Iako je od početka karijere pobrala simpatije kolega i fanova, o njenom privatnom životu se malo zna. Sada su njene komšije iz centra Ljubljane, otkrile kakva je privatno, ali i kroz kakve je probleme, nažalost, prolazila posljednjih godina.

“Senida je super djevojka. Jako mi je drago i svi smo ponosni što je uspjela i što je popularna ne samo kod nas već i u regionu. Zaslužila je. Skroz je prirodna i, iako na televiziji djeluje hladno, u privatnom životu je potpuno drugačija priča. Stalno ide u centar i šeta, uvijek nosi neku široku odjeću. Uvijek popriča sa svima koji joj priđu, pozdravi se i slika. Viđam joj ponekad i dečka. Djeluju baš zaljubljeno, ovde se i ne kriju. Drže se za ruke, ljube se, kao i sav normalan svijet. Ona često putuje u Crnu Goru kod njega. Kod nje je stalno i sestra, nerazdvojne su i ona je najzaslužnija što ljudi sad znaju ko je Senida”, rekao je mladić iz komšiluka Kuriru, dok je komšinica otkrila i neke potresne detalje iz pjevačicinog privatnog života:

“Njoj je otac poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći kad je bila mala. Majka joj je tad bila teško povrijeđena, a sestra je ostala u komi. Ona je, sva sreća, tad prošla bez povreda. Njoj je ta tragedija obilježila život. Mislim da se nikad od nje nije oporavila u potpunosti. Prije desetak godina, mislim da je ona tad imala 27, ostala je i bez majke, koja joj je bila najveći životni oslonac i podrška. To je baš teško podnijela. Bila se zaključala u stanu i mjesecima nije izlazila iz kuće. Jako su bile vezane, a Senida danas toliko liči na pokojnu majku da je to nevjerovatno. Kao da su bliznakinje. Kad nju vidim, kao da joj vidim majku”.

Poslije spektakla na Tašmajdanu, Senida je odgovorila da su joj te večeri najviše nedostajali članovi njene familije. 

“Nedostaje mi familija koja već neko vrijeme nije tu. Ali tu su, bili su prisutni svakako”, rekla je pjevačica tada, pokazujući u nebo.

Senidah je jednom prilikom govorila o neizmernoj tuzi zbog gubitka majke:

“Od njene smrti je prošlo deset godina. Nije lako. Ni danas nije lako. Tada misliš da nećeš preživjeti, ako se njoj nešto desi, idem i ja za njom, ali ono, tu si, ideš dan za danom. Kao lakše je, ali sjetiš se uspomena i pitaš se: “Gdje je ta osoba? Gdje je ta osoba i zašto je nema?” Nije lako, pogotovo kada imaš teže dane. Baš je teško, ali ne smiješ da se prepustiš tim momentima. Puno toga mi je ostalo od mame. Ona je stalno meni govorila da sam ja posebna. Da sam savršena. Neka rođaka onda kaže: ‘Niko nije savršen’ Moja mama kaže: ‘Moja Senida jeste’. Ja sam njoj bila super. Znala je da mi kaže da sam se popravila i onda ja znam da sam se ugojila. Bila mi je prijateljica, mogle smo da se smijemo i sve, ali čim me pogleda, nisam smjela da pisnem. Čak ni u 27. godini, nisam smjela da pisnem, to je bilo prije nego je preminula”, ispričala je Senida u intervjuu za emisiju “Pop tok”.