„Ukoliko srpski jezik na popisu bude većinski, otvorićemo parlamentarni i društveni dijalog o konstatovanju ove realnosti i u najvišem pravnom aktu Crne Gore – njenom Ustavu“, rekao je Mandić za beogradski list Politika. Pravnici imaju jasnu poruku. To je, kažu, nemoguća misija.

Službeni jezik je Crnogorski, a procedura za izmjene Ustava je stroga, objašnjava u razgovoru za Televiziju E profesor i bivši sudija Ustavnog suda Blagota Mitrić. Prije svega, kaže, potrebno je da dvije trećine poslanika, odnosno njih 54, podrži predlog za promjenu Ustava.

“Što se tiče tehnike promjena, imamo nekoliko operacija. Naš Ustav spada u tvrde ustave i zahtijeva strogu i teško ostvarivu proceduru za promjene. Prvo imamo utvrđivanje Predloga za promjenu Ustava, gdje treba da glasa dvije trećine ukupnog broja poslanika. Ako se ne izglasa, novi predlog može da se podnese tek nakon godinu. Ako se usvoji predlog za promjenu, onda se ide na izglasavanje Akta o promjeni Ustava. To je pravna norma gdje se ide u promjenu amandmanima. Akt o promjeni zahtijeva istu proceduru. Glasove dvije trećine poslanika u Skupštini”, kazao je Mitrić.

Dodaje da aktuelna vlast trenutno jedva da ima nadpolovičnu većinu.

“Ukoliko uspiju u tome, onda Ustav propisuje da u slučaju promjene nekoliko članova, među kojima i član 13 Ustava – jezik i pismo, obavezno podliježu referendumu građana kao posljednjoj stepenici kojom se završava ta procedura, ukoliko su ispunjeni svi uslovi koje sam nabrojao”, navodi Mitrić.

A na referendumu, Mandićev naum moralo bi da podrži tri petine od ukupnog broja birača, što je preko 350 hiljada građana.
Da se Mandićeva inicijativa ne zasniva na rezultatima popisa, jer njih još nema, smatra profesor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i predśednik Crnogorskog PEN centra Adnan Čirgić.

“Možemo sumnjati u legitimitet najavljenih rezultata, s obzirom na to da Mandić njima u kontinuitetu manipuliše dajući komentare i najave kao da im unaprijed zna ishod, što nas zapravo vodi popisnome etničkome inžinjeringu koji se u Crnoj Gori sprovodi u cilju smanjenja broja Crnogoraca i onih koji se izjašnjavaju da im je crnogorski jezik maternji. Takav popis Mandiću treba samo kao formalno polazište da preko promjene Ustava na mala vrata provuče društvenu i državnu redefiniciju u pravcu desubjektivizacije Crne Gore, kako bi je u potpunosti potčinio Beogradu”, kazao je Čirgić za Televiziju E.

Profesor Blagota Mitrić podsjeća da je prema Ustavu, crnogorski jezik službeni, dok su u službenoj upotrebi, srpski, hrvatski, bosanski i albanski, kao jezici koji se koriste u sredinama gdje većina stanovništva pripada nekoj od tih nacionalnih zajednica.
“Mene više zanima, ne kao pravnika, nego građanina, čemu promjena jezika? Nismo mi valjda srpska država pa da nam bude srpski jezik službeni. Makar i da većina stanovništva govori tim jezikom, ovdje je riječ o službenom jeziku, a ne o tome kako govori neki pojedinac. Suština je u tome šta je zakonodavni organ utvrdio. Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski i tačka”, istakao je Mitrić.

Tu gdje je tačka, Mandić pokušava da stvari zarez. Između ostalog, i zato što, kako smatra Čirgić, pristupanjem Crne Gore Evropskoj uniji, crnogorski bi postao jedan od službenih jezika EU, a to, kako kaže, Mandićev gazda srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ne smije dozvoliti.

Svima osim šovinistima, dodaje Čirgić, jasno je: bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik jesu jezici zajedničkoga štokavskog sistema, među čijim govornicima nema komunikacijskih prepreka, ali svakome od tih govornika danas je jezik najprepoznatljivije obilježje po kojemu znamo iz koje države dolazi.

“Crnogorski jezik upravo je tako i standardizovan – kao jezik države Crne Gore, bez obzira na nacionalno izjašnjavanje govornika. Stoga je svako insistiranje na izmjeni ustavne definicije o crnogorskome kao službenom jeziku Crne Gore zapravo skopčano s negacijom ne samo crnogorskoga jezika no i Crne Gore kao države u kojoj se on govori. Kao što Crna Gora ima svoje zakone, tako je i njen službeni jezik standardizovan u Crnoj Gori. Taj je jezik i prepoznatljivo naše državno obilježje. Baš ga zato, kao i zastavu i himnu, četnik Mandić nastoji upodobiti prema potrebama tuđe države. Kad bi mu pošlo za rukom da uvede srpski kao službeni jezik, Mandić bi ukinuo pravo Crne Gore na sopstvenu standardizaciju jezika (mimo svih bivših YU država) i za službeni nam nametnuo jezik koji se standardizuje izvan Crne Gore, u Beogradu, spram potreba Srpskoga sveta”, kazao je Čirgić.
Pravnici nemaju dilemu da je riječ o političkom marketingu i da ne postoji mogućnost da se ispune svi uslovi za izmjene Ustava, makar kada je riječ o pomenutoj inicijativi Mandića.

Ipak, obaveza je, zaključio je Čirgić, svih društvenih činilaca u Crnoj Gori, jednako političkih kao i naučnih i kulturnih, da pruže otpor Mandićevoj inicijativi koja je, ma koliko da je zamagljuje koprenom lažne demokratije, u osnovi čisto šovinistička.

Izvor:standard