Ističe da kod nas i dalje važi taj momenat stigme, pritiska, da smo mala sredina, pa razmišljamo da li će nas psihoterapeut negdje sresti, da li će sve što iznesemo ostati povjerljivo, ili će neko saznati da smo pomoć za rješavanje problema potražili kod stručnog lica.

„U većini slučajeva oni parovi iz Crne Gore koji se odluče da zatraže pomoć u prevazilaženju bračne krize, preferiraju da to bude onlajn, fokusirajući se na terapeute iz regiona, kao na primjer iz Srbije i Hrvatske. Naše komšije iz regiona su po tom pitanju mnogo opuštenije, oni su uspjeli da normalizuju takav način rada na sebi, mnogo više nego mi“ rekla je Davidović.

Komunikacija je ključ
Kao najčešći problemi zbog kojih se bračni partneri obraćaju za pomoć kako kaže psihoterapeutkinja Lora Davidović su loša komunikacija, neprepoznavanje potrebe jedni kod drugih kao i prestanak njegovanja odnosa.

„Dolaskom djece i suočavanjem sa činjenicom da se porodica širi, kada sistem prolazi kroz promjenu, par zaboravi jedno na drugo, upadnu u mašinu i kolotečinu, prebace se na autopilot i fokusiraju se na odrađivanje zadataka, na preživljavanje, na vaspitanje, na zaradu, a partnerski odnos ostane negdje po strani“, rekla je Davidović.

Dodaje da je, još jedan od razloga što često bračni partneri imaju problem da uspostave granice prema svojim primarnim porodicama, određivanje pravila i vrijednosti koja su drugačija od vrijednosti njihovih roditelja.

"Ovdje mislim na primjere kada par odluči na koji način će vaspitavati dijete i na koji način će raspolagati svojim finanasijama. U tim situacijama roditelji sa jedne i druge strane se miješaju. Bračni parneri ne znaju da postave granice, onda se međusobno sukobljavaju i dolazi do problema u nihovom odnosu", pojašnjava Davidović.

A da li će par uspjeti da kroz terapiju prebrodi bračnu krizu ili ne, zavisi od više faktora.

"Prije svega zavisi od kvaliteta koje bračni partneri imaju, odnosno sa kakvim kapacitetima dolaze, koliku volju imaju da zajednički riješe problem. Iako partneri zajedno dolaze na terapiju nemaju uvijek istu volju za poboljšanjem. Nekada jedan partner nagovori drugoga ili ga ucijeni da zajedno učestvuju na terapiji, ali da taj isti ne vjeruje da može terapija imati ikakvog smisla", pojašnjava ona.

Žene iniciraju terapiju
Ono što je evidento jeste da najčešće žene iniciraju dolazak kod psihoterapeuta.

"Tokom karijere, samo sam jednom imala slučaj da je muškarac inicirao partnersko savjetovanje, uglavnom to budu žene. Nekad dovedu partnera, koji često ne zna zašto je tu, koji misli da njima niko ne može da pomogne, razmišlja na onaj staromodan način da njima niko ne može da kaže što će da rade", pojašnjava psihoterapeutkinja.

Ističe da uglavnom rezultat uspjeha zavisi od toga koliko su parovi posvećeni tom procesu, koliko imaju želju i volju, koliko njih dvoje imaju fundamentalne dobre osnove da bi prebrodili krizu koja je naišla.

"To je jedan od prediktivnih faktora, ali ako parovi nemaju dobar temelj, dobre navike jedno sa drugim, ne vjeruju u proces poboljšanja, i pri tom su došli do stadijuma da jedno prema drugom imaju izražene emocije poput mržnje, zavisti, to nijesu dobri prognostički faktori, a da li će prebroditi krizu, zavisi od više faktora, najviše zavisi od njih samih", kaže Davidović.

Seansa
Na pitanje na koji način teku seanse gdje bračni partneri pokušavaju da riješe bračnu krizu, Davidović odgovara:

"Partnersko savjetovanje je proces a održava se najčešće jednom nedjeljno, gdje parneri dolaze da terapeutu, kao trećoj osobi, iznesu sve ono što ih muči u odnosu. Terapeut im pomaže da se bolje čuju, razumiju, bolje komuniciraju, da jedno drugo počnu da vide, izmješteni iz konteksta u kojem su svakodnevno udaljeni od svih životnih izazova i problema", kaže Davidović.

Kazala je da partnersko savjetovanje ne mora da traje godinama, već je neki optimalan broj seansi od 15 do 20.

"Postavi se cilj i svake nedjelje kontinuitetom se radi posvećeno na tom odnosu i svakako se može doći do rezulatata", kaže ona.

Davidović je istakla da se pomoć porodičnog psihoterapeuta najčešće traži kako bi se prebrodile nove životne situacije, koje su nekada pozitivne, nekada negativne.

"Paradoksalno, postoje životni momenti koji zahtijevaju promjene u sistemu i potrebu da im se prilagodimo. Jedno od tih je dolazak prvog djeteta, pa onda druge životne situacije, kada se desi nenadana okolnost smrti nekih članova porodice, preseljenje, gubitak finansijske stabilnosti i tako dalje… U takvim situacijama, pomoć bračnog terapeuta može biti od velike pomoći, kako bi se partneri što prije adaptirali na određenu situaciju. A ako je problem već nastao, ako primijete da način na koji oni rješavaju tu situaciju nije dovoljan, da prevaziliazi njihove kapacitete, važno je potražiti pomoć", apeluje Davidović.

Ne čekati kraj
Poručuje da ne treba čekati da dođemo do onog da neminovno želimo da se razvedemo od partnera.

"Kada se dođe do onog trenutka da jedan partner hoće da nastavi život bez drugog, tada je već teško napraviti bilo kakvo poboljšanje. Uglavnom su to situacije manjka zajedničkog vremana, nedostatka seksualne želje, preljuba, nekada je to što imaju različite vrijednosti. Na primjer jedan bi želio više zajedničkog vremena, a drugi je više fokusiran na posao… Bilo koja vrsta nerazumijevanja i različitog pogleda na život, kada se partneri često svađaju i to utiče na njihov odnos, to je momenat da se jave", rekla je naša sagovornica.

Davidović kaže da uvijek savjetuje klijente da se posvete jedno drugom, privatizuju zajedničko vrijeme, da ne čekaju kad će djeca da porastu, kad će biti bolji uslovi, kad će biti više finansija, da ne čekaju kad će biti bolji uslovi da njih dvoje budu posvećeni jedno drugom, nego da to vrijeme stvaraju…

Dodaje da taj odnos nosi cijelu porodicu i da, ukoliko nije dobar, cijela kuća ne može biti na čvrstim osnovama.

Ona je ponovila da savjetuje da se pogodno vrijeme ne čeka već da se stvara, da svakodnevno pokazuju da im je stalo, da se malim koracima ide naprijed, ali svakog dana, i samo tako će se izboriti za svoj odnos.