Dodaje da je Crna Gora evropski rekorder u padu na ljestvici racionalnog i sekularnog razmišljanja u društvu. 

Tri aspekta
“Mi smo sa vrha ljestvice (nivo Finske i Holandije), za 20 godina pali na samo dno i po sekularnosti kulture smo u društvu Irana, Zimbavea, Tunisa i Libana. Ali da se ne zavaravamo, ljestvica povjerenja u institucije je odavno ovakva. Srpska pravoslavna crkva i njeno djelovanje je naišlo na savršeno plodan teren u Crnoj Gori”, ističe Cerović i dodaje da za to postoje tri psihološka aspekta. 

Kao prvi izdvaja to što je Crna Gora preplavljena anksioznošću koja je posljedica hijerarhizacije društva.

“Postoji stalna težnja za nadgornjavanjem i hijerarhijom, ali i strašno visok nivo tzv “uncertainty avoidance” elementa - težnje ka sigurnom, ka komfor zoni, ka izbjegavanju neizvjesnosti. Zato našim ljudima vjera daje savršen mehanizam - ako molitvom ili prilogom ili poslušnošću, pokorom i slično možete dobiti naklonost Boga, pa koji je bolji lijek za one koje je strah od neizvjesnoti i od nepredvidivosti života samog?”, pojašnjava Cerović.

Kao drugi aspekt desekularizacije društva ističe sistematično urušavanje obrazovnog sistema.

“Ko će to da se suprotstavi teologiji i srednjovjekovnim pogledima? Možda onih 5 ili 6 studenata koji se upišu na Fiziku? Oni treba u modernoj državi da naprave ravnotežu između uplašene svjetine koja se očajnički drži dogmatizma, koji je vrlo jasan i lagan za objasniti (Bog je sve stvorio, tačka!) i fizičkih modela? Da li se šalimo? Ako smo stvorili sistem koji tako efikasno i sistematično odbija cijele generacije od fizike, matematike i sličnih nauka, pa šta drugo preostaje nego da se praznina popuni raznim ravnozemljaškim i teološkim naklapanjima”, jasan je Cerović.

Treći razlog je, dodaje, vrlo efikasna zloupotreba identitetske kohezije i identifikacije. 

“Potreba koju imamo svi da se poistovijetimo i identifikujemo, da pripadamo nečemu, je oduvijek savršeno iskorišćavana od strane Crkve. Ova i ovakva Crkva vam nudi višestruku identifikaciju. Biti vjernik znači da ste ste istovremeno i pod obavezno i ideološki desničar, kao i pripadnik nečega što se naziva “srpstvo”: A jeste li ikad čuli za nešto slično? Francuz je Francuz. Švajcarac može biti i Francuz i Italijan i Njemac, ali srpstvo je vrlo inkluzivan pojam. Tom pojmu "srpstva" pripadate vjerom, ali može i teritorijom rođenja (rođeni ste na teritoriji “srpskih zemalja”) ili pripadnošću političkim partijama, ali i prostom odlukom ili “osjećajem” i tome slično… Da li postoji pojam "španstvo", da se njima objasni Baskijcima da oni nisu Španci, ali pripadaju "španstvu", pita Cerović.

Savršena koordinacija desničarskih i kleronacionalističkih snaga
Društvo u Crnoj Gori našlo se u ovoj situaciji zbog, kako kaže, degradacije institucija građanskog društva, sa posebnim akcentom na razaranju obrazovanja, kao i pasivnog odnosa institucija građanske države prema ofanzivi Crkve i teokratizaciji države.

“Ne smijemo zaboraviti da je Crkva izmislila skoro pa sve mehanizme persuazivnog, manipulativnog i iracionalnog usmjeravanja ljudi i njihovih sudbina. Internet i moderni mediji su samo dali platformu jednom psihološki savršeno efikasnom mehanizmu “obrtanja” mozga. Ako nemate društvenu protivtežu, prirodno je da se vratimo unazad. I to se i dogodilo”, kaže Cerović.

Dodaje da je u čitavom procesu bila važna i uloga politike.

“Savršena koordinacija desničarskih i kleronacionalističkih snaga (partija, medija, institucija) je urušila kulu od karata koju smo nazivali građanskim karakterom crnogorske države. Lavina klerofašizma se sjurila na teren na kome nije naišla ni na kakav politički otpor i ona prirodno teži etno klerikalizaciji nezrelog društva”, ističe sagovornik Analitike.

Ko će imati petlju da se suprotstavi akterima srednjovjekovne dogme
Ipak, ne gubi nadu da se postojeće stanje može promijeniti.

“Potreban je neko ko će imati petlju da se suprotstavi akterima srednjovjekovne dogme. Ako nema nikoga ko smije da stane na crtu litijaškoj koncepciji demokratije, onda i ne treba da očekujemo da će Crkva sama odustati. Kada smo zajedno sa grupom kolega (N. Redžepagić, M. Strugar, N. Boljević) na kratko usmjerili i podržali komunikaciju jedne naučne ustanove - Instituta za javno zdravlje - na samom početku pandemije, dogodilo se nešto neočekivano. Građani su, makar u jednom periodu, dobili jasnu, koherentnu, pravovremenu i naučno zasnovanu komunikaciju i po prvi put, u sred litija, u aprilu 2020, smo imali da je IJZ bio iznad SPC na ljestvici povjerenja, a direktor IJZ iznad mitropolita”, kaže Cerović.

Kako dodaje, to je, nažalost, bila lampica za alarm. 

“Koordiniranim naporima nekih medija, političara i Crkve je taj kredibilitet trebalo što brže umanjiti. Ali je to dokaz da nije nemoguće već da zahtijeva odlučnost i upornost”, zaključuje Cerović.