Uspjela je da pronađe magareće zaprege i probijala se ulicama grada na jugu Gaze dok su kontrakcije postajale sve jače.

Kada je stigla u bolnicu Al Helal Al Emirati, bila je deseta u redu i morala je da čeka tri sata prije nego što je uopšte mogla da uđe kod doktora. Još tri sata je prošlo prije nego što je prebačena u operacionu salu gdje je carskim rezom donijela na svijet ćerku Ginu.

Međutim, tada su se pojavili krvni ugrušci. Kako nisu bili dostupni kreveti za hospitalizaciju, vratila se u svoj šator, s namjerom da putuje do bolnice i nazad radi liječenja.

Zatim, dva dana nakon porođaja, bila je primorana da pobjegne iz svog improvizovanog doma kada su izraelske snage upale u Rafu. To je bio četvrti put da je Bahr, koja je porijeklom iz centralnog grada Deir al-Balah, morala da bježi zbog sukoba.

“Otkako je rat počeo, stalno vodimo borbu za opstanak, čak i za najosnovnije ljudsko pravo: donijeti dijete na svijet u bezbjednom okruženju,” rekla je Bahr (33) u telefonskom intervjuu za Fondaciju Tomson Rojters (TRF) iz Kan Junisa krajem maja.

“Nije to bio samo fizički bol, već stalna briga koja me mučila - da li će moje dijete biti dobro? Da li ću ja biti dobro?”

Bahr je među hiljadama žena koje su se suočile s bombama i mecima kako bi donijele život na teritoriju na kojoj je izraelska vojska ubila više od 38.000 ljudi otkako je prije devet mjeseci počeo rat sa militantima Hamasa u pojasu Gaze, prema podacima palestinskog ministarstva zdravlja.

Ofanziva je uslijedila nakon što su militanti predvođeni Hamasom 7. oktobra upali u Izrael, ubili oko 1.200 ljudi i oteli 250 talaca, prema izraelskim podacima.

Od tada je više od polovine od 2,3 miliona ljudi u Gazi potražilo utočište u Rafi, bježeći od ofanzive koja je uništila domove, škole i vitalnu infrastrukturu kao što su bolnice i klinike.

Više od 87.000 ljudi je povrijeđeno, a rijetke bolnice koje još funkcionišu bore se sa svakodnevnim prilivom povrijeđenih u izraelskim vazdušnim napadima.

Svjetska zdravstvena organizacija je u maju saopštila da je samo oko trećine od 36 bolnica i centara primarne zdravstvene zaštite u Gazi još djelimično operativno.

Izrael pravda napade na bolnice tvrdeći da Hamas koristi te ustanove u vojne svrhe - što osoblje bolnica i Hamas negiraju.

Za nove majke kao što je Bahr, porođaj u ratnoj zoni je samo prvi korak na traumatičnom putovanju obilježenom stalnim strahom i strepnjom.

“Improvizovani šator jedva nas štiti od vrućine ili lošeg vremena, a kamoli od stalnog straha koji nas obuzima. To nije mjesto za odgajanje djece, niti za oporavak nakon porođaja”, rekla je Bahr.

“Moje tijelo jedva da se oporavilo od porođaja, a sada se moram boriti da održim svoju ćerku u životu.”

UNICEF je saopštio da se majke u Gazi suočavaju sa “nezamislivim izazovima” u pristupu adekvatnoj medicinskoj njezi, ishrani i zaštiti prije, tokom i poslije porođaja.

“Trauma rata takođe direktno pogađa novorođenčad, uzrokujući veće stope neuhranjenosti, razvojne probleme i druge zdravstvene komplikacije”, rekla je Tes Ingram, ekspertkinja za komunikacije UNICEF-a, na konferenciji za novinare u Ženevi u januaru.

“Kada postajete majka, trebalo bi da slavite. U Gazi, to je još jedno dijete rođeno u paklu”, rekla je Ingram.

U maju je glavno porodilište u Rafi, gdje se Bahr porodila, prestalo s prijemom pacijenata.

Bolnica je zabilježila pad broja osoblja i pacijenata za više od 50 odsto otkad su izraelske snage ušle u Rafu u maju, rekla je Nahil Džarur, akušerka koja radi u toj bolnici.

“Pripremili smo mjesta za trudnice na podu da dobiju terapiju ili čak da se porode jer nije bilo dovoljno kreveta za njih”, rekla je i dodala da zbog borbi nedjeljama nije mogla da dođe u bolnicu.

Aurelija Godar, šefica medicinskih aktivnosti Ljekara bez granica u Gazi, rekla je da su mnoge žene prisiljene da se porode van formalnog medicinskog sistema.

“I dalje je izazov za mnoge žene, posebno u Rafi, da obezbijede pristup prevozu i bolnicama”, rekla je Godar za TRF.

Uprkos njihovim naporima, humanitarne organizacije se bore da pruže usluge za oko 2.200 žena koje se porode u Gazi svakog mjeseca, dodala je.

“Moja prijateljica je bila zarobljena na sjeveru i morala je da se porodi kod kuće”, rekla je Džarur. “Sama je u kupatilu presjekla pupčanu vrpcu makazama.”

Takođe je zabilježen porast spontanih pobačaja zbog nedostatka hrane i stresa od stalne opasnosti i raseljavanja, prema organizaciji ActionAid.

Godar je kazala da su pacijenti koji su bili u kritičnom stanju i na intenzivnoj njezi takođe izloženi riziku zbog naredbi za evakuaciju koji su značili da je medicinska oprema morala da se stalno premješta.

Ostale bolnice u Rafi, kao što su bolnica Abu Jusef al-Nadžar i Kuvajtska bolnica, prisiljene su da se zatvore zbog naredbi za evakuaciju.

Gladne bebe
Trauma za nove majke se nastavlja nakon porođaja dok pokušavaju da brinu o svojoj djeci usred nedostatka hrane, struje i drugih osnovnih potrepština.

Više od 495.000 ljudi u Pojasu Gaze suočava se s najtežim, ili “katastrofalnim”, nivoom nesigurnosti u vezi sa hranom, prema najnovijem izvještaju Integrisane klasifikacije faza bezbjednosti hrane (IPC), koja je inicijativa agencija UN, regionalnih tijela i humanitarnih grupa.

Izrael tvrdi da ne postavlja nikakva ograničenja za humanitarnu pomoć civilima u Gazi i optužuje Ujedinjene nacije za sporost u isporuci, govoreći da su njihove operacije nedjelotvorne.

Ljekova nema dovoljno, zbog čega su majke primorane da improvizuju dok brinu o bebama.

“Strah je konstantan. Hoće li ovaj domaći lijek pomoći? Hoću li pogoršati stanje? To nije vrsta straha koju bi majka trebalo da osjeća,” rekla je 23-godišnja Asma Salah Abu Džabal u intervjuu za TRF.

Ona je bila je prisiljena da na internetu pokuša da pronađe alternative za liječenje prehlade svoje četvoromjesečne ćerke.

“Ne možemo postati ljekari preko noći, očajnički tražeći odgovore na internetu”, rekla je.

Soad Al Masri, 19-godišnjakinja koja se nedavno porodila, opisala je izazove u brizi za svoju novorođenu ćerku Lajan u šatoru koji je nepodnošljiv zbog ljetnje vrućine.

“Mojoj ćerki je veoma teško u zimskoj odjeći koju smo posudili od komšija. Veoma je vruće i nema vazduha”, ispričala je.

Tražeći olakšanje, Masri često vodi ćerku do obale mora, nadajući se hladnom povjetarcu.

“Srce mi se cijepa svaki put kada vidim ćerku kako se muči da diše.”