Zanimljivo je kruženje vode u prirodi. Pojavi se, ispari, pretvori se u vodu, pa kao kiša opet na zemlju. Čudo prirode, rekli bi. Ali ni približno to nije interesantno i mistično, kao kruženje novca u svetosavlju.

Novac se prvo pojavi kod običnih ljudi. Onda ih sretnu popovi i objasne im da treba da budu vjerujući, idu u crkvu, slušaju i daju priloge. Tada će biti zdravi, grijehovi će im biti oprošteni i sigurno će ići u raj. Nije obavezno ostaviti pare kod ikone i kupiti svijeću, ali valja se. A i Bog sve vidi. Tada se uzmu zadnji euri iz kuće ne razmišljajući je li ostalo đeci za ljeb i vareniku, je li plaćena struja i kirija. Daje se za veselje i za tugu, osveštavaju se kuće, poslovni prostori i automobili. Stotine hiljada, onih koji imaju ili koji nemaju, vjerujućih, izmanipulisanih i uplašenih, daju pare crkvi.

Onda novac ide dalje. Više je načina na koji popovi ulažu novac, da bi se uvećan vratio. Dio ide u gradnju novih crkava. Nove crkve dovode nove vjernike, a oni donose nove eure. Jedan dio ide za gradnju stanova, hotela i prodavnica i te se pare najbrže vraćaju. Dio ide kao pomoć onima koji loše žive, a oni će kao zahvalnost te pare vratiti nazad. Daju pare i bolnicama, naravno očekujući da će svi koji u njima ozdrave, prilog donijeti crkvi. Ulaže se u crkvene knjige, kalendare, ikone, suvenire… Narod kupuje, porez se ne plaća. A najbolje je ulaganje u političare. Po mogućnosti u više njih. Tu su pare sigurne i najbrže se vrate. Nestali su Bog, ljubav, vjera, sloga…

Tako je svetosavlje napravilo jedno ”Božije čudo”. Što crkva više daje(ulaže), više joj se vraća. A narod ide u crkvu, sluša popove, vjeruje da će u raj, boji se kletvi i Božije kazne. I nosi pare.

I nama treba Božije čudo. Da prepoznamo one koji manipulišu na grbači naroda, bave se biznisom, politikom i posrbljavanjem. Treba nam čudo koje će narodu otvoriti oči, očistiti glavu i razbistriti um. Primičemo li se tome ili ćemo još dugo gledati proces kruženja eura kroz svetosavlje?

Autor:Vukašin Perović

Izvor:Aktuelno.me