Zastupnici u crnogorskom parlamentu usvojili su u petak Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen, glasovima 41 zastupnika vladajuće koalicije. Jedan zastupnik vladajućih bio je protiv dok oporba i nekoliko zastupnika vlasti nisu prisustvovali glasanju jer smatraju da na ovaj način službeni Beograd zloupotrebljava svoj utjecaj u Crnoj Gori.
Rezolucija je sredinom maja predana u parlamentarnu proceduru kao odgovor prosrpske desnice na podršku Spajićeve vlade Rezoluciji o Srebrenici u Ujedinjenim narodima. Primarno se odnosila na logor Jasenovac, ali su uoči zasjedanja dodani i logori Dachau i Mauthausen. Jedini politički predstavnik Hrvata u crnogorskom parlamentu HGI-ev Adrijan Vuksanović je zahvalio Hrvatskoj i njenom državnom vrhu za podršku prilikom crnogorskom dobijanja IBAR-a, te je konstatirao da “ono što Vučić nije uspio, želi da podmetne preko Crne Gore".
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova sinoć je nakon vijesti iz Crne Gore poslalo saopštenje u kojemu upozorava Crnu Goru da povlači poteze koji bi se mogli negativno odraziti na bilateralne odnose s Hrvatskom kao i na put CG prema Evropskoj uniji. O svemu se oglasio i Vladimir Vojinović, autor četiri romana i knjige pripovjedaka, doktor književnosti i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju te predsjednik Društva crnogorskih izdavača i glavni urednik časopisa Fokalizator, a njegovu poruku Hrvatskoj naslovljenu "Zagrebe, oprosti" u nastavku prenosimo u cijelosti.
…dok su padale granate po Dubrovniku, 1991, dva su crnogorska pjesnika – jedan koji je u Hrvatskoj pronašao spas, drugi koji je u Titogradu strijepio za Gospara – napisala i objavila pjesme „Noć sa Dubrovnikom“ i „Dubrovniče, oprosti!“ Vitomir Vito Nikolić je te godine ostao bez posla i gole egzistencije, Brković je bio prinuđen da glavu sačuva u Hrvatskoj. Oni su simboli antiratnog pokreta devedesetih godina prošloga vijeka i otpora ratnoj povijesti i vojno-obavještajnoj strukturi Slobodana Miloševića, koja je kao anakonda bezuspješno davila Crnu Goru maltene sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti u svibnju 2006. godine.
Od Đukanovićeve isprike Republici Hrvatskoj do pojave novih političkih vjetrova u Crnoj Gori odnosi dviju zemalja išli su uzlaznom linijom – naročito je bila plodna saradnja na poljima kulture i znanosti. Ponešeni osobnim iskustvima u borbi za očuvanje vlastita identiteta, hrvatski znanstvenici i kulturni radnici sve vrijeme pružali su nesebičnu podršku montenegristima. Zašto to kriti, zahvaljujući i hrvatskim stručnjacima, crnogorski jezik danas je jezik s međunarodnim kodom, a pod krovovima hrvatskih znanstvenih institucija stasala je cijela jedna generacija montenegrista, kojima je u vlastitoj zemlji bilo onemogućeno da se profesionalno uzdižu. Danas je to čvrsta spona dvije kulture koju ne mogu pokidati ni tenkovske gusjenice, a kamoli politički projektirane rezolucije.
Izvor:Vecernji.hr
Komentari