Kao jedna od pet proglašenih „Plavih zona" u svijetu, Ikarija, malo grčko ostrvo u istočnom Egejskom moru, ima nižu stopu hroničnih bolesti u poređenju sa većinom drugih mjesta, a više od 8.000 njenih stalnih stanovnika ima najduži životni vijek na svijetu.

Štaviše, jedna trećina Ikarijanaca živi duže od 90 godina, a faktori kao što su jake društvene i porodične veze, vježbe koje su sastavni dio svakodnevnog života i česte dremke smatraju se razlogom zašto ovi ostrvljani često dožive stotu.

Još jedan važan faktor je to šta jedu.

Kao i u mediteranskoj ishrani, ikarijanska ishrana sadrži zdrave masti, mnogo vlakana i integralnu hranu bogatu hranljivim sastojcima.

Ona je umnogome zasnovana na bilju, u koje spadaju orašasti plodovi, žitarice, krompiri, mahunarke, povrće i sjemenke, a maslinovo ulje je glavni izvor dodatih masti.

Jogurt i sir, riba, živina i crveno vino konzumiraju se umjereno, dok je crveno meso ograničeno na svega nekoliko puta mjesečno.

Pokazalo se da ovakav način ishrane donosi manji rizik za razvoj bolesti kao što su srčane bolesti, moždani udar, dijabetes, visok holesterol, gojaznost i visok krvni pritisak.

Pojedini istraživači kritikovali su teorije o Plavoj zoni sugerišući da bi podaci možda mogli biti manjkavi i da se oslanjaju na potencijalno netačne informacije o datumu rođenja stanovnika, ali istraživači koji stoje iza prvobitnih studija insistiraju da su ti podaci tačni.

U svom novom kuvaru, Ikarijski put (koji je izašao 26. marta), američka kuvarica grčkog porijekla Dajana Kočilas nudi „putnu mapu" za ljude koji žele da u vlastite živote uvedu aspekte mediteranske ishrane, inspirisana time kako stanovnici jedu na Ikariji.

Po njenom mišljenju, knjiga se usredsređuje na dva pitanja: kako biti dobar prema vlastitom tijelu „bez toga da budete loši prema vlastitom umu" i kako kuvati u „duhu opuštenog, iscjeljujućeg ostrva na kom je tempo života spor i lagodan, i gdje se ljudi povezuju preko hrane za trpezom".

Ona izdvaja hranu sa lakim obrocima, užine, večere za veće grupe ljudi i sve između, sa receptima kao što su supa od jogurta i krastavaca sa orasima; grilovane kruške i rukola sa fetom; pikantni bob kuvan u crvenom vinu; i orzo pilav sa pistaćima i ribizlom, između mnogo toga ostalog.

„Mislim da je jedna od stvari koja me uvijek iznenađuje nivo stresa koji ljudi trpe", kaže ona.

„U SAD, stres je jako štetan, a njegov najveći dio je u našim glavama i načinu razmišljanja."

Ikarijski put želi da pomogne ljudima da budu više svjesni toga kako se brinu o sebi, a Kočilas želi da im pokaže kako je „hrana takođe ljubav".

Pored toga što je napisala nekoliko drugih kuvara i bila voditeljka emisije na PBS-u Moja grčka trpeza, Kočilas vodi kuvarsku školu na Ikariji, odakle je njena porodica potekla i gdje živi po pola godine.

Tokom jednog od njenih višenedeljnih časova javila joj se ideja za 100 recepata zasnovanih na biljnoj ishrani, koje je uvrstila u novi kuvar.

Ona piše: „Imala sam dva gosta iz Montane koji su se našli u čudu za kuhinjskim pultom trećeg dana kursa i priznali da ne samo da kod kuće jedu meso tri puta dnevno, već da nisu mogli ni da zamisle da kuvanje biljne hrane, što je većina - ali ne i isključivo - onoga što radimo tokom naše nedelje koju provedemo zajedno na ostrvu, može da bude toliko zadovoljavajuće, raznovrsno i konkretno."

Vegetarijanska ishrana koja može da se nađe na Ikariji ne samo da je zdrava i izdašna, već je i vrlo praktična.

Kao prvo, na ostrvu, baš kao i u drugim djelovima Grčke, neki ljudi i dalje prate kalendar posta Grčke pravoslavne crkve i, stoga, ne jedu meso u određenim periodima godine, kao što je tokom Velikog posta.

Sastojaka koji mogu da se nađu u kuvaru Dajane Kočilas takođe ima na Ikariji u izobilju - među njima su jogurt, sušeno voće, med, morska so, maslinovo ulje, orašasti plodovi, svježe bilje, bijeli luk i razne mahunarke - ali ona ističe da se slični proizvodi mogu naći i u većini supermarketa.

Pasulj je prilično zastupljen u Ikarijskom putu i Kočilas mu dodjeljuje glavnu ulogu u jelima kao što su limunasto svjež bob sa artičokama, tahinijem i jogurtom; čorba od sušenog boba; crveni pasulj sa pahuljicama od ljute paprike i svježim biljem; i karamelizovani džinovski pasulj sa kurkumom, komoračem i zelenom rimskom salatom, da navedemo samo neke.

Prema Kočilas: „Jedenje pasulja pomaže zdravlju srca snižavanjem holesterola zato što je pasulj bogat ratvorljivim vlaknima, koja se vezuju za čestice holesterola i ispiraju ih iz tijela."

Ona takođe kaže da je on „palijativan kad je u pitanju regulisanje i čak sprečavanje dijabetesa tipa 2."

Ona piše kako je „jedi pasulj i živi duže" postala mantra zagovornika ishrane kakva je u Plavoj zoni, što je izraz koji je prvobitno skovao saradnik Nacionalne geografije i stručnjak za dugovječnost Den Bjutner, koji tvrdi da „jedenje šolje pasulja dnevno može da produži život čovjeka čak za četiri godine".

Kočilas takođe nudi mnoge recepte za pasulj u knjizi budući da su mnogostrani - jer mogu da se koriste za supe, salate i glavna jela - a ljudi mogu da „nađu dobar pasulja svuda", navodi ona.

Za svoj recept supe od bijelog pasulja sa patlidžanom, paradajzom i fetom, Kočičas piše da je „to prosto jelo jedan od mnogih načina na koje miješamo pasulj i sočivo sa povrćem u grčkoj kuhinji".

Kuvar kod kuće može da iskoristi pasulj iz konzerve za recept, koji bi trebalo da pruži izdašni, hranljivi i uravnoteženi obrok za one koji se odluče da ga naprave.

Kali oreksi je kako Grci govore prijatno jedni drugima, a možda će ovaj izraz postati dio rečnika ljudi kad naprave ovaj recept baš kao i druge koje Kočilas nudi u Ikarijskom putu.

Recept za supu od bijelog pasulja sa patlidžanom, paradajzom i fetom
Dajen Kočilas

Pasulj je jedna od najzdravijih biljnih hrana na svijetu i stalni sastojak u ikarijskoj dugovječnoj ishrani.

Tek sam se nedavno priključila taboru ljubitelja pasulja iz konzerve, pošto mi nikada nije izgledalo kao prevelika muka potopiti pasulj preko noći a potom ga samo skuvati za koji god da sam ga recept pripremala.

Ali razumijem želju za praktičnošću i svakako postoji veliki izbor sjajnog pasulja u konzervama.

Tražite organski i sa malo natrijuma, ako je moguće.

Za četiri porcije

Sastojci

4 supene kašike ekstra djevičanskog grčkog maslinovog ulja, ili više ako je potrebno

1 srednji crveni luk, isjeckan

2 stabljike celera, isjeckane

grčka morska so, po ukusu

2 čena bijelog luka, sitno isjeckana

2 srednja patlidžana, oljuštena i isječena u kockice od 2 centimetra

svježe samljeveni biber, po ukusu

2 šolje paradajza, ocijeđena i isjeckana

2 konzerve kvalitetnog kanelini pasulja, ispranog i ocijeđenog

1 supena kašika sušenog grčkog origana

2 supene kašike isjeckanog svježeg peršuna

2 supene kašike mrvljene grčke fete ili krupno rendanog čedara od mlijeka od indijskog oraha

Metod

Korak 1

Zagrijte dvije supene kašike maslinovog ulja u velikom širokom loncu ili dubokom tiganju na srednjoj vatri i kuvajte luk i celer dok ne postanu providni i blago smeđi, oko 10 minuta. Dodajte prstohvat soli dok kuvate.

Korak 2

Pomiješajte bijeli luk i kuvajte, miješajući dok se ne smekša, oko minut. Izvadite mješavinu luk-celer-bijeli luk na tanjir dok ne bude spremna za upotrebu i dodajte još maslinovog ulja sa dodatne dvije supene kašike.

Korak 3

Ubacite u lonac kockice patlidžana, malo pojačajte vatru, i kuvajte, miješate, sve dok kockice ne postanu blago smeđe. Vratite mješavinu luk-celer-bijeli luk u lonac. Ubacite paradajz. Začinite po ukusu sa još soli i malo crnog bibera, i ostavite mješavinu da se krčka još oko 8 minuta, ili dok patlidžan ne smekša.

Korak 4

Dodajte u lonac ocijeđeni pasulj, začinite ga origanom, i kuvajte sve skupa oko 15 minuta, ili dok sve ne smekša. Neposredno prije nego što ga uklonite sa vatre, umiješajte peršun.

Korak 5

Poslužite, poškropljeno sa još maslinovog ulja ako želite, i pospite sa mrvljenom fetom ili čedarom.

Izvor BBC na srpskom