Kakvi se koriste i na šta treba obratiti pažnju pri odabiru i montaži?

Brisače vjetrobrana u automobilima danas uzimamo zdravo za gotovo. Vratićemo se 121 godinu u prošlost u rane dane automobilizma - sve do 10. novembra 1903., kada je Kancelarija za patente SAD-a odobrila Mary Anderson - patent za "uređaj za čišćenje prozora".

Anderson je uvidjela potrebu za mehanizmom koji bi čistio vanjski dio stakla vozila kada se vozila tramvajem u New Yorku za vrijeme mećave. U vremenima kada su konjske zaprege bile puno češći način prevoza od bilo čega što se kreće vlastitim pogonom, bilo je normalno da vozači tramvaja, na primjer, otvore prozor i isture glavu van kako bi vidjeli bolje nego kroz snježno vjetrobransko staklo.

No, to je značilo veliku nelagodu ne samo za njih, već i za putnike. Stoga je Anderson osmislila mehanizam za čišćenje prozora od drveta i gume kojim je vozač mogao upravljati iz unutrašnjosti automobila, i to preko poluge smještene kod upravljača. Drugim riječima, bio je to prvi brisač. Već 1916. godine brisači su postali uobičajeni dio opreme mnogih američkih vozila. Brisači su u Evropi komercijalizovani nešto kasnije, a danas više od 100 godina poslije toga auto bez brisača je potpuno nezimislivo.

Adekvatna metlica i adekvatna tekućina za staklo

Vožnja po kiši ili snijegu ne bi bila moguća da nemamo brisače prednjeg stakla. Vidljivost je izuzetno važan faktor u vožnji, a s tim u paketu stiže i preglednost. Međutim, bez adekvatnih metlica, vožnja za vrijeme padavina bi bila unaprijed izgubljena bitka.

Brisač se sastoji od dva važna elementa – držač i metlica s gumom. Ovaj drugi dio je najvažniji i zato je prije svega važno da cijelom svojom dužinom dodiruje površinu stakla kako bi adekvatno obrisao cijelu površinu koju zahvata. Zato je važno birati kvalitetne metlice s mekanom i izdržljivom gumom, koja se obično zadnjih godina miješa sa silikonom, pa zato imamo mekano klizanje brisača po vjetrobranu.

Brisači koji ostavljaju tragove i mrlje na staklu, te prave buku znak su da ih trebate zamijeniti. Guma na metlicama tada obično ili je oštećena ili stvrdnuta. Stare, tvrde i oštećene metlice obično postanu takve nakon stajanja vozila na suncu, odnosno forsiranjem korištenja po "suhom" vjetrobranu.

S druge strane, jaki minusi zimi zalede metlice i zalijepe ih za staklo, pa takvi ne služe svrsi. Zato bi bilo poželjno voditi računa i o adekvatnoj ljetnoj i zimskoj tekućini koja će zaštiti i staklo i metlice.

Dva osnovna tipa

Kada mijenjamo metlice, mada možemo zamijeniti samo i gumeni dio, iako se ovaj zahvat više ne isplati. Pored odabira vrste koju biramo, trebamo paziti na veličinu i tip kopčanja. Veoma važno, metlice su nategnute preko opružnog mehanizma kako bi stajale priljubljene uz staklo, te je bitno da vodite računa kad podižete držač da isti ne udari o vjetrobran.

U suštini, nikad ne ostavljajte nategnuti držač u uspravnom položaju bez metlice, već ga spustite lagano na vjetrobran dok pripremite metlicu za montažu. Na kutijama i pakovanjima postoji uputstvo o načinu zamjene metlica što će olakšati sam postupak. Obično su na automobilima postavljeni tipovi kačenja preko zakačke sa zglobom (sa i bez osigurača) ili klik-klak mehanizma.

Ako slijedite upute neće ih biti teško zamijeniti, jer su oba tipa jednostavna i prilagođena za laku zamjenu.

Solidne metlice ne moraju koštati bogatstvo

Na tržištu postoje čak dosta povoljniji univerzalni silikonski brisači, tačnije metlice koje koštaju oko 10-15 KM po komadu i koji mogu trajati bez problema dvije do tri sezone. Taj trošak ne bi trebao nikome biti opterećenje, jer bešumni brisači koji obavljaju svoj zadatak su ujedno garancija ugodne i sigurne vožnje.

Izvor:Klix.ba