Prije nego što se rodio, razmišljali su šta da rade sa krvlju iz njegove pupčane vrpce.

Mogli su da je odbace, poklone ili privatno sačuvaju za neku buduću upotrebu.

Za Gudipatija, IT profesionalca, i Ražu, umjetnicu, nije bilo dileme.

„Odlučili smo da je doniramo javnoj neprofitnoj banci, što je značilo da svako kome će krv iz pupčane vrpce koristiti može i da joj pristupi besplatno", kaže Gudipati.

Njegova supruga je razgovarala sa nekoliko banaka prije nego što su se odlučili za Fondaciju Cord for Life.

Krv iz pupčane vrpce je značajna jer sadrži krvne matične ćelije, koje mogu da prerastu u bilo koju vrstu krvnih zrnaca u ljudskom tijelu, poput crvenih sa kiseonikom ili bijelih koji su dio imunog sistema.

Matične ćelije iz krvi se koriste za liječenje leukemije i drugih bolesti krvi.

One nisu samo u krvi pupčane vrpce, već i u koštanoj srži, zbog čega je hirurška transplantacija koštane srži potreba kod mnogih bolesti krvi.

Kada je pacijentova sopstvena koštana srž zahvaćena bolešću, onda je treba uskladiti sa davaocem za transplantaciju, što ne znači da će tijelo pacijenta uvek prihvati donirane ćelije.

Transplantacija krvi iz pupčane vrpce je, s druge strane, relativno jednostavnija i sličnija običnoj infuziji krvi.

Zamrznuta krv iz pupčane vrpce se odmrzava, matične ćelije se testiraju na održivost, a zatim se ubrizgavaju u vene.

Ako su vaši roditelji privatno čuvali krv iz pupčane vrpce posle vašeg rođenja, teoretski biste mogli da pristupite zalihama sopstvenih krvnih matičnih ćelija kasnije u životu (matične ćelije iz pupčane vrpce održive su i 20 godina).

Ako su izabrali javnu banku, ona bi mogla da ih pokloni i drugima.

„Hiljade transplantacija koje spasavaju živote rade se svake godine korišćenjem matičnih ćelija krvi", kaže Leonard Zon, profesor pedijatrijske medicine na Harvardskoj medicinskoj školi i direktor Programa matičnih ćelija u Dječjoj bolnici u Bostonu.

Što se tiče rizika od odbacivanja ili infekcije, ćelije iz pupčane vrpce imaju prednost, dodaje Zon.

Ne treba im operacija povezana sa transplantacijom i mogu se samoobnavljati.

„Jedna krvna matična ćelija mogla bi da zamijeni 3.4 litara vaše krvi.

„Medicinski stručnjaci trenutno koriste krv iz pupčane vrpce za liječenje bolesti krvi ili za stvaranje crvenih krvnih zrnaca u stanjima kao što je anemija srpastih ćelija ili za liječenje leukemije", dodaje on, napominjući da se mogu koristiti i za liječenje rijetkih naslednih genetskih poremećaja.

Širom svijeta, sve više roditelja smatra da je bankarstvo krvi iz pupčane vrpce njihove bebe najbolji način da se obezbijedi budući pristup ovom potencijalno spasonosnom resursu, iako popularnost procedure uveliko varira od zemlje do zemlje.

Prema podacima baze Cell Trials Data, o kliničkim ispitivanjima napredne ćelijske terapije, stope bankarstva krvi iz pupčane vrpce najviše su u Americi - tri odsto krvi iz pupčane vrpce se svake godine skladište.

U Indiji se taj broj kreće oko 0.4 odsto, u Velikoj Britaniji samo 0.3 odsto, dok je u Francuskoj taj broj čak 0.08 odsto.

Vrijednost globalnog tržišta bankarstva krvi iz pupčane vrpce procijenjena je na milijardu evra u 2020, a očekuje se da će porasti na četiri milijardi evra u narednoj deceniji.

Za roditelje koji mogu priuštiti da privatno skladište krv bebe, odluka može biti laka.

Rizika nema prilikom skladištenja, a imali bi i direktan pristup savršeno usklađenoj krvi.

Neki, pak, tvrde da je kao zdravstveni resurs krv iz pupčane vrpce najmoćnija kada se koristi kao javno dobro, a ne privatno.

Prema Američkoj akademiji za pedijatriju, u privatnim bankama širom svijeta čuva se šest puta više jedinica krvi iz pupčanika u poređenju sa javnim bankama, ali su one izdale oko 30 puta više jedinica za terapeutsku upotrebu.

Profesor Zon ističe da su matične ćelije krvi izuzetno vrijedan resurs, što ne znači da je privatno čuvanje jedina opcija za pristup.

„Uvijek govorim roditeljima da, ako mogu da priušte, privatno čuvaju krv iz pupčanika, u suprotnom, nije potrebno", kaže on.

Dokle god javne banke rastu, a donacije postaju sve raznovrsnije, moguće je pronaći odgovarajući spoj ako vam zatreba, dodaje.

Zon apeluje na roditelje da budu realni u očekivanjima od privatnih banaka i da pažljivo biraju.

„U bilo kojoj proceduri u kojoj čuvate tkivo, ima šanse da se ono zarazi.

„Sposobnost zdravstvenog radnika koji čuva krv iz pupčanika je važna", ukazuje.

Roditelji moraju biti svjesni da krv iz pupčane vrpce vjerovatno ima ograničen rok trajanja i ne može se čuvati neograničeno dugo, kaže Zon.

U nekim zemljama, krv iz pupčane vrpce može indirektno da pomogne u rešavanju drugih problema, kao što je širenje „superbakterija" otpornih na antibiotike u bolnicama.

U Indiji su zabrinuti zbog porasta otpornosti na antimikrobne ljekove, a izbjegavanje operacije bi značajno koristilo, kažu stručnjaci.

„Bakterijske infekcije otporne na više ljekova (na koje antibiotici nisu djelovali) jesu ogroman problem kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantacijom koštane srži u Indiji", kaže Hariharan Periasami, naučnik u Istraživačkom centru Wockhardt za otkrivanje ljekova u Aurangabadu, u Maharaštri.

Pacijent zbog toga duže boravi u bolnici, usled čega rastu i troškovi, dodaje.

Infuzije krvi iz krvi pupčanika, s druge strane, nisu toliko rizične.

Neki stručnjaci upozoravaju da moć krvi iz pupčane vrpce ne treba precjenjivati.

Jedna studija o tvrdnjama privatnih kompanija za skladištenje krvi iz pupčane vrpce u Kanadi objavila je da ima „značajne pompe" u njihovom onlajn marketinškom materijalu, od preuveličavanja šanse da dijete treba da koristi krv iz pupčane vrpce, do obećanja kako se može koristiti.

Kanadska služba za krv, koja je finansirala studiju, kaže da su šanse da je djetetu potrebna krv iz pupčane vrpce između jedan prema 20.000 (0.005 odsto) do jedan prema 250.000 (0.0004 odsto).

U Indiji, vjerovatnoća da će vam zatrebati uskladištena krv iz pupčane vrpce u prvih 20 godina života procjenjuje se na 0.04 odsto do 0.005 odsto.

„Nije magična pilula koja liječi sve, a ipak se reklamira kao 'biološko osiguranje', što je pogrešno", kaže Somja Gupta, akušerka i ginekološkinja u lancu Klaudnajn bolnica u sjevernoindijskom gradu Gurugramu.

„Ako čuvate krv iz pupčane vrpce vaše bebe, što je 100 odsto podudaranja za njih, ali ako pokušavate da liječite rijetku bolest, njihova krv iz pupčane vrpce bi i dalje imala faktore koji izazivaju bolest, tako da se ne može koristiti."

Gupta je zagovornica javnih banaka, kojih je u Indiji vrlo malo.

„Hitno moramo da uspostavimo javne banke krvi iz pupčane vrpce", dodaje.

Roditelji u Indiji trenutno plaćaju ogromnu sumu za skladištenje krvi iz pupčane vrpce u privatnim bankama ili je odbacuju.

Podaci registra Indijskog društva za transplantaciju krvi i srži pokazuju da je u od 2012. do 2020. urađeno samo 60 nesrodnih transplantacija krvi iz pupčane vrpce.

U SAD-u, gdje su javne banke u izobilju, vodi se nešto drugačija debata oko krvi iz pupčane vrpce.

Može li se koristiti za liječenje određenih naslednih bolesti?

Nova nada?
Kada je Bertrand Majt imao dvije godine, dobio je infuziju sopstvenih ćelija krvi iz pupčane vrpce.

Patio je od stanja koje je uticalo na njegov mozak, kaže Metju Majt, Bertrandov otac i direktor Instituta za preciznu medicinu Hugh Kaul na Univerzitetu Alabama u Birmingemu.

Tačno stanje je utvrđeno je znatno kasnije.

Bertrand je bio prvi pacijent sa dijagnozom nedostatka NGLI1, složenog neurološkog poremećaja kome nedostaje enzim - N-glikanaza 1 (NGLI1).

„Ako mutacija ne utiče na krv iz pupčane vrpce, mislili smo da će ove matične ćelije popraviti neka oštećenja mozga, stvarajući funkcionalnu verziju enzima koji nedostaje.

„Čak i ako nije proizvodio enzim, nadali smo se da bi moglo privremeno zaustaviti ili preokrenuti gubitak bijele materije u mozgu", dodaje.

Infuzija je data kao dio eksperimentalne studije Džoane Kurcberg, profesorke pedijatrije na Univerzitetu Djuk 2009. godine, testirajući uticaj infuzija matičnih ćelija na djecu sa stanjima koja utiču na mozak.

Činilo se da su infuzije zaista pomogle Bertrandu, barem privremeno.

U periodu od dvije godine, MR skeniranje je pokazalo da nije došlo do daljeg gubitka bijele materije u mozgu.

Majt je primijetio i poboljšanje motoričkih sposobnosti sina.

„Sjećam se da je ponovo mogao da drži kašiku.

„Njegovo brbljanje bilo je sve jasnije i razumljivije iako ne govori, zaustavljen je period nemilosrdnog propadanja, što nam je kupilo vrijeme da dobijemo zvaničnu dijagnozu", priča on.

Bertrandu je dijagnoza pomogla dobije pravu njegu, liječenje, a produžila mu je život.

Ipak, dječak je preminuo sa 12 godina 2020. godine.

Ubrizgane ćelije ipak nisu mogle da ga izliječe, kaže Majt, pošto su imale iste mutacije, koje su i izazvale njegov poremećaj.

Iako je malo vjerovatno da će upotreba pacijentove krvi iz pupčane vrpce u ovim situacijama djelovati, jer će nositi iste genetske greške koje uzrokuju bolest, njihovo usklađivanje sa doniranom krvlju iz pupčane vrpce više obećava.

Jedno manje ispitivanje sprovedeno u Dječjoj bolnici Medicinskog centra Univerziteta u Pitsburgu koristilo je doniranu krv iz pupčane vrpce iz javnih banaka za liječenje 44 djece sa nizom od 20 nekanceroznih genetskih poremećaja, poput anemije srpastih ćelija, metaboličkih poremećaja, Hanterovog sindroma i imunih nedostataka.

Studija je pružila nadu da bi se infuzije darovane krvi iz pupčane vrpce mogle koristiti za liječenje širokog spektra pacijenata sa naslednim bolestima.

Za Gudipatija i Ražu, par u Teksasu, ova nada da će pomoći još jednom djetetu ih je i podstakla da daju sinovljevu krv iz pupčane vrpce.

„Vjerovali smo da je Kian došao na svijet kako bi napravio značajnu razliku u nečijem životu.

„Tako da nismo oklijevali i nismo željeli da ovaj dragoceni resurs završi kao biootpad", dodaje Gudipati.

Izvor BBC na srpskom