih poglavlja u pristupnim pregovorima sa EU, Amerika je podržala smjenu vlasti.

Kako smo već pisali, ambasada SAD se dogovorila sa tadašnjim DF-om i SPC, i sve je bilo spremno za smjenu vlasti. Američka diplomatija tadašnjeg režima Donalda Trampa bila je spremna da gleda blagonaklono i na eventualne sukobe u Crnoj Gori.

U prilog tome idu i saznanja Portala Aktuelno da je u ambasadi SAD u Podgorici postojala kontakt-osoba za komunikaciju sa DF-om i SPC.

Priznavši pobjedu opozicije u skladu sa najvišim demokratskim i političkim standardima Milo Đukanović je spriječio nerede i potencijalni građanski rat koji su spremali DF i SPC uz prećutni blagoslov američke diplomatije.

Hvalospjevi koje je Eskobar prilikom posljednje posjete Crnoj Gori izjavio na račun Spajića, govore o tome kakav profil političara više odgovara američkoj diplomatiji. Jednom riječju – poslušnici. Ali rok trajanja takvih je veoma kratak…

Piše:Balša Knežević 

Izvor:Aktuelno