Ona je u februaru 2018. primljena kao pacijentkinja jedne klinike u Podgorici, koja je inače specijalizovana za liječenje bolesti uha, grla i nosa, gdje su joj ljekari M. i R. (prava imena poznata redakciji, ali su zaštićena radi sudskog procesa koji je u toku) izvršili operaciju. Operacija je, prema riječima CIN-CG-ove sagovornice, obavljena u stanu koji se nalazi iznad prostorija ove klinike. Jovana je sjutradan puštena kući i odmah počinju problemi.

Dobila je jake bolove, nije mogla da bude samostalna, a rane od operacije su gnojile i krvarile. Bila je potpuno nemoćna i dva mjeseca je morala stalno da ide na previjanja.

“Nakon toga, po preporuci doktora koji su mi izvršili operaciju, izvršila sam intervenciju ponovnog stezanja kože i vezivnog tkiva. Uredno sam im slala fotografije na kojima su se vidjele posljedice - moje grudi su potpuno deformisane, koža mi je konstantno pucala, zbog čega sam prinuđena da je tretiram hidrogenom, jodom i medicinskim antibiotskim trakama protiv infekcije”, kaže ona.

Jovana tvrdi i da od strane ljekara nije bila upoznata sa rizicima operacije.

Poslije drugog zahvata, kojim problemi nijesu sanirani, Jovani se pogoršalo i psihičko zdravlje. Zatvorila se u sebe i udaljila se od bliskih osoba.

Kada se vidjelo da stvari neće ići na bolje, Jovana se u februaru 2020. odlučila da tuži kliniku i pomenute ljekare koji su je operisali.

Jedan od njih, inače, specijalista je ORL hirurgije. Iz njegove biografije, koja je dostupna onlajn, može se vidjeti jedino da je član Svjetske kozmetičke akademije.

CIN-CG je kontaktirao kliniku i uputio pitanja doktorima koji su Jovanu operisali, međutim, do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.

CIN-CG je imao uvid u sudske spise. Jedan od ljekara je, kako se može vidjeti iz zapisnika sa glavne rasprave pred jednim crnogorskim osnovnim sudom gdje se vodi postupak, naveo da je “pacijentkinja insistirala na operaciji”, iako joj je on govorio da “za tim nema potrebe”.

“Na kraju razgovora smo se morali složiti da o ukusima ne treba raspravljati… Govorio sam joj da postoji mogućnost da takva intervencija ostavi ožiljke, naročito zato što je ona i prethodno imala intervenciju na grudima… Operativni i postoperativni tok je tekao potpuno uredno”, kazao je taj ljekar i istakao da je prema njegovom mišljenju operacija urađena korektno i u pogledu kvaliteta i estetskog izgleda.

On je naveo i da je Jovani prije intervencije predočio da je, budući da ona konzumira cigarete, čin srastanja kože kod osoba koje puše usporeniji.
I drugi ljekar je takođe na sudu izjavio da je Jovani objasnio da se radi o jednoj od najsloženijih operacija u rekonstruktivnoj hirurgiji, posebno zato jer joj je operacija već jednom rađena.

“Nabrojao sam joj mogućnost infekcije, nastanka hematoma, seroma, neadekvatnog srastanja rana… Pacijentkinji sam predložio tip, veličinu i marku implantata…”, naveo je on i istakao da sve operacije koje su, nakon ove, rađene Jovani, nažalost “nijesu predvidivog karaktera”.

“U svojoj praksi sam ovakve operacije radio po dva ili tri puta kod mojih pacijentkinja iz razloga što se koža usljed godina starenja i djelovanja sile gravitacije nepredvidivo razvlači i stvara neprihvatljive rezultate u odnosu na one koji postoje nakon operacije”, navodi se u iskazu ovog ljekara sa suda.

Sve veći broj žena u svijetu se odlučuje na estetske operacije, često zbog kombinacije društvenih faktora - pritisaka i očekivanja okoline, ali i psiholoških razloga. Međunarodno društvo za estetsku i plastičnu hirurgiju (ISAPS) u junu 2024. objavilo je rezultate svog godišnjeg Globalnog istraživanja o estetskim/kozmetičkim procedurama koje je u posljednje četiri godine pokazalo rast čak od 40 odsto kada su ove hirurške procedure u pitanju. Žene čine oko 86 odsto svih pacijenata estetske hirurgije.

“Živimo u vremenu u kom sve sve treba da bude idealno, savršeno, bez mana, to su poruke koje se plasiraju putem društvenih mreža, ne samo ženama, već i muškarcima, jer i oni pribjegavaju estetskim operacijama, ali žene ipak u tome dominiraju. Ljepota je danas jedan od važnijih kriterijuma, na osnovu kojeg se nerijetko stiče status i napreduje u društvu”, kaže za CIN-CG psihološkinja Stela Burzanović.

Ona objašnjava da konstantno upoređivanje sa izgledom drugih često dovodi do nezadovoljstva, a mogu se razviti i neki mentalni poremećaji i bolesti, kao što su dismorfofobija (strah od ružnoće), tjelesni dismorfični poremećaj, anksioznost, depresija, bolesti zavisnosti…

“Osobe sa tjelesnim dismorfičnim poremećajem nikad neće biti zadovoljne svojim izgledom, jer će uvijek biti potrebno još nešto ‘srediti’ kako bi se primakle idealnoj slici koju žele da postignu. Pacijenti s ovom vrstom poremećaja često pribjegavaju i opsesivno-kompulsivnom ponašanju: zurenju u ogledalo, poređenju fizičkog izgleda s drugima i stalnoj potrazi za komplimentima… Najčešći razlozi za nastanak ovog poremećaja su nedovoljno razvijeno samopoštovanje i samopouzdanje, strah od napuštanja, samoće i izolovanosti, perfekcionizam…”, navodi Burzanović.

Ljekari dužni da izbjegavaju nepotrebne preglede i postupke, ali ih ipak sprovode
Jovana je jedna od 182 žene koje su odgovorile na onlajn upitnik CIN-CG-a o medicinsko-estetskim zahvatima koji se u Crnoj Gori sprovode u specijalizovanim klinikama, salonima i drugim ustanovama koje nijesu tradicionalne bolnice. Od tog broja - njih 22 su se podvrgle bar nekom medicinsko-estetskom zahvatu. Najčešće se radilo o ubrizgavanju hijalurona, botoksa ili nekog drugog filera, o hirurškom zahvatu - liposukciji, uvećanju usana i grudi, rinoplastici (operaciji nosa), laserskom tretmanu uklanjanja dlaka, mikrodermoabraziji (kontrolisanom odstranjivanju zadebljanog i izumrlog sloja kože sa ciljem da se ukloni stara koža i uklone nedostaci)… Najveći dio njih, 15, na operaciju se odlučio zbog poboljšanja fizičkog izgleda.

Oko 20 odsto suočilo se sa komplikacijama ili neželjenim efektima nakon zahvata, uglavnom zato što nijesu bile dovoljno informisane o mogućim ishodima operacija.

“Odlučila sam se na uklanjanje kapilara sa nogu i taj sam zahvat platila 400 eura u jednoj privatnoj klinici u Podgorici. Međutim, zbog problema sa unutrašnjim venama uopšte nijesam ni bila kandidat za uklanjanje kapilara laserom, ali mi to nije rečeno na vrijeme”, navodi jedna ispitanica.
Nakon godinu dana od tretmana, kapilari joj nijesu nestali, samo su postali vidljiviji.

“Ostale su modrice i pigmentacija. Potom sam obavila pregled kod vaskularnog hirurga, kao i dopler krvnih sudova i rečeno mi je da mi ta procedura uklanjanja kapilara nikada ne bi ni uspjela dok ne operišem unutrašnje vene”, navodi ova žena.

Druga ispitanica, koja se podvrgla ubrizgavanju filera, tvrdi da je imala komplikacije jer joj je dat pogrešan materijal.

“Slučaj nijesam prijavila, jer kad sam shvatila da su mi u organizam unijeli materijal koji nijesam željela, već je bilo prošlo nekoliko mjeseci i nije bilo dokaza da nijesu koristili onaj koji sam tražila”, kaže ona.

Prema Kodeksu medicinske etike i deontologije (u daljem tekstu: Etički kodeks), kojim se utvrđuju etička načela u obavljanju profesionalnih dužnosti članova Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG), ljekar je dužan da u liječenju pacijenta postupa ekonomično i racionalno i da izbjegava nepotrebne preglede i postupke, bez obzira na to ko snosi troškove liječenja pacijenta. Takođe, ljekar ima prava da odbije liječenje i uputi pacijenta drugom ljekaru ako smatra da nije dovoljno stručan ili da nema tehničke mogućnosti za uspješno liječenje.

Estetske minimalno invazivne metode mogu da obavljaju doktori medicine i doktori stomatologije koji posjeduju sertifikat o završenoj edukaciji u skladu sa Evropskim standardom odobrenim od Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN), koji izdaje zdravstvena ustanova ili neko drugo tijelo akreditovano za obavljanje ovih metoda.

Bliže uslove u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje ove djelatnosti propisuje Ministarstvo zdravlja. Ni poslije dužeg čekanja, CIN-CG nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja od nadležnih iz tog Vladinog resora.

Teško do pravde na sudu
Jovana dugo vremena nije mogla da obezbijedi sudskog vještaka koji je stručnjak iz oblasti estetske medicine i koji bi mogao i htio da utvrdi štetu koja joj je prilikom operacije pričinjena.

“U Crnoj Gori teško se može naći stručnjak koji bi pristao da govori ‘protiv’ svojih kolega. Morala sam sama da tražim nekoga iz inostranstva ko bi pristao da se bavi mojim slučajem”, navodi ona.

U mišljenju koje su potpisali jedan specijalista sudske medicine, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije i specijalista sudske medicine - doktori koji su činili komisiju ljekara vještaka koji su pristali da rade na Jovaninom slučaju, kao i direktor Zavoda za sudsku medicinu u Nišu, navodi se da je pri podizanju i uvećanju grudi Jovani od strane doktora napravljen propust koji se ogleda u postavljanju implantanata, usljed čega je nastao deformitet.

“Drugi propust ogleda se u činjenici da je operativni zahvat obavljen od strane specijaliste za bolesti uva, grla i nosa (ORL), koji je i potpisao medicinski izvještaj o sprovedenom hirurškom zahvatu. Bez ozbira na činjenicu da je ljekar završio određene kurseve i da je član određenih udruženja koja se bave estetskom hirurgijom, on se ne može smatrati edukovanim, niti stručno osposobljenim za hirurške intervencije na dojkama”, navodi se još u ovom mišljenju, u koje je CIN-CG imao uvid.
Ova komisija ljekara vještaka utvrdila je i “trajno umanjenje opšte životne aktivnosti” kod Jovane.

Ona još čeka presudu.

Još jedna sagovornica CIN-CG-a ima slično iskustvo poput Jovane. I ona je operisala grudi u jednoj privatnoj klinici u Crnoj Gori, ali je zahvat bio neuspješan, nakon čega je morala da se liječi van države. Ona nije pokrenula sudski postupak protiv ljekara koji joj je izvršio operaciju, ali razmišlja o tome.

“Sve je to, osim zdravstveno, i novčano iscrpljujuće. Mlade djevojke bi trebalo dobro da razmisle prije nego se odluče na neku estetsku operaciju. Voljela bih da sam ja bila bolje obaviještena i da sam imala izgrađeno samopouzdanje”, navodi ova žena.

Problemi ove vrste ne dešavaju se samo u zemljama kao što je Crna Gora, čiji zdravstveni sistem nije na zavidnom nivou, već se propusti dešavaju i u mnogo razvijenijim društvima.

CIN-CG je kontaktirao i Anu (pravo ime poznato redakciji), djevojku iz Italije, koja se podvrgla estetskoj intervenciji. Smatrala je da ima fizički nedostatak na nosu. To je mučilo do te mjere da je godinama odbijala da se pogleda u ogledalu ili fotografiše. Jednog dana je odlučila da sve “ispravi” tako što će se podvrgnuti fileru, hijaluronskom kiselinom kako bi se ispravio nedostatak na nosu. Međutim, vrlo brzo nakon operacije počela je da se osjeća loše i da ima bolove u glavi i očima.

“Ljekar je propustio da provjeri jedno oko nakon injekcije koju sam primila. Poslije mnogih pregleda, otkriveno je da je zahvatom izazvana neuralgija * jak bol koji se javlja usljed oštećenog ili iritiranog nerva. Zbog toga primam terapiju više od dvije godine, bolje sam, ali nijesam kao prije”, kaže za CIN-CG sagovornica iz Italije.

Mislila je da se radi o bezopasnom zahvatu.

“U to me je i doktor uvjerio. Međutim, nije istina da se hijaluronska kiselina u potpunosti apsorbuje. Može doći do veoma ozbiljnih problema. U stvarnosti, doktori imaju tendenciju da sakriju mnoge stvari, trebalo bi da budu pošteniji i da im nije samo u interesu novac”.

U Italiji je cijena filera hijaluronskom kiselinom veoma niska - nekoliko stotina eura, a takođe postoji problem angažovanja sudskih vještaka koji bi cijenili štetu nakon estetskih operacija.

“Teško se izboriti za pravdu na sudu. I mada je estetska medicina sada veoma moderna i napredna, to je opasan često i opasno i lako je upasti u zamku”, upozorava Ana.

Nakon operacije, priča ona, pratila je teška depresija.

“Prestala sam i da učim i da radim zbog bolova…”.

Estetska hirurgija, koja se sve više reklamira, postala je unosan posao, koji na svjetskom nivou donosi milijarde eura. Kada se radi o tako velikom novcu, etika često bude zanemarena. Zbog toga razvijeni sistemi imaju stroge zakone i procedure. Zna se tačno ko može vršiti ove vrste intervencije, a ako i dođe do propusta, plaćaju ogromne odštete.

Jedan od poznatih slučaja u kojem je pacijent dobio veliku odštetu zbog estetske operacije koja se nije dobro završila jeste slučaj britanske glumice Lesli Eš koja se 2003. godine podvrgla estetskoj operaciji usana, tokom koje joj je ljekar ubrizgao neodgovarajući filer. Operacija je rezultirala ozbiljnim komplikacijama, uključujući ožiljke i trajnu deformaciju usana, što je značajno uticalo na fizički izgled i karijeru ove glumice. Zbog toga je Eš tužila ljekara koji je izvršio zahvat i dobila je odštetu od pet miliona funti.

Ovaj slučaj pokazuje kako nekad izvođenje estetskih operacija može imati ozbiljne posljedice, ali i kako pravni sistemi mogu pružiti zaštitu i pravdu za pacijente koji su pretrpjeli štetu zbog medicinskih grešaka.

CIN-CG se obratio svim osnovnim sudovima u državi i pitao ih da li je u periodu od 2018. do avgusta 2024. bilo presuda koje su se odnosile na krivično djelo - nesavjesno pružanje ljekarske pomoći. Iz većine sudova koji su odgovorili potvrđeno je da nije bilo takvih presuda u tom periodu.

I kozmetički saloni upitnog kredibiliteta posluju u Crnoj Gori
U Crnoj Gori pojedini kozmetički saloni na društvenoj mreži Instagram reklamiraju usluge primjene hijaluronske kiseline “bez noža”. Cijene se kreću od nekoliko desetina do nekoliko stotina eura.

CIN-CG je preko dobro upućenih sagovornica saznao da u našoj zemlji postoje kozmetički saloni čije osoblje pruža estetske usluge, a da nema odgovarajuće licence i diplome. Na stranicama nekih od salona koji reklamiraju ove usluge navodi se da ih pruža ordinirajući ljekar, specijalista za estetsku hirurgiju.

“Tek nakon što sam prošla kroz određene kurseve koje sam puno platila i pokušala i sama poslije da unovčim, shvatila sam da su mi diplome koje sam po tom osnovu dobila nevalidne, jer salon gdje sam obuke pohađala zapravo nije imao validne licence”, kaže djevojka koja se obučavala za nanošenje trajne šminke.

Jedna od ispitanica CIN-CG-a, podvrgla se laserskom tretmanu uklanjanja dlaka u jednom kozmetičkom salonu. Uslugu je platila 100 eura, a kasnije se mučila zbog osipa koji joj se javio.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti estetske minimalno invazivne nehirurške metode karakteriše kao “nove zdravstvene tehnologije koje obuhvataju metode i postupke prevencije, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije promjena koje nastaju kao posljedica starenja, odnosno metode čijom primjenom se blagotvorno utiče na zdravlje i fizički izgled”.

Tim zakonom je propisano da estetske minimalno invazivne nehirurške metode medicine glave i vrata može da obavlja zdravstvena ustanova koja ima dozvolu za korišćenje nove zdravstvene tehnologije. Na zahtjev zdravstvene ustanove, a na osnovu mišljenja Komisije za procjenu zdravstvenih tehnologija, Ministarstvo zdravlja rješenjem izdaje dozvolu za korišćenje nove zdravstvene tehnologije.

Shodno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti pravno lice koje obavlja estetske minimalno invazivne nehirurške metode “anti-age” medicine glave i vrata bez rješenja Ministarstva zdravlja kazniće se novčanom kaznom u iznosu od hiljadu do 20 hiljada eura, a odgovorno lice u pravnom licu u iznosu od 100 do dvije hiljade eura.

Iz Uprave za inspekcijske poslove (UIP) za CIN-CG kažu da u prethodnom periodu pacijenti nijesu prijavljivali da su im pomenute usluge pružane u stambenim objektima. Međutim, imali su prijave da se takve usluge pružaju u kozmetičkim salonima i zdravstvenim ustanovama koje nemaju licencu za tu vrstu intervencija.

“U toku 2024. godine, zdravstveni inspektori su u dva slučaja utvrdili prekršaj pružanja ovih usluga bez rješenja Ministarstva zdravlja, pri čemu su u oba slučaja izrekli novčane kazne za pravno i odgovorno lice i donijeli rješenje o zabrani obavljanja predmetne djelatnosti”, navode iz UIP.

Prema Međunarodnom društvu za estetsku i plastičnu hirurgiju (ISAPS), liposukcija je bila najčešća hirurška procedura u 2023, kao i 2022. godine, a potom povećanje grudi, operacija očnih kapaka, abdominoplastika i rinoplastika. Najpopularnije nehirurške procedure bile su botulinuski toksin, hijaluronska kiselina, uklanjanje dlaka, nehirurško zatezanje kože i nehirurško smanjenje masti.

“Većina operacija povećanja grudi (oko 54 odsto) i rinoplastika (oko 66 odsto) sprovedena je osobama starosti između 18 i 34 godine, dok je učestalost procedura hijaluronskom kiselinom porasla za 29 odsto”, navodi se u ISAPS-ovomposljednjem Globalnom istraživanju o estetskim/kozmetičkim procedurama iz 2024.

“Godine, vrijeme, nemilosrdno je, gravitacija radi svoje, način života, previše stresa, sve to ostavlja trag na vašem licu.Zar nije predivno, da te desetine hiljada proživljenih dana, koji su ostavili trag na vašoj koži, riješimo sa nekoliko tretmana” - oglas je na Fejsbuk stranici jednog kozmetičkog salona na crnogorskom primorju kojim se reklamira neki od anti-aging tretmana, odnosno tretmana protiv starenja.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) godinama upozoravaju na štetnost ejdžizma, odnosno stereotipa, predrasuda i diskriminacije na osnovu godina starosti i navode da je potrebno promijeniti negativne narative o starosti i starenju.

“Ejdžizam je sveprisutan, pogađa ljude svih uzrasta od detinjstva pa nadalje i ima ozbiljne i dalekosežne posljedice po zdravlje, dobrobit i ljudska prava ljudi. Uglavnom ostaje nevidljiv, uprkos negativnom uticaju na pojedince i društvo”, objašnjavaju iz SZO.

Osobe sa tjelesnim dismorfnim poremećajem imaju veću vjerovatnoću da obole od bolesti zavisnosti
Psihološkinja Burzanović ukazuje i na opasnost od razvoja bolesti zavisnosti od estetskih operacija. Ljudi sa tjelesnim dismorfnim poremećajem imaju veću vjerovatnoću da postanu zavisni od plastične hirurgije, a i u povećanom su riziku i da obole od bolesti zavisnosti od alkogola ili droga, kako bi pokušali da pobjegnu od razočaranja svojim izgledom.
“Kada osoba krene na jedan zahvat, može se desiti da će zahtijevati i dosta drugih, jer će sve više ‘nepravilnosti’ na sebi uočavati”, navodi Burzanović i ističe da je zato jako važno otvoreno razgovarati sa stručnjacima, psiholozima i psihoterapeutima, prije nego se donese odluka o izvršenju neke estetske operacije ili zahvata.

“Mladi ljudi moraju da znaju da smo svi jedinstveni, posebni na svoj način i drugačiji i to je ono što čini svijet savršenim. Treba da njegujemo to što posjedujemo”, smatra ona.

Iz američkog Centra za bolesti zavisnosti (Addiction center) navodi se da potreba za esteskim zahvatima može biti i neka vrsta zavisnosti. U medicinskom smislu, većina plastičnih operacija nije neophodna, iako postoje medicinske koristi od nekih procedura, kao što su rinoplastika i popravka rascjepa nepca, kažu u ovom Centru. Ističu da plastična hirurgija uvijek treba da bude slobodan izbor.

“Osim rizika koji prate svaku medicinsku operaciju, nema ništa loše u plastičnoj hirurgiji sve dok je hirurg kompetentan i pacijent ima realna očekivanja”, navodi se na službenoj stranici ove organizacije.

Upozoravaju, međutim, da jedna operacija plastične hirurgije može dati pozitivan rezultat, ali da višestruke operacije mogu imati neželjene posljedice.

“Neki od rizika plastične hirurgije uključuju krvne ugruške, ožiljke, modrice i otok, prekomjerno krvarenje, oštećenje nerava, smrt tkiva, infekcije, uključujući upalu pluća, rizike od anestezije - šok, respiratornu insuficijenciju, alergiju i srčani zastoj. U nekim slučajevima zavisnosti, ljudi se podvrgavaju više operacija da bi ispravili rezultate prethodnih. Višestruke operacije, čak i kada se izvode ispravno, ponekad rezultiraju neprirodnim i bizarnim izgledom”.

Iz ovog centra upozoravaju da posljedice plastične hirurgije mogu navesti osobu da počne da koristi ljekove koji izazivaju zavisnost da bi otklonila bol.

“Ako se osoba više puta podvrgava plastičnoj hirurgiji, ona se takođe može više puta izlagati opioidima na recept i time rizikovati da dobije zavisnost od opijata. Zavisnost od opioida, legalnih i ilegalnih, svake godine ubija stotine Amerikanaca”, navodi se na stranici ovog centra.

Jedna od sagovornica CIN-CG-a prošla je kroz nekoliko estetskih operacija, u želji da postigne “savršen izgled”. Neke od tih operacija, kao što su zatezanje lica i kantopeksija (postizanje efekta mačkastih očiju), završile su neuspješno i ostavile su je ne samo sa fizičkim ožiljcima, već i uništenim psihičkim zdravljem.

Estetske operacije, kao uostalom i druge operacije, nose značajne rizike i zato je neophodno da se izvode u skladu s najvišim etičkim standardima. Ljekari bi trebalo da pažljivo procijene psihološko stanje pacijenta, realnost njegovih očekivanja i mogućnost neželjenih posljedica prije nego što pristupe zahvatu. Osim toga, potrebno je da pacijenti budu potpuno informisani o rizicima i mogućim komplikacijama kako bi mogli donijeti odluku na osnovu potpunih informacija.

Nepridržavanje ovih etičkih principa može dovesti do ozbiljnih fizičkih i psiholoških posljedica za pacijente, što je i pokazalo CIN-CG-ovo istraživanje. Zato bi zdravstveni sistem Crne Gore morao da prepozna i ovaj gorući problem i strože kontroliše ovu oblast.