Ali, šta će se desiti nakon što prođe trenutno oduševljenje aktuelnim nobelovcem? Da li će Manro, ostali Nobelovi lauerati i njihova djela biti vrijedni pomena i mnogo godina kasnije?

Književnik i publicista Andrej Nikolaidis, dramaturg Vasko Raičević i kulturolog i profesor teorije kulture na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Ratko Božović, koji su pristali da za Pobjedu govore o (van)vremenskoj vrijednosti Nobelove nagrade za književnost, slažu se da je uticaj lobiranja i političke od presudnijeg značaja za dodjelu Nobela nego sama vrijednost autorovog djela. S druge strane, ne dijele isto mišljenje o tome da li su svi Nobelovci zavrijedili nagradu Švedske akademije.

Ideološka paradigma

Andrej Nikolaidis smatra da Nobelova nagrada danas zaista promoviše najvrjednije književne autore, ali pod uslovom da se uklapaju u vladajuću ideološku paradigmu. Po tome se, smatra Nikolaidis, ne razlikuje od bilo koje druge nagrade.

- Ako ste odveć lijevo ili odveć desno, odveć komunista ili odveć hrišćanin ili musliman, tu nagradu nećete dobiti. Svakako pomaže ako ste disident: naravno, ne ako ste disident vladajućeg sistema – Snouden ili Asanž neće dobiti Nobela za mir, niti će, poput Čerčila, dobiti Nobela za književnost sve i da napišu genijalnu autobiografiju, fiction, non-fiction, štagod – objasnio je Nikolaidis.

On smatra da ne postoje objektivne liste „najboljih knjiga svih vremena“ ili „najboljih knjiga danas“, iako se mnoga književna djela reklamiraju pod ovim etiketama. Ono što je u jednom trenutku veliko, u drugom momentu možda neće postojati, tako da je uvijek potrebno imati na umu da se svaka nagrada, pa i Nobel, koristi u marketinške svrhe.

Osim ako živite u Crnoj Gori, gdje ne postoji tržište, a uskoro neće postojati ni izdavači, jer je prethodna vlada briljantnim potezima crnogorsko izdavaštvo vratila natrag u 1996., dok je aktuelna vlada više posvećena izgradnji hramova nego jačanju infrastrukture nacionalne književnosti. Crnogorska književnost se kreće ka tome da će svi pisci za života dobiti sve nagrade. Na koncu će broj pisaca biti jednak broju nagrada, i svi će biti najbolji i najveći – rekao je Nikolaidis.

Bez promašaja

Vasko Raičević dijeli mišljenje da se Nobel snažno koristi u marketinške svrhe, a da je slava koja prati nagradu manje važna od svih čitaoca koje može privući. Smatra da je danas najveći značaj nagrađivanja umjetnika u osvajanju medijskog prostora za umjetnost, što je veliki izazov u vremenu konzumerizma u kojem živimo.

- Nobelova nagrada je najveća reklama književnosti. To je naročito važno danas, jer je književnost izgubila elitističku poziciju koju je nekad imala. Uprkos tome što je nijesu dobili mnogi značajni pisci, teško bih za nekog od pisaca mogao reći da je promašaj – naznačio je Raičević.

On je ocijenio da je ideološki momenat jako prisutan kada je u pitanju dodjela Nobela, a najveća mana ove nagrade, prema njegovim riječima, odnosi se na činjenicu da se ponekad sasvim očigledno dodjeljuje po „regionalnom ključu“. Nobel nije dodijeljen mnogim značajnim piscima upravo zbog vrednovanja na političkoj ravni.

Velika sagrešenja

Ratko Božović je uvjeren da danas ništa u nagrađivanju nije odmaklo od politike i političkog determinizma, a da je društvo zaboravilo na francuskog filozofa Žan Pol Sartra koji je kao filozof egzistencije i čovjek slobode bez dvoumljenja odbio da primi Nobelovu nagradu. Za razliku od Raičevića i Nikolaidisa, Božović ne smatra da je Nobelovu nagradu za književnost zaslužio svaki dosadašnji lauerat.

Nobelova nagrada za književnost nije umakla vanumjetničkim kriterijumima i velikim sagrešenjima koja se ponavljaju. Mnogi nobelovci iz oblasti književnosti gotovo da su zaboravljeni. Oni ne postoje u kulturi pamćenja savremenog svijeta. Zaista, teško je reći da li je više onih koji su zaslužili da budu nagrađeni od onih koji nijesu zaslužili da budu nagrađeni – istakao je Božović.

On je objasnio da nagrada postaje sporna sa stanovišta vrednovanja kad je, primjera radi, nijesu dobili Lav Tolstoj, Džejms Džojs i Marsel Prust. Kao velike probleme ističe lobiranja, političke uticaje i zanemarivanje autora koji govore i pišu na jezicima „malih“ naroda.

- Tu već ne postoji ravnopravno vrednovanje sa jezicima i književnostima dominantnim u svijetu. Miroslav Krleža je komotno mogao da se okiti ovim priznanjem baš kao naši pisci kao što su Danilo Kiš, Borisav Pekić ili Mirko Kovač, samo da im se „književna kolijevka“ nalazila u velikim nacijama – rekao je Božović.

Sud vremena

Uprkos značajnim manama koje se mogu uočiti kada je u pitanju dodjela Nobela, Vasko Raičević ne smatra da veličina djela nekog važnog umjetnika neće biti umanjena i ako mu se ne dodijeli Nobelova nagrada.

- Idealno bi bilo da mjera bude jedino vrijednost određenog djela, ali događa se da savremenici nekog značajnog pisca ne uoče njegovu vrijednost, nego to uspiju tek neke buduće generacije. Zato mislim da tu ništa posebno ne treba preduzimati, već prepustiti sudu vremena. Nagrade umjetnicima olakšavaju život, ali u konačnom sudu o njihovom djelu nemaju veliki značaj – zaključio je Raičević.

Jasno je da u Nobelov kanon nisu ušli mnogi umjetnici, koji su to zaslužili svojim životom i djelom. Zbog toga je važno odoljeti nasrtajima izdavačkih kuća, medija i popularnih kritičara, koji grade hramove i podižu biste savremenim nobelovcima. U suštini, politika, ta najstarija „krojačica“ ljudske istorije, zadužena je i za sadašnji trenutak u oblasti književnosti. Dok ona kroji Nobelovce, čitaoci, koji uspješno odolijevaju njenim nasrtajima, stvaraju okvir za vanvremensku književnost koja nikada nije bila, niti će biti, istinski određena mjerom kao što je Nobelova nagrada.

Nagrađen „kanadski“, a ne ruski Čehov

Ratko Božović je istakao da se Nobel mora na neki način smatrati spornom nagradom, zbog mnogobrojnih majstora književne riječi koji nikada nijesu bili nagrađeni ovim priznanjem. Smatra da ovogodišnji lauerat, kanadska književnica Alis Manro slikovito govori o prirodi Nobelove nagrade.

- Ovogodišnja dobitnica Alis Manro, čija je odrednica „kanadski Čehov“, što znači da joj je posebna vrijednost što liči na Čehova, a Čehov, velemajstor baš u književnom rodu koji je nagrađen, nije dobio Nobelovu nagradu. Valjda i to nešto govori – rekao je Božović.

(Izvor:Pobjeda)