Pored nje je bio pladanj sa čili cvrčcima, verzijom omiljenog singapurskog jela - prženi blatni rakovi natopljeni u slatkom čili sosu - samo sa bubama.

Izgledao je kao i bilo koji drugi švedski sto, sem što su glavni sastojci u svakom jelu bili: cvrčci.

U redu su stajali i žena koja je na tanjir obazrivo vadila pržene korejske pirinčane nudle prelivene mljevenim cvrčcima i muškarac koji nije prestajao da zapitkuje mladog kuvara.
Očekivali biste da će gosti uživati u ovoj gozbi.

Na kraju krajeva, bili su među više od 600 naučnika, preduzetnika i ekologa iz čitavog svijeta koji su se sjatili u Singapur u sklopu misije da načine insekte ukusnim.

Ime konferencije sve govori - „Insekti koji će prehraniti svijet".

Međutim, opet ih je više privlačio švedski sto koji se nalazio pored trpeze od insekata.

Bila je to uobičajena ponuda, tvrdili bi neki: svježe ulovljeni baramundi začinjen limunskom travom i limetom, grilovana rozbratna sa džemom od luka, kari od kokosa sa povrćem.

Nekih dvije milijarde ljudi, oko četvrtina svjetske populacije, već jede insekte u sklopu svakodnevne ishrane, prema Ujedinjenim nacijama.

Trebalo bi da im se pridruži još više njih, ako je suditi po sve većem plemenu poklonika buba koji zagovaraju insekte kao zdrav i zeleni izbor.

Da li je mogućnost spasavanja planete dovoljna da navede ljude da isprobaju odbojne bube?

à la insekti

„Moramo da se posvetimo tome da ih načinimo ukusnima", kaže njujorški kuvar Džozef Jun, koji je osmislio jelovnik zasnovan na cvrčcima za konferenciju, zajedno sa singapurskim kuvarom Nikolasom Louom.

Događaj je imao dozvolu da koristi isključivo cvrčke.

„Ideja da su insekti održivi, puni hranljivih sastojaka, mogu da riješe nestašicu hrane, i tako dalje" nije dovoljna da ih učini prihvatljivim, a kamoli poželjnim, dodao je on.

Studije su pokazale da samo šest cvrčaka zadovoljava dnevnu potrebu jedne osobe za proteinima.

Njihovo uzgajanje traži manje vode i zemljišta, u poređenju sa stokom.

Neke zemlje su dale podsticaj ishrani od insekata, ako ne i pritisak.

Singapur je nedavno odobrio 16 tipova buba, među njima i cvrčke, svilene bube, skakavce i medonosne pčele, za ishranu.

On je među šačicom zemalja, poput Evropske unije, Australije, Novog Zelanda, Južne Koreje i Tajlanda, koje regulišu ono što je i dalje industrija jestivih insekata u začetku.

Procjene vrijednosti industrije variraju od 400 miliona dolara do 1,4 milijarde dolara.

Tu na scenu stupaju kuvari kao što je Nikolas Lou, koji su morali da pronađu način da „razlože" insekte kako bi mogli da kuvaju s njima, zato što ljudi nisu uvijek raspoloženi da ih isprobaju „u njihovom originalnom obliku".

Za potrebe konferencije, Lou je rekonstruisao popularnu laksu kad je zamijenio uobičajene riblje krokete sa faširom napravljenim od mljevenih cvrčaka.

On je rekao da je takođe morao da se uloži veliki trud da zamaskira zemljani miris insekata.

Jela sa „jakim ukusima", kao što je laksa, bila su idealna zato što su poslastice iz originalnog recepta skrenule pažnju ljudi sa smrvljenih insekata.

Lou je rekao da su mu cvrčci ostavili malo prostora za eksperimentisanje.

Obično prženi u ulju radi zadovoljavajuće hrskavosti, ili mljeveni u sitan prah, oni ne liče na meso, koje omogućava raznovrsnu ponudu kuvarskih rešenja, od dinstanja do roštilja.

Nije mogao da zamisli da kuva sa cvrčcima svaki dan: „Vjerovatnije je da ću ih spremati kao specijalno jelo koje je sastavni dio šireg menija."

Otkako je Singapur odobrio kuvanje buba, neki restorani su odlučili da se i sami oprobaju.

Restoran sa morskom hranom počeo je da posipa cvrčcima redovnu ponudu od sataja i paste od sipinog mastila, ili da ih služi kao prilog uz kari od riblje glave.

Naravno, bilo je i onih koji su se više posvetili tom izazovu.

Tokijski Takeo kafe služi mušterijama insekte poslednjih deset godina.

Na jelovniku je salata sa dvije madagaskarske bubašvabe postavljene preko lišća i čeri paradajza, izdašna porcija sladoleda sa tri sićušna skakavca na njoj, pa čak i koktel sa alkoholom pravljenim od izmeta svilenih buba.

„Ono što je tu najvažnije je radoznalost mušterija", kaže Saeki Šindžiro, direktor održivosti Tekeoa.

A šta je sa životnom sredinom?

„Ona ne brine mušterije toliko", kaže on.

Za svaki slučaj, Takeo ima i jelovnik bez buba.

„Kad osmišljavamo jelovnik, vodimo računa da ne diskriminišemo ljude koji ne jedu insekte… Neke mušterije prosto dolaze da bi pravile društvo prijateljima", kaže Šindžiro.

„Ne želimo da takvima bude neprijatno. Nema potrebe da se insekti jedu na silu."

Naša hrana i mi
Nije, međutim, uvijek bilo tako.

Vjekovima su insekti bili cijenjeni izvor hrane u različitim djelovima svijeta.

U Japanu su skakavci, svilene bube i ose tradicionalno bili hrana u oblastima opkoljenim kopnom gdje su meso i riba bili oskudni.

Praksa se ponovo vratila tokom nestašice hrane u Drugom svjetskom ratu, kaže menadžerka Takea Mičiko Miura.

Danas se cvrčci i svilene bube često prodaju kao grickalice na noćnim marketima na Tajlandu, dok gosti u Meksiko Sitiju plaćaju stotine dolara za larve mrava, delikates među Astecima, koji su vladali ovom oblašću od 14. do 16. vijeka.

Ali stručnjaci za bube se brinu da ove kulinarske tradicije nestaju sa globalizacijom, jer ljudi koji jedu insekte asociraju ovu hranu sa siromaštvom.

Sve je veći „osjećaj sramote" na mjestima sa dugim istorijatom konzumiranja insekata, kao što su Azija, Afrika i Južna Amerika, kaže Džozef Jun, njujorški kuvar.

„Oni su sada dobili uvid u strane kulture preko interneta i sramota ih je da jedu insekte jer vide da to nije praksa na nekim drugim mjestima."

U njenoj knjizi „Jestivi insekti i ljudska evolucija", antropološkinja Džuli Lesnik tvrdi da je kolonijalizam produbio stigmu jedenja insekata.

Ona piše da su Kristofer Kolumbo i članovi njegove ekspedicije opisali konzumaciju insekata među američkim domorocima kao „bestijalnost… veću od bilo kojih zvijeri na licu Zemlje."

Naravno, stavovi ljudi mogu da se promijene.

Na kraju krajeva, kulinarski specijaliteti kao što su suši i jastog nekada su bili strani za većinu ljudi.

Suši je započeo kao radnička hrana koja se prodavala na uličnim štandovima.

A jastozi, poznati kao „piletina za siromašne", nekada su davani zatvorenicima i robovima u sjeveroistočnoj Americi zbog njihovog izobilja, kaže istraživačica hrane Keri Metvik, sa singapurskog Tehnološkog univerziteta Nanjang.

Ali kako su saobraćajne mreže olakšale putovanja i kako se skladištenje hrane unaprijedilo, sve je više i više ljudi počelo da se upoznaje sa ovim ljuskarima.

Kako je potražnja za njima rasla, isto se dešavalo i sa njihovom cijenom i statusom.

Hrana koja se nekada smatrala „egzotičnom", ili se čak nije smatrala ni hranom, postala je dio glavnog toka, kaže doktorka Metvik.

„Za promjenu kulturoloških vjerovanja potrebno je vrijeme. Proći će dosta vremena prije nego što se promjeni percepcija insekata kao odvratnih i prljavih."

Neki eksperti podstiču ljude da odgajaju djecu tako da budu tolerantnija prema neobičnoj hrani, u koju spadaju i insekti, zato što će se buduće generacije suočiti sa drastičnim posledicama klimatske krize.

Insekti bi mogli postati „superhrana" budućnosti, traženi koliko i kinoa ili bobice.

Možda će se jesti nerado, umjesto iz radosti koju pružaju bifteci ili izdašna zdjela ramen nudli.

Za sada, singapurski kuvar Nikolas Lou vjeruje da ništa ne primorava ljude da mijenjaju ishranu, naročito ne na bogatim mjestima gdje je skoro sve što poželite na svega nekoliko klikova od vas.

Mlađi potrošači su možda voljni da ih isprobaju iz radoznalosti, ali atraktivnost novotarije će vremenom nestati, kaže on.

„Razmaženi smo u našim izborima. Mi volimo da je naše meso meso, a da je naša riba riba."

Izvor BBC na srpskom