Svaki put kada Ukrajina nešto dobije u svom nastojanju da odbije ruske osvajače, neka dobronamjerna duša sugeriše da je možda došlo vrijeme za pregovore o prekidu borbi.

Ako bi Rusija bila u stanju da osigura ukrajinsku neutralnost i zadrži Krim i neke od pograničnih područja koje je Vladimir Putin anektirao, ruski predsjednik bi mogao da sačuva obraz i prekine svoju specijalnu vojnu operaciju, tvrde oni.

Zagovornici pregovora tvrde da je malo vjerovatno da će Ukrajina ikada povratiti teritoriju koju je Moskva već pripojila, a mirovni sporazum bi zaustavio ubistva i razaranja.

Ako Kijev pristane da ostane van NATO-a kao dio sporazuma, to bi smanjilo tenzije i postavilo teren za budući sklad.

Četiri su razloga zašto je ovo loša ideja, ističe Volter Klemens, saradnik Dejvis centra za ruske i evroazijske studije Univerziteta Harvard i profesor političkih nauka na Univerzitetu u Bostonu, u analizi za Centar za evropske analize.

Prvo, ni Putin ni njegovi spoljnopolitički savjetnici nijesu odustali od svog cilja da vaskrsnu carsko/sovjetsko carstvo kakvo je postojalo od 1780-ih do 1980-ih. Izvor današnjih nevolja nije bila ekspanzija NATO-a, već imperijalne ambicije Moskve.

Pauza u ukrajinskom ratu bi omogućila Kremlju da obnovi ruske snage i, nakon što se NATO i Kijev opuste, obnovi svoj napor da zauzme cijelu Ukrajinu i pređe na Moldaviju, baltičke države i druga mjesta u Moskvi u „bliskom inostranstvu“.

Drugo, obećanje Kremlja o nenapadanju ne znači ništa. SSSR je 1945. potpisao Povelju UN o zabrani rata osim u samoodbrani ili radi kolektivne bezbjednosti.

Prethodno se protokolom Litvinov iz 1928. Moskva odrekla rata kao instrumenta nacionalne politike – što je ignorisano 1939. kada se Staljin pridružio Hitleru u invaziji na istočnu Evropu.

U skorije vrijeme, Kijev je pristao da prenese svoje nuklearno oružje iz sovjetske ere Rusiji i pridruži se Ugovoru o neširenju nuklearnog naoružanja 1994. u zamjenu za uvjeravanja Moskve, Vašingtona i Londona da će poštovati nezavisnost i granice Ukrajine, što je više puta prekršeno.

Treće, nijedan mirovni sporazum sa Putinovim režimom ne može da obezbijedi pravdu za ratne zločince. Dokle god Putin ostaje na vlasti, on ne može i neće biti kažnjen, niti će dozvoliti da se njegovi zločinački saradnici suoče sa pravdom.

Ruski predsjednik i njegovo okruženje pokrenuli su ničim izazvan rat i kidnapovali najmanje 20.000 ukrajinske djece, kao i bezbroj odraslih, a Međunarodni krivični sud (MKS) izdao je naloge za hapšenje Putina i Marije Lvove-Belove, njegove komesarke za prava djeteta.

Međunarodno pravo ne daje „imunitet šefu države“ za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili genocid.

Rimski statut kojim je uspostavljen MKS precizira da „službeni položaj šefa države ili vlade, člana vlade ili parlamenta, izabranog predstavnika ili vladinog zvaničnika ni u kom slučaju ne oslobađa osobu od krivične odgovornosti“.

Četvrto, sve dok Putinov režim opstaje, Rusija neće priznati niti platiti štetu koju je nanijela Ukrajini.

Šteta za privredu kroz uništavanje objekata, infrastrukture, stoke, izgubljene godine BDP-a, oštećenje resursa i svih osnova rasta i blagostanja ostala bi nenadoknađena, uz devastaciju prirodne sredine, a da ne govorimo o kulturno uništavanje muzeja opljačkana pozorišta i uništene koncertne sale.

Računi za ovu odštetu iznose više od bilion dolara – ogroman teret, ali za Rusiju podnošljiv prodajom nafte i gasa, na isti način na koji je Irak platio svoju invaziju na Kuvajt.

Da bi Rusija ispunila svoje obaveze za ove odštete, Putinov režim prvo mora da bude zamijenjen reformističkim Rusima i/ili međunarodnom administracijom.

Kao i u Njemačkoj i Japanu poslije 1945. godine, rusko društvo mora biti gurnuto ka demokratiji.

Kao što je Elena Davlikanova istakla istinsko pomirenje sa Ukrajinom i Zapadom će zahtijevati duboku promjenu u Ruskoj Federaciji i mogle bi da prođu generacije da se promijeni preovlađujući način razmišljanja.

Sve dok takve reforme i promjene ne zažive, Rusija će vjerovatno zadržati svoje imperijalističke ambicije.

Insistiranje na demokratskim reformama u Rusiji je od suštinskog značaja za izbjegavanje trajne nesigurnosti.

Ljudi dobre volje ne bi trebalo ni da razmišljaju o pregovorima o nekom kompromisu sa sadašnjim ruskim diktatorom.

Izvor: Aktuelno