U Crnoj Gori ,izgleda samo važna politička priča ili  “od izbora do izbora”  živimo, ne mareći za bazične osnove na kojima počiva svako društvo.

Zanimljivo, porazno, odnosno više u sferi alarmantnosti, da niko od  “nositelja”  javne riječi, nije se sjetio, da prozbori koju o broju nepismenih u Crnoj Gori!?

Da li je realno da u najvećoj eri i ekspanziji savremene tehnologije, nema se želje, “izmjeriti “ , koliko je tačno nepismenog življa u matičnoj nam dragoj državi?

Postoje samo stare cifre i brojke od prije desetak godina, koje su pokazale da cifra 8.000 je nepismenih lica ,odnosno nešto preko jedan posto u odnosu na ukupan broj stanovnika. Najviše među nepismenima, po “bajatim informacijama” jesu lica starije životne dobi, čija je prosječna starost preko 60 -ak godina.

Po definiciji, pismenost se smatrala sposobnost, čitanja, pisanja i upotreba aritmetike. Naše maleno društvo očito nije prepoznalo ili prosto ne želi “izračunati”, dozu pismenosti jer da nije tako u suprotnom bi imali neki pomak u smanjenju “kvote nepismenih”.

Elem, ima ona stara teorija koja kaže - da se najbolje manipuliše sa nepismenim i neirformiranim građanima - te kako smo društvo političke ovisnosti, ova teorija je najrealniji odgovor za pomenuti problem.

U svijetu više od 775 milijona ljudi, pretežno žena, ne zna da čita niti piše. Većina njih živi u južnoj i istočnoj Aziji, kao i u Africi.Brojke ovog tipa za svjetsku populaciju su nekako realno - nerealne, jer ipak imamo konstantnu borbu da se ta brojka smanji.

U nas - kako bi se reklo - niko ni jednu da “prozbori” ili se zapita, kako riješiti problem nepismenosti. Politički korpus, kojeg smo poslednjih dana mogli čuti u raznim javnim predizbornim nastupima ,niđe da pomene problem nepismenosti .A zašto ,opet logično pitanje?

Institucije državotvornog značaja, koje u opisu svojih aktivnosti imaju upravo djelovanje u ovok kontekstu,ni oni “nemaju kad”, baviti se nepismenim čeljadima. Nevladin sektor, jako prisutan u medijima na teme od “kašika za supu do jačine vjetra u priobalnom području”, ni oni nešto nisu primijetili da imamo problem sa nepismenim stanovnicima!

Hm, kakvo foliranje, ako koristimo terminologiju palanke, činjenica suva ostaje, da apsolutno taj društveni vodeći  javno nastupajući feud, nije briga za probleme vidne i alarmantne.

Pomenula bih, malo “okrznula“ temu lažnih diploma i doktorata a ujedeno i borba protiv takvih pojava je takođe vid borbe za pismenost…i ovoga nema kod nas.

Znači li to, da u svijetu digitalne exspanzije, treba prstom da se potpisujemo a oćemo opet u “Evropu” ili “ Rusiju”, kako se već tumači trenutni kurs Crne Gore…no svi ovo već znamo.

Ostaje ono jedino pitanje, što mi obični građani preduzima i jesmo li i mi počeli ličiti na one “koji nas vode”?

Piše: Hristina Janković