Dvije godine nakon masakra u cetinjskom naselju Medovina porodice svirepo ubijenih i dalje čekaju odgovor na pitanje ko je odgovoran za stradanje njihovih najmilijih. Institucije ćute drugu godinu, iako ignorisanje problema ne znači da on ne postoji.

Profesor dr Darko Marinković sa Kriminalističko-policijske akademije u Beogradu za Pobjedu upozorava da ako se „slučaj Borilović“ gurne pod tepih i izostane temeljna analiza malo što se može uraditi da se slično ne ponovi.

Njegov kolega sa Pravnog fakulteta u Podgorici, profesor i kriminolog Velimir Rakočević smatra u izjavi za naš list da smo za masovni zločin na Cetinju svi odgovorni, a ponajviše državni organi, prije svega Uprava policije.

– To što je Vuk Borilović nakon deset počinjenih ubistava eliminisan, kako Tužilaštvo tvrdi, policijskim metkom, ne znači da predmet treba staviti ad acta. Protiv njega se ne može pokrenuti postupak, ali predmet mora biti temeljno i profesionalno obrađen i rasvijetljen do detalja, sa svim materijalnim i ličnim dokazima i spisima – kaže profesor dr Marinković.

Izjave i ponašanje policije i tužilaštva nakon ovog zločina, prema njegovoj ocjeni, daleko su od objektivnih i samokritičnih i velikim dijelom nijesu ono što su očekivali neposredni svjedoci događaja, porodice žrtava i komšije, kao i cijela crnogorska javnost.

– Pokazali su se nedoraslim izazovu suzbijanja i rasvjetljavanja ovog tragičnog događaja, stvarno stanje stvari se fingira i prikriva, pa je malo vjerovatno da ćemo kao država i društvo izvući pouke za budućnost – kaže Marinković.

Dodaje da „slučaj Borilović“ nije samo incident, zbog čega, kako navodi, moramo biti spremni da se sa nečim sličnim sretnemo već sjutra. 

On smatra da mnoge „utajene činjenice koje indiciraju ili dokazuju greške policije i tužilaštva“ u ovom slučaju, moraju biti izložene naučno-stručnom sudu, pa na kraju i sudu javnosti, kako bi se našlo rješenje za njihovo prevazilaženje.

- Da li se zločin mogao spriječiti ili nije, to je pitanje za debatu i polemisanje, ali u konkretnom slučaju smatram da je počinjeno više propusta od strane nadležnih, kako prije zločina, tako u toku zločina i nakon zločina. Ne samo da je počinjeno više težih disciplinskih povreda službene dužnosti, već je izvršeno više krivičnih djela (činjenjem ili nečinjenjem) koja su u direktnoj i/ili indirektnoj vezi sa predmetnim zločinom – kaže Marinković.

On podsjeća da fenomen višestrukog ubistva, nažalost, nije novina u Crnoj Gori.

– Tokom devedesetih godina prošlog vijeka bilo je više njih pa se postavljaju pitanja da li je iz prethodnih slučajeva izvučena pouka, da li su analizirani uslovi i uzroci koji su doveli do tih zločina, da li je analiziran rad i postupanje policije, koje su bile greške i da li se nešto preduzelo u cilju njihovog prevazilaženja, na kraju i da li je policija dovoljno obučena za postupanje u ovakvim i sličnim situacijama – navodi Marinković. 

Masakr na Cetinju opravdano je problematizovao postupanje policije koja, po ocjeni porodica ubijenih, ali i javnosti, nije djelovala u skladu sa načelom hitnosti s obzirom da je protekao jako dug vremenski period od saznanja za zločin do njihove intervencije.

Darko Marinković

Kriminolog Velimir Rakočević potvrđuje da je zločin na Cetinju pokazao brojne slabosti crnogorske policije koje nijesu od juče nego datiraju unazad više decenija.

- Jedna od tih slabosti bio je i koncept koji je podrazumijevao da najteže slučajeve oružanog nasilja rješavaju isključivo SAJ ili PJP dok se lokalnoj policiji nije poklanjala pažnja u smislu permanentne obuke i dobre opremljenosti – navodi Rakočević.

Masakr na Cetinju je razotkrio da policajci nijesu imali osnovnu opremu, naoružanje za suprotstavljanje opasnom ubici.

- Bez dugog naoružanja, zaštitnih prsluka, šljemova i ostale opreme bili su laka meta za napadača. Kada se tome još doda da je većina njih zaboravila kad je imala bojevo gađanje, onda je jasno zbog čega je služba sporo i neefikasno reagovala čekajući specijalce iz Podgorice – pojašnjava Rakočević.

On navodi da ima saznanje da je rukovodstvo policije izvuklo pouke iz tragičnog događaja na Cetinju i preduzelo aktivnosti na planu jačanja obuke i opremanja policajaca, ali da je to trebala biti redovna aktivnost.

-To svakako nije dovoljno, ali je bitno zbog toga što se više nikad ne smije desiti da policajci nemaju elementarne uslove za sve vrste obuke i da im nedostaje osnovna oprema – zaključuje Rakočević.

Govoreći o odgovornosti, kriminolog Rakočević smatra da smo za masovni zločin na Cetinju svi odgovorni, a ponajviše državni organi, a u prvom redu policija.

- Da je postojala krivična ili disciplinska odgovornost vjerovatno bi nakon toliko vremena neko odavno bio procesuiran – kaže on.
Insistira na tome da se oda počast lokalnim policajcima koji su uz pomoć građana uradili sve što su bili kadri, ali nijesu uspjeli spasiti ljudske živote.

Kaže da se svi jako loše osjećamo zbog toga što je predugo trajalo sijanje smrti po prijestonici bez efikasne pomoći organa reda.

- Nakon najtežeg zločina u našoj novijoj istoriji mislim da je najmanje što su mogli da urade čelinici MUP-a da podnesu ostavke kao moralni čin, ali smo kao društvo još uvijek daleko od toga – smatra Rakočević.

Ubica iz Medovine je bio lovac i imao je registrovano oružje i municiju.

Insitucije još nijesu dale odgovor kako je moguća situacija da je Vuk Borilović ostao naoružan godinu prije zločina, a nakon što je uhapšen zbog nasilničkog upada u dvorište kuće svog nadređenog. Polupao mu je automobil, kamenjem gađao kuću i u fizičkom obračunu teško povrijedio svog pretpostavljenog.

Ova činjenica, po ocjeni Rakočevića, ukazuje da nam je u oblasti efikasnije kontrole posjedovanja oružja osoba koje su ranije bile u kaznenoj evidenciji neophodan ozbiljniji pristup.

- Ove povremene akcije policije u kojima se zaplijeni oružje, dovoljne su da se samo mala količina oružja oduzme – navodi on.

Da je poštovan zakon, kaže Rakočević, ubici sa Cetinja ne samo da je moralo biti oduzeto oružje već mu je morala biti i oduzeta sloboda kretanja.

- Ključna stvar je da se sve baze podataka o izvršiocima krivičnih djela u kojima je korišćeno vatreno oružje, a koje vode državni organi ažuriraju i razmjenjuju da bi se blagovremeno reagovalo i oružje oduzelo prije izvršenja krivičnog djela – ističe on.

Velimir Rakočević

Prema zvaničnom nalazu Tužilaštva, krvavi pir Borilovića je zaustavio i usmrtio policijski metak. Osim policijskih, u Borilovićevom tijelu pronađena su i četiri zrna od metaka ispaljenih iz „civilnog“ pištolja.

Tužna realnost je da je policija čekala da se građani Cetinja samoorganizuju i sami pokušaju da se odbrane od pomahnitalog ubice.

Ubistvo iz pomame

– Događaj na Cetinju u pomahnitalom pohodu Vuka Borilovića u kriminološkoj teoriji se klasifikuje kao ubistva iz pomame – kazao je kriminalista Darko Marinković.

On pojašnjava da kriminološka nauka pod terminom višestruka ubistva podrazumijeva ubistva više lica od strane jednog učinioca, mada se njime najčešće opisuju masovna i serijska ubistva koja vrši jedna osoba i tokom kojih se veći broj ljudi lišava života (bilo tokom jednog događaja ili tokom dužeg perioda vremena).

U zavisnosti od načina i vremenskog okvira višestruka ubistva se mogu svrstati u tri kategorije: masovna ubistva, serijska ubistva i ubistva u stanju pomame (en. spree killing).

-„Spree killing“ je pojam iz engleskog jezika i široko se koristi u anglosaksonskoj literaturi, koji se teško može adekvatno prevesti na naš jezik i najviše odgovara pojmu pomame, suženja svijesti. Ubica iz pomame izvrši više ubistava na različitim lokacijama, u vremenskom periodu od nekoliko minuta ili sati, do nekoliko dana. Za razliku od serijskih ubica, njegova ubistva su posljedica jednog psihološkog okvira, suženja svijesti ili pomračenja uma, stanja pomame, uzrokovanog raznim endogenim ili egzogenim faktorima. U krvavom pohodu ubica iz pomame ide od jedne do druge žrtve i likvidira ih - često mu njihov identitet nije od značaja, on ubija svakog na kog naiđe, ali nekada to mogu biti i lica prema kojim ima lični odnos – pojašnjava profesor dr Marinković.

Institucije su zakazale

Informacije iz medija i javne glasine o zločinu na Medovini, ali i o svim drugim slučajevima tužioci su obavezni da ispitaju, kazao je profesor dr Darko Marinković.

– Nadležni tužilac dužan je provjeriti, naloživši policiji da prikupi potrebna obavještenja i provjere glasine/pogovaranja – pojašnjava Marinković.

Analizirajući slučaj masakra na Cetinju, kriminalista Marinković je koristeći podatak iz medija da se u Cetinju „priča“ da je Vuk Borilović imao zdravstvenih problema i da je liječen kod ljekara-specijaliste psihijatra, kazao da je postupajući tužilac imao obavezu da naloži policiji da provjeri i utvrdi tačno činjenično stanje kada je u pitanju konstatacija da je izvršilac ranije psihijatrijski liječen.

– Ako je liječen, da li je i ko izvršio uvid u njegov zdravstveni karton? Od kada i gdje je liječen, koji ljekari su ga liječili? Koje dijagnoze su u pitanju? Da li je ta vrsta provjere zvanično evidentirana i da li se akt nalazi u spisima predmeta – samo su neka od pitanja kojima se tužilac trebao baviti.

Obaveza tužilaštva je bila i da ispita od kada je Borilović, za koga se priča da se bavio lovom, imao oružje, da li je ono bilo legalno i da li je prilikom pretresa kuće nađeno još oružja ili djelova oružja i municije.

U slučaju da je Borilović imao legalno oružje, moralo se utvrditi kada je podnio zahtjev za nabavku oružja, da li su ispoštovane sve zakonom propisane procedure.

Postavlja se pitanje i da li je policija vršila terensku provjeru za Vuka Borilovića, a ako jeste da li postoji izvještaj ili zabilješka o tome. Bitno je utvrditi i da li je danom podnošenja zahtjeva za nabavku oružja, Borilović „prolazio“ kroz operativne i kaznene evidencije. Neophodno je ispitati i da li je danom podnošenja zahtjeva za nabavku oružja, imenovani već imao konstatovanu dijagnozu od strane psihijatra/psihologa i da li se u spisima nalazi ljekarsko uvjerenje da je sposoban da posjeduje oružje, kada i gdje mu je ono izdato, ko ga je potpisao, koji psihijatar/psiholog ga je pregledao?

Kada i gdje je kupljeno/prodato oružje sa kojim je Borilović izvršio zločin? Da li su tom prilikom ispoštovane sve procedure u vezi sa prodajom/nabavkom i registracijom oružja – kaže Marinković.

U konkretnom slučaju, kako pojašnjava Marinković, nadležni službenici MUP-a su u obavezi da pokrenu upravni postupak u vezi sa naprijed navedenim radnjama i utvrde tačno činjenično stanje. Takođe, kako je naveo, zakon takvu mogućnost ostavlja i Upravnoj inspekciji.

– Kao ne manje bitno – „priča se“ da je Borilović bio lovac. Da li je stvarno bio lovac, od kada se bavio lovom, da li je registrovan u lovačkom udruženju i od kada? Po statutu i zakonu, da li su lovci – članovi udruženja obavezni da idu na periodične ljekarske preglede, ako jesu - da li je ta odredba poštovana – samo su neka od pitanja koje je tužilaštvo moralo ispitati – kaže Marinković.

Tako dobijene podatke, kako pojašnjava Marinković, trebalo je upariti sa podacima iz medicinske dokumentacije gde je liječen i gdje je izdato ljekarsko uvjerenje za nabavku oružja.

On ističe da zakon propisuje da je zdravstvena ustanova dužna da po saznanju o promjeni zdravstvenog stanja lica kome je izdala uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, a koje utiče na zdravstvenu sposobnost za držanje i nošenje oružja, odmah o tome obavijesti Ministarstvo.

Izvor:Pobjeda